Frontal.ba

U poslednjih mjesec dana Milorad Dodik je kazao toliko kontradiktornih izjava da bi u svakoj pristojnom društvu bio ismijan, prezren i odbačen.

Ali ne on je vrhovni autoritet Republike Srpske koji spaja nespojivo.

Čovjek koji u Jasenovcu priča o strašnim zločinima nad Srbima a onda koketiranje prvog čovjeka HDZ-a Dragana Čovića sa ustaškom ideologijom objašnjava političkim refleksom.

Čovjek koji je dobrovoljno i javno priznao genocid u Srebrenici, a sada ga žestoko negira.

Čovjek koji muslimanima čestita Bajram, a onda nakon mjesec dana džamijski ezan nazove arlaukanjem.

Čovjek kome na slavu 2016. godine dolazi ambasador Velike Britanije, zemlje koja želi da uništi Republiku Srpsku.

Čovjek čiji ministar MUP-a 2016. kaže da će MUP Republike Srpske sarađivati sa Ambasadom Velike Britanije u BiH u realizaciji projekta koji će trajati četiri godine, a sada priča o 40 specijalaca koji nam rade o glavi.

Čovjek koji prije podne poziva na jedinstvo Srba, a posle podne oponente naziva izdajicama i stranim plaćenicima.

Zašto to radi?

Zato što je do izbora ostalo manje od dva mjeseca i što podizanje tenzija u Bosni i Hercegovini odgovara njemu, Čoviću i Izetbegoviću.

Zato što na taj način skreće pažnju sa malih plata, još manjih penzija, nezaposlenosti, pada nataliteta, odlaska mladih, lošeg zdravstva, starinskog školstva, nepotizma, korupcije i nerazjašnjenih ubistava.

Zato što nema šta da ponudi svojim glasačima osim etničke homogenizacije i deklarativne zaštite srpskih interesa.

Kako mu to uspijeva?

On priča ono što građani žele da čuju bez obzira koliko je to realno.

Najveći saučesnici u njegovoj predizbornoj kampanji su bosanskohercegovački mediji koji sve njegove nebuloze prenose i pojačavaju do ludila.

On uspijeva da nameće teme u Bosni i Hercegovini, da vodi igru i natjera ozbiljne institucije da reaguju na njegove gluposti.

Ludilo koje stvaraju bosanskohercegovački mediji ne dozvoljavaju prosječnom glasaču da se upita da li je ovo život o kojem mašta u Republici Srpskoj.

Milorad Dodik je srpski nacionalista, ljevičar, čovjek iz naroda, vlasnik vile u Beogradu, prijatelj Putina, sledbenik Trampa, četnik, antifašista, državljanin Srbije, kandidat za člana Predsjedništva BiH, pravoslavac, biznismen, humanista, otac nacije, tužilac, sudija, sportista, mecena.

On je sve to ali nije ništa od toga, jer njegov pragmatizam je u funkciji ostajanja na vlasti i ničeg više.

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/md)