Pogled na Kinu sa Balkana, pa samim tim i iz Bosne i Hercegovine, još karakterišu različiti stereotipi vezani za davna, prošla vremena i svijet kakav više ne postoji. Bosanci i Hercegovci koji su imali prilike prethodnih godina pohoditi Peking, Šangaj i druge višemilionske gradove na kojima se tvrdi slavenski jezik lomi dok se trudi pravilno izgovoriti njihova imena, svjedoče da je Kina snažno kročila u XXI stoljeće.

Nakon stoljeća europske dominacije, klatno se ponovno pomjera ka istoku, od Atlantika ka Indijskom okeanu. Procjene su da bi do 2030. godine, uz Sjedinjene Američke Države i Rusiju, od šest država sa najvećim bruto domaćim proizvodom njih četiri mogle biti iz Azije, i to, Kina, Indija, Japan i Indonezija.

Narodna Republika Kina ove godine će proslaviti 70 godina od osnivanja. Uspostavi nove Kine prethodilo je stoljeće nesreća, teritorijalnih osvajanja i eksploatacije prirodnih bogatstava koje je završilo u narodnooslobodilačkoj i antifašističkoj borbi, sličnoj kakvu su vodili južnoslavenski narodi.

Prošle je godine NR Kina obilježila četrdeset godina od početka reformi i otvaranja, u modernoj historiji nezabilježenog razvoja jedne države. Do 2025, Kina će zamijeniti Evropsku uniju na mjestu najvećeg svjetskog uvoznika plina. Kina je ove godine poslala svemirsku posadu na tamnu stranu Mjeseca.

Izgrađen je most dug 55 kilometara koji spaja Hong Kong, Macao i Zhuhai u provinciji Guangdong. BDP Kine je u 2018. iznosio 90.030,9 milijardi yuana (11.472,85 milijardi eura), a ukupna vrijednost uvoza i izvoza prešao je broj od 30 milijardi yuana (3.887,32 miliijarde eura).

„Kineski“ brojevi izazivaju vrtoglavicu. Samo Peking broji stanovnika koliko i osam „Bosni i Hercegovina“. Ali, slika Kine iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća čini se još je pogrešno preovlađujuća za mnoge Evropejce.

Infrastruktura i krediti

Prije tri hiljade godina Stari svijet, sastavljen od tri kontinenta, spajao je Put svile. Istim putevima je Marco Polo iz Kine donio brojne blagodeti za Evropu, uključujući kompas, papir i sladoled. Prošle godine je obilježeno pet godina od uspostave inicijative „Pojas i put“.

Riječ je o vanjskopolitičkoj inicijativi kineskog predsjednika Xi Jinpinga, koja je unijela novu svježinu u stare motore globalizacije. Ideja je u suštini da se ponovno uspostave isti ili slični putevi, ovaj put kroz pet povezivanja: politika, resursa, trgovine, financija i ljudi.

„Pojas i put“ se razvio u više pravaca, od Novog evroazijskog kopnenog mosta (NELB), koji ide do Roterdama i Antwerpena, pa do Morskog puta svile, koji kreće iz kineskih lučkih gradova i završava (ili počinje!) u Mediteranu. Jedan od mediteranskih krakova dotiče i Bosnu i Hercegovinu, malu zemlju velikih mogućnosti.

Otvaranje i saradnja bazirana je na filozofiji koju zagovara predsjednik Xi, „izgradnja zajedničke sudbine čovječanstva“, što je nova paradigma u međunarodnim odnosima, sa onu stranu hladnoratovskog mentaliteta kakav je vladao dobrim dijelom XX stoljeća. U vrijeme rasta ekonomskog protekcionizma i političke ksenofobije, glavni arhitekta Inicijative „Pojas i put“ ponudio je svijetu kineska rješenja koja streme daljem otvaranju.

Za manje od dva mjeseca u Pekingu će se održati drugi forum „Pojasa i puta“ koji će biti jedan od najznačajnijih multilateralnih okupljanja svjetskih lidera u ovoj godini. Jedan od najznačajnijih – ako ne i najznačajniji: Dokumente Inicijative „Pojas i put“ je potpisalo preko 140 država i međunarodnih organizacija, među njima i Bosna i Hercegovina.

Nova faza

Pet godina od osnivanja, Inicijativa je ušla u novu fazu stabilnog progresa i održivog rasta. Zemlje ove inicijative zabilježile su značajan porast uvoza i izvoza sa Kinom od 13,3 posto, u odnosu na porast od 7,9 posto sa zemljama Evropske unije, odnosno 5,7 posto sa SAD-om. Prošle godine, kineske tvrtke su napravile nefinancijsko izravno ulaganje od 15,64 milijarde dolara u 56 zemalja duž „Pojasa i puta“, što je povećanje od 8,9 posto ili 13 posto ukupnih kineskih nedirektnih finansijskih investicija.

Brzo povećanje kineskih ulaganja duž „Pojasa i puta“, u određenoj mjeri, može nadoknaditi učinke povlačenja kapitala zapadnih država. Međutim, općepoznato je, mnoge ove zemlje nisu najprimamljivija investiciona prilika, a narastajući trgovinski protekcionizam i unilateralizam dodatno ograničavaju pristup finansijama za zemlje u razvoju.

Inicijativa „Pojas i put“ ima i svoje kritičare, kritizere pa i otvorene neprijatelje. Zajednički iskazana bojazan ide u smjeru kvaliteta proizvoda kineske industrije, ili finansijskih aranžmana kroz kineske banke kao opasnosti koje prijete od dužničkog ropstva u slučaju da se pojedini projekti pokažu neisplativim.

Prema objavljenim podacima, kineski krediti Africi su od 2000. do 2016. činili samo 1,8 ukupnog duga Afrike i uglavnom su koncentrirani u infrastrukturi. (Uzgred, kineske investicije duž „Pojasa i puta“ su koncentrirane u toj oblasti i stoga što razvijene zemlje Zapada nerado investiraju u infrastrukturu koja je, to znamo i mi u BiH kao i oni u Pakistanu, Šri Lanci, Crnoj Gori i Filipinima, neophodna za razvoj).

Bez infrastrukture i energetske neovisnosti nema ni industrijskog razvoja, i za te projekte je potrebna podrška velikih banaka, sa istoka ili zapada. Činjenica je da kineske banke ne uvjetuju kreditne linije strukturalnim reformama u društvu, kao što je činjenica i to da političke elite jedne države uz pomoć stručnjaka moraju biti u stanju donijeti odluke sa svim posljedicama koje odluke nose.

Stanari, Tuzla, Banovići

Inicijativa „Pojas i put“ dala je vjetar u leđa velikim kineskim kompanijama da izlaze na globalna tržišta u potrazi za investicionim prilikama. Kompanije poput Huaweija, Xiaomija, ili Hisensea, već su poznate širokim narodnim masama od Triglava do Đevđelije koje koriste uređaje, mobilne telefone, televizore.

„Dongfang Electric“ koji je izgradio Termoelektranu „Stanari“ kod Doboja i koji je izabrani partner za izgradnju TE Banovići, najsvjetliji je primjer saradnje unutar Inicijative „Pojas i put“. „Gezhouba“, kompanija koja sa američkim i evropskim partnerima uskoro treba graditi Blok 7 Termoelektrane u Tuzli, najveći poslijeratni investicioni projekat, tek će pokazati svoje umijeće, a nakon što Parlament Federacije BiH da svoju konačnu saglasnost na kreditno zaduženje (Tuzla će gašenjem zastarjelih blokova konačno prodisati, rudarima oslonjenim na termoelektranu će biti obezbijeđena egzistencija).

Shandong je dobila koncesiju na izgradnju autoputa Banja Luka – Prijedor, čime su Kinezi u zvanično ušli u sektor cestogradnje. Još neke kompanije impresivnog portfolija također su prisutne u regiji i vrlo zainteresirane za ulaganje.

Infrastrukturne projekte prate i neslućene mogućnosti razvoja saradnje u oblasti turizma. Svake godine raste broj Kineza koji izlaze iz Kine u potrazi za svjetskim destinacijama. Njihov broj u 2018. iznosio je 150 miliona. Udio BiH za istu godinu sa ukidanjem viznog režima značajno je porastao i prešao 50.000, što nije ni jedan promil od ukupnog broja. No, to pokazuje i kolike su mogućnosti za poboljšanje.

Bosna i Hercegovina već se kroz 16+1, forum u koji je Vlada NR Kine okupila 16 država Centralne i Istočne Evrope, aktivirala u ostvarivanju projekata od obostranog značaja. Svake godine u jednoj od država od Baltika do Adriatika okupe se premijeri i ministri i donesu strateške dokumente i krenu u realizaciju novih projekata u konkretnim oblastima u kojima pojedine države izraze interes, od poljoprivrede preko infrastrukture do inovacija.

Sve u interesu win-win saradnje, u kojoj nema pobjednika i poraženih kao u geopolitičkoj igri moći koja je duboko usađena u evropocentrični mentalitet da je i nama teško razmišljati „izvan kutije“ i dihotomije pobjeda-poraz.

Tri mosta saradnje

Visoki dužnosnici NR Kine su dosad nebrojeno puta izrazili svoju podršku putu koji je Bosna i Hercegovina odabrala, a to je članstvo u Evropskoj uniji, koja je, i to treba naglasiti, najveći trgovinski partner NR Kine i čiji se lideri na državnom i EU nivou redovno sastaju sa kineskim liderima.

Obim međusobne razmjene Kine i EU u 2012. dosegao je 546 milijardi USD. EU je iste godine uložila u Kinu 89.93 milijardi USD. Vrijednost roba transportiranih između Kine i Evrope je u 2013. je dosegla 393 milijarde eura. U 2014. Kina je postala svjetski lider u terminima trgovinskog obima – četiri bilijuna USD, i obim trgovinske razmjene sa EU raste sa očekivanjima da u 2020. dosegne jedan bilijun odnosno 1.000 milijardi USD.

U BiH je nedavno došao i novi ambasador NR Kine u BiH, Ji Ping, koji je u nastupnom govoru rekao da će se usmjeriti na uspostavljanje tri mosta u odnosima Kine i BiH: mostove prijateljstva, praktične saradnje te ljudske i kulturne razmjene. Ambasador Ji je potcrtao da se razvoj Kine ne može odvojiti od svijeta, kao što se i razvoj svijeta ne može odvojiti od Kine. Možda je pretenciozno reći da se budući razvoj BiH ne može zamisliti bez Kine, ali domaće političke elite ne bi trebale propuštati šanse da kroz zajedničku saradnju sa iskreno i bezuvjetno prijateljskom državom svim svojim građanima omoguće bolji i kvalitetniji život.

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)