'Nagledali smo se svega svih ovih godina koje su pojeli domaći i medjunarodni skakavci. Ispada da je pitanje svih pitanja na predstojećim izborima 7. oktobra: kuda vodi smjenjivanje istih faca na poziciji člana Predsjedništva iz najmalobrojnijeg konstitutivnog naroda po Zavnobihu i Daytonu? ' 

1. Umjesto uvoda

U legitimnom resavskom maniru, slijedi najavljena dopuna hoćeš-nećeš evergrin citata iz jedne od kolumni potpisnika i ove koju upravo čitate: '...Uzmimo da čovječanstvo čini 100 ljudi oba roda. Njih 70 posto su oni dobri, ali ubogi radnici, seljaci i poštena inteligencija 'koji bi (duga je priča) imali ponosa da nemaju trbuha'. Oni prate svakoga ko je nalik na vođu u nešto bolji život. Sljedećih 20 posto čini najgora sorta mediokriteta, onih formalno obrazovanih hulja i spretnih medolino-uvlakača koja je primarno odgovorna za promicanje pogrešnih lidera i vlasti koje obavezno vode u izdaju, nazadak i propast. Treću, najmalobrojniju grupu, ostatak od 10 posto čini istinska elita. 

Ova treća, oduvijek stanuje i prepoznaje se samo u pametnim, prosperitetnim društvima znanja, koja po definiciji ulažu u nauku, podupiru umjetnost i kao zjenicu oka čuvaju vladavinu prava...“ (http://www.6yka.com/novost/137556/-cest-la-vie-sjaj-i-bijeda-polusvijeta-).

2. Susjedi i komšije u ratu i miru

Među nama i šire, dio citata 'imali-bi-ponosa-da-nemaju-trbuha' je parafraza čuvene izjave rahmetli Alije Izetbegovića, prvog predsjednika bivše, međunarodno priznate 'Republike BiH' (RBiH). Bio je to zapravo Alijin državnički realan i nadasve mudar odgovor na elefant in the room pitanje usred dvostruke agresije na RBiH i festivala međunarodne hipokrizije glede 'produžene' opsade Sarajeva.

Sve skupa je džehenemski eskaliralo nakon ‘uvida’ koji je ovdje iz Prve ruke (u epicentru opkoljenog grada pod kontrolom legitime vlade RBiH), potom iz Druge ruke (na Sarajevskom aerodromu pod kontrolom biše JNA&tzv. Vojske RS), dobio kontroverzni francuski predsjednik Francois Mitterand. Kojeg je nedavno, aktuelni predsjednik Francuske Emmanuel Macron trajno i bez pardona post-mortem prognao u bespuća historijske zbilje te velike zemlje - kao uljeza, odnosno kolaboranta sa Trećim Reichom, plus još puno toga vis-à-vis vis njegove neslavne uloge u Alžirskom ratu za nezavisnost. 

Da se podsjetimo, rečeni Alijin odgovor je isporučen na pitanje: kako gleda na nerijetko ponižavajuće/patronizirajiće poruke dr. Franje Tuđmana, prvog predsjednika međunarodno priznate Republike Hrvatske upućene na njegovu i adresu službenog Sarajeva (?).

Nažalost, rečeno pitanje je aktuelno i danas, iako u stanovito izmijenjenom ozračju. Isto traži novi, opet državnički mudar odgovor iz službenog Sarajeva, umjesto kontraproduktivne halabuke i tabloidnih prepucavanja sa službenim Zagrebom oko ovih ili onih izjava najviših hrvatskih dužnosnika - onih na Markovom trgu, Pantovčaku ili u Europskom parlamentu - o  otvorenim bilateralnim stvarima, posebno mantre o 'tisućama potencijalnih terorista u neposrednom susjedstvu' i sl. 

Istovremeno, neopozivo podijeljeni Mostar, cijela vertikala bitnih finansijskih poluga na svim nivoima daytonskog paradžemata, plus strateški razigrana mreža kladionica pod kontrolom 'nejednakopravnog konstitutivnog naroda', ostaju nedodirljivi - od izbora do izbora. 

Još nedodirljivija je kozja staza na potezu Stolac-Neum, kao jedina domaća saobraćajnica do onog komadića jadranske obale koji ovu zemlju čini 'maritimnom'. U datom ozračju,   maritimnissima i turbo-turistička Hrvatska mogla je, davno prije afere Pelješki most, komotno postaviti 'tromostovlje' ili što god da prekorači to tamo, kad je isto već decenijama bilo i ostalo kavalirski na bujrum (poput Sutorine) totalno zanemareno ispod radara nadležnih u Sarajevu. 

Kako god, u širem regionalnom kontekstu imponira činjenica da je Denis Zvizdić, uvaženi predsjedavajuči Vijeća/Savjeta ministara, nedavno, potom i u nekoliko svježih predizbornih prigoda, napokon državnički dostojanstveno uzvratio službenom Beogradu na bezbroj puta opetovane epske izraze ljubavi od strane uvaženih, najviših dužnosnika Republike Srbije prema Republici Srpskoj. To je ponovio neki dan na predizbornom skupu SDA u Gračanici: '... i mi u BiH poštujemo teritorijalni integritet i suverenitet Republike Srbije ali ponajviše volimo Sandžak...'. Pozdravljamo, uz ljubaznu napomenu da je dotična poruka 100 posto prepisana (i-neka-je-čast-nam-je) sa Depo portala - http://depo.ba/clanak/166758/a-da-i-mi-porucimo-vucicu-postujemo-integritet-srbije-ali-mnogo-volimo-vojvodinu-a-narocito-sandzak.

3. 'Pitanje svih pitanja'

Nagledali smo se svega svih ovih godina koje su pojeli domaći i međunarodni skakavci. Ispada da je pitanje svih pitanja na predstojećim izborima 7. oktobra o.g.: kuda vodi smjenjivanje istih faca na poziciji člana Predsjedništva iz najmalobrojnijeg konstitutivnog naroda po Zavnobihu i Daytonu. U tom 'segmentu' ozbiljna alternativa se po prvi put nudi sa odličnim kandidatom Naše stranke - zapravo nadstranačkim Borišom Falatarom - sto puta građanskijim i spremnijim od konkurencije lijevo i desno od političkog centra. 
Plus, ovaj mladi, naš a svjetski Sarajlija, za razliku od njegovih rivala čini se prihvatljivijim konstitutivnim Hrvatom ‘jednakomjerno kod kuće’ - kako uzduž i poprijeko Bosne i Hercegovine, tako i ostatku svijeta. 

Sa svim dobrim vibracijama koje proizvodi, Boriša jeste kredibilan vjesnik i dio Rješenja, u svakoj varijanti novog bh. Triumvirata, t.j. konačnog izbora ostale dvojice kolega u buduće Predsjedništvo BiH ispred bošnjačkog, odnosno srpskog naroda. 

Za koji dan, saznaćemo da li su mu nova pamet predugo i preteško izvaranih glasača & birača i saveznici. Unatoč nadalje važećem paleolitskom Izbornom zakonu (bivše Republike) BiH - najjačem savezniku političkih stranaka koje su vodile-kako-su-vodile ovu zemlju  i skrbile-kako- su-skrbile o njena tri naroda u ratu i post-daytonskom miru.

Nastaviće se...

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)