NENAD MAGLAJLIĆ/ HARMONIZACIJA

Sad si vlasnik, sad više nisi: Kako je Opština Stari Grad uknjižila imovinu sarajevskih Jevreja kao svoju?!

Hronika 06.12.18, 09:37h

Sad si vlasnik, sad više nisi: Kako je Opština Stari Grad uknjižila imovinu sarajevskih Jevreja kao svoju?!
Sjećate li se? Na prvim višestranačkim izborima, držeći se za ruke, predstavnici naših naroda su obećali vratiti nacionalizovanu imovinu. Koliko se ja razumijem, a dobro se razumijem, trebalo je već poodavno donijeti Zakon o denacionalizaciji, utvrditi šta je predmet restitucije, koji nasljedni red ulazi u krug nasljednika i u kojem roku će bivši vlasnici i njihovi nasljednici podnijeti zahtjev za povrat imovine. Ništa nije učinjeno, niko neće vruć krompir u ruku, niko se tako lako ne odriče nacionalizovane imovine

 

Piše: Nenad MAGLAJLIĆ (autor je advokat uz Sarajeva)


Dana 30.09.2009. godine Bosna i Hercegovina je potpisala Deklaraciju iz Terezina, ili Terezinsku deklaraciju. U ovoj Deklaraciji, čiji su potpisnici bili pokojni Safet Halilović i nekonstitutivni Jakob Finci, Bosna i Hercegovina se obavezala da će imovina Jevreja koji su stradali u Holokaustu biti vraćena Jevrejskim zajednicama radi unapređenja života jevrejskih zajednica, pružanja pomoći preživjelim Holokausta i očuvanja jevrejske kulturne baštine.


Deklaracijom je naznačen značaj restitucije, zajedničke i pojedinačne nepokretne imovine koja je pripadala žrtvama Holokausta i drugim žrtvama nacističkog progona. Deklaracijom se zemlje učesnice pozivaju da se učini svaki napor da se isprave posledice nepravedne zapljene imovine, koja je sprovođena kroz konfiskaciju, prinudnu prodaju imovine i prodaju pod prisilom, koja je predstavljala deo progona nedužnih ljudi i grupa, od kojih je većina umrla bez naslednika. Od 46 zemalja koje su potpisnice Deklaracije iz Terezina jedino Poljska i Bosna i Hercegovina pitanje vraćanja imovine Jevreja stradalih u Holokaustu još uvijek nisu regulisale.

 

Zemlje u ukruženju, članice bivše Jugoslavije su donijele zakone, Makedonija i Srbija čak i Zakon o otklanjanju posljedica oduzimanja imovine žrtvama Holokausta koje nemaju živih nasljednika. Ovim Zakonom imovina Jevreja koji su stradali u Holokaustu se vraća Jevrejskim zajednicama ili, ako to nije moguće, za oduzetu imovinu Jevrejskim zajednicama se isplaćuje  obeštećenje.

 

Kako vraćanje imovine Jevrejima i bivšim zemljišno-knjižnim vlasnicima izgleda u praksi na brdovitom Balkanu, u maloj zemlji potpisnici Terezinske deklaracije pokušat ću objasniti na jednom primjeru. Služba za imovinsko pravne, geodetske poslove, katastar i stambene poslove Općine Stari Grad je pod brojem UP-I-06-31-8076/16 KM provela postupak riješavanja imovinsko pravnih odnosa u postupku privođenja zemljišta krajnjoj namjeni prema pravosnažnoj urbanističkoj saglasnosti.

 

Iz ove nejasne formulacije za ljude koji se bave i ne bave pravom potrebno je zaključiti da se našao investitor koji je spreman graditi na parceli u vlasništvu drugih lica. Pošto zemljište na kojoj je zgrada trebala biti izgrađena pripada članovima Jevrejske zajednice, općinska služba je poslala dopis Jevrejskoj opštini Sarajevo sa upitom da li su joj poznate osobe Erna Kohen Izrael, Rahela Montiljo i Malina Rašel koji su upisani sa pravom korišćenja na zemljištu površine 231 m2. Jevrejska opština je pozitivno odgovorila, navela je da  je Malina Rašel živa, a da su Erna Kohen Izrael, Rahela Montiljo umrle i da imaju nasljednike.

 

U toku trajanja postupka utvrđivanja visine naknade vlasnicima zemljišta nadležna služba Općine Stari Grad dopisom od 29.11.2018. godine obavještava punomoćnika Jevrejske općine i Maline Rašel da je okončan projekt „Harmonizacije nekretnina“ koji je za posljedicu imao da se kao vlasnik upiše Općina Stari Grad na predmetnim nekretninama na kojima su Erna Kohen Izrael, Rahela Montiljo i Malina Rašel imali pravo korišćenja. Šta reći? Sad si vlasnik, sad više nisi.

 

Sjećate li se? Na prvim višestranačkim izborima, držeći se za ruke, predstavnici naših naroda su obećali vratiti nacionalizovanu imovinu. Koliko se ja razumijem, a dobro se razumijem, trebalo je već poodavno donijeti Zakon o denacionalizaciji, utvrditi šta je predmet restitucije, koji nasljedni red ulazi u krug nasljednika i u kojem roku će bivši vlasnici i njihovi nasljednici podnijeti zahtjev za povrat imovine. Ništa nije učinjeno, niko neće vruć krompir u ruku, niko se tako lako ne odriče nacionalizovane imovine.   

 

Šta reći? Kakva harmonizacija? Jednako je surova prema svim konstutivnim i nekonstutivnim narodima Bosne i Hercegovine. Ako ne lično vama, ovom legalnom otimačinom će vašem stricu, ujaku, amidži, daidži, dedi, nani, baki njihovu vjekovnu imovinu prepisati na lokalnu zajednicu.

 

Zašto osuđujemo ranije sisteme ako se identično ponašamo? Kakvo zakonodavstvo usklađujemo ako nam je katastar važniji od zemljišnih knjiga, ako je posjed bitniji od vlasništva?

 

Je li harmonizacija neki sofisticirani izraz za otimanje imovine na putu za Evropu? Bojim se da na pravom putu nismo, da će šteta učinjena harmonizacijom biti nenadoknadiva.   

 

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)

 

BLIN
KOMENTARI