Izvor: Al Jazeera Balkans
Piše: Ismail Ćidić
Volimo li da nam ljudi dolaze u Sarajevo, u Bosnu i Hercegovinu? Želimo li čuti lijep glas o nama u svijetu? Kako da ga zaslužimo i da li ga uopće zaslužujemo?
Psovke, svađe, smeće i neugodni mirisi - ko god se vozio sarajevskim tramvajima zna da je prva vožnja nezaboravno iskustvo. Za turiste iz Južne Koreje, poput mojih kolegica, posebno.
GRAS-ovi kontrolori potrudili su se da njihov let od 10.000 kilometara od Seula do Sarajeva bude jako ugodan poredeći ga s prvom vožnjom tramvajem. Nakon što su primijetili da se radi o turistima, kontrolori su ih prepali pričom o hapšenju, zaplijenili njihove pasoše i ucjenjivali imaginarnom kaznom od 120 KM.
U svega par sati provedenih u Sarajevu, uspjele su razmijeniti sedamdesetak maraka koje su, bojeći se za svoju slobodu u stranoj državi, morale predati kontroloru. Divna dobrodošlica u Bosnu i Hercegovinu...
Dok sam im se izvinjavao i uvjeravao da ljudi koji ovdje žive nisu takvi, mislio sam da je to pojedinačni incident i da se to inače ne dešava sve dok se i sam u to nisam uvjerio. U samo jednom danu, dva puta sam lično svjedočio primitivnim djelima čije su žrtve bili turisti.
Priča je slična - nakon što su kupili i poništili karte, nekoliko turista iz Turske sjelo je dva mjesta ispred mene. Na zahtjev kontrolora, pokazali su mu tek poništene karte. Međutim, njihov grijeh je bio to što su turisti!
Kontrolor je prvo vješto pokušao iznuditi pasoše, kojim bi ih kasnije ucjenjivao, a onda i napisati kazne. Kazne za uredno plaćenu i tek poništenu kartu...
Uplašenim turistima sam prišao izvinjavajući se u ime svih nas, ako im je to išta značilo, te kazao da izađu na vrata na koja ja izlazim bez plaćanja ičega. Upozorio sam ih da ne pomisle ostaviti svoj pasoš ili drugi dokument ma kako „strašno“ kontrolor izgledao u toku njihove sljedeće vožnje.
Ako su uopće i ostali u Sarajevu poslije ovog incidenta...
Obraz države za 20 KM
Ista scena, samo drugi kontrolori već kroz par sati – ponovo su pokušali naplatiti kazne grupi turista iako su imali uredno kupljene i poništene karte. Na svu sreću, bilo nas je više koji smo reagovali. Obraz države prodao se za 20 maraka.
Ne mogu ni zamisliti koliko se sličnih situacija ponovi svaki dan, ali u odavno uništenom i u korupciji izgorjelom preduzeću poput GRAS-a više ništa nije iznenađenje.
Dok se javni prevoz u zemljama regiona ne naplaćuje djeci i dok turisti imaju posebne karte koje im olakšavaju boravak, u Bosni i Hercegovini turisti se organizovano pljačkaju. U očima tih turista, svi mi smo primitivci.
Ali posebno zabrinjava činjenica da čak ni ove situacije nisu naš najveći problem. Mi nemamo kome da ove ljude prijavimo! Mi nemamo mehanizam za žalbe! A čak i da imamo, znamo da se ništa neće promijeniti. To je najveći problem.
Ne radi se ovdje samo o kontrolorima. Kontrolori su samo jedan primjer, GRAS je samo jedan primjer, Sarajevo je samo jedan primjer. Hiljade drugih primjera mogu se pronaći širom Bosne i Hercegovine.
Nema dobre vanjske politike niti uređenog obrazovnog sistema i pravosuđa dok se ove fundamentalne, osnovne stvari ne riješe. Radi se samo o tome što ih rješavamo svi mi, pa barem i našom reakcijom.
A kada ćemo ih riješiti i da li ćemo zaslužiti da se u svijetu proširi lijep glas o nama - na nama je.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku DEPO portala.
(Al Jazeera Balkans, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/mr)