Izvor: Dnevno.rs

Sloboda Trajković nikada nije saznala da je njoj upućeno jedno od najljepših ljubavnih pisama na ovim prostorima, a upravo ono je zapečatilo sudbinu cele njene porodice. Bila je vjerenica Ive Lole Ribara, a cijenu te ljubavi platila je glavom!

 
Rođena je u porodici uglednog apotekara Svetolika Trajkovića 7. oktobra 1918. godine u Vrnjačkoj Banji. Dobila je ime Sloboda zato što je rođena u godini kada se završio Prvi svjetski rat i došla dugo iščekivana sloboda. Njen otac je kao veliki rodoljub pomagao partizanima slanjem lijekova, a brat Miroslav je bio aktivni učesnik Antifašističkog pokreta, pa je upravo zahvaljujući njemu, ona jednom pilikom upoznala čuvenog sekretara SKOJ-a - Ivu Lolu Ribara.

Ljubavno pismo izazvalo porodičnu tragediju

 
Po očevom zahtevu, brat Miroslav i sestra Milica su nastavili porodičnu tradiciju i upisali studije farmacije, dok je Sloboda bila student hemije. Porodice Ribar i Trajković je za večerom 6. aprila 1941. godine trebalo da se dogovore oko svadbe Ive i Slobode, ali do ovog susreta nikada nije došlo zbog bombardovanja Beograda tog dana.

 
Kada je počeo rat, a Lola krenuo u partizane, Sloboda je želela da krene sa njim, ali je on odbio rekavši joj da je suviše krhke građe i da neće izdržati surove uslove narodnoslobodilačke borbe. Na njegov zahtjev, ona se tada sklonila iz Beograda kod tetke u Vrnjačku Banju, ali nažalost, tako nije uspela da izbegne strašnu sudbinu.
 
Ljubav između mladog para je bila veoma jaka, o čemu svedoči i Ivino pismo upućeno Slobodi, koje se danas smatra jednim od najlepših ljubavnih pisama ikada napisanih na ovim prostorima:

 
"Najdraža jedina moja!
 
Pišući ovo pismo ja se pouzdano nadam – optimista sam, kao i uvijek! – da te ono nikad neće stići već da ćemo se nas dvoje vidjeti i uvijek ostati zajedno. Jer ovo pismo je zato i pisano.
 
 
U ovom trenutku, kada polazimo u posljednju, odlučnu etapu boja od kojeg zavisi, pored ostalog i naša lična budućnost i sreća, – želim da ti kažem nekoliko prostih i jednostavnih stvari.
 
U mom životu postoje samo dvije stvari: moja služba našem svetom cilju i moja ljubav prema tebi, najmilija moja. Našu sreću i život koji smo htjeli nismo, kao ni milioni drugih,mogli ostvariti izolovano, već samo preko naše borbe i nase pobjede. I zato su te dvije stvari u suštini, u meni samom, jedno.
 
Znaj dušo, da si ti jedina koju sam volio i koju volim. Sanjao sam i sanjam o našoj zajedničkoj sreći – onakvoj kakvu smo željeli, o sreći dostojnoj slobodnih ljudi. To je jedina prava sreća, jedina koju treba željeti.
 
Ako primiš ovo pismo – ako dakle ja ne doživim taj veliki čas, nemoj mnogo tugovati, najdraža! U svijetu u kome budeš tad živjela, naći ćeš , uvijek živ, najbolji dio mene samog i svu moju ljubav prema tebi.
 
Za tebe sam siguran da će tvoj put biti prav i onakav kakav mora da bude. Na njemu, na putu života naći ćeš osvetu i sreću.
 
Mnogo, mnogo te volim, jedina moja! I želim da nikad ne dobiješ ovo pismo, već da zajedno s’ tobom dočekam veliki čas pobjede. Želim da te svojom ljubavi učinim onako srećnom kao što to zaslužuješ.
 
Uvijek tvoj."

Sloboda pismo nikada nije pročitala. Ono je došlo u ruke Gestapoa koji je zbog njega priveo cijelu porodicu Trajković, izuzev Slobode i sestre Milice, koja je tada živjela u svom stanu i zahvaljujući tome jedina preživjela tragediju.

 
Njemačka policija je deset dana mučila Slobodinu sestru Veru, misleći da je ona, a kada su shvatili da se Sloboda nalazi u Vrnjačkoj Banji, uhapsili su je tamo.

 
Sloboda se tada našla pred nemogućim izborom - Gestapo joj je nudio da napiše Loli odgovor u kom će ga namamiti da dođe u Beograd, gde bi bio uhapšen u zamjenu za živote sebe i svoje porodice.
 
I tako je Sloboda odlučila... Lolu nikada nije izdala i zajedno sa ostatkom porodice je prebačena u logor na Banjici gde su 9. maja 1942. svi ugušeni u gasnoj komori.

 
Slobodin život kao inspiracija
 
 
Slobodina sestra Milica je mnogo godina kasnije, prisećajući se ove tragedije, u jednom intervjuu izjavila da Gestapo nije mogao da zna da je Sloboda Lolina vjerenica i da je tu informaciju Njemcima preneo neko blizak paru.
 
Ni Ivo Lola Ribar nije stigao da taj slučaj "istraži". Poginuo je 27. novembra 1943. godine na Glamočkom polju, neposredno prije poletanja aviona kojim je trebalo da otputuje u Kairo, kao prvi diplomata nove Jugoslavije i šef prve vojne misije NOVJ.
 
U posljednjem pismu koje je poslao ocu Lola je pomenuo i Slobodu.
 
– Mojа Slobodа, onаko mаlа i nježnа, pošlа je u smrt kаo nа šetnju, s osmjehom, koji je uvijek bio njezin – napisao je.
 
 
Ime Slobode Trajković nosi jedna ulica na beogradskoj opštini Voždovac, a književnica Nada Marinković napisala je 1980. godine njenu romansiranu biografiju "Legenda o devojci Slobodi". Dirnut njenom tragičnom sudbinom glumac Dragan Mićalović kćerku, takođe glumicu, nazvao je po njoj. 
 
Ova mlada heroina, njena ljubav sa Ivom Lolom Ribarom, kao i pomenuto pismo, bili su inspiracija i grupi "Korni" da napišu jednu od svojih možda najboljih pjesama "Ivo Lola".

(Dnevno.rs/DEPO Portal)