Razgovarao: S. NUMANOVIĆ (Dnevni Avaz)
U trouglu Bosne i Hercegovine, kojeg čini pozivanje na interese samo tri konstitutivna naroda uz partokratiju, onaj zlatni četverougao, kako se u ekonomiji nazivaju ciljevi makroekonomske politike, a to su: privredni rast, stabilnost cijena, puna zaposlenost i pozitivni spoljnotrgovinski bilans, teško da se može ostvariti. Naša makroekonomska politika se sastoji od krpljenja rupa, eksperimentiranja, pozivanja na reforme, koje svaki put izgube svoj smisao, jer su bez redoslijeda i proračuna efekata. Korumpirana slagalica Rubikova kocka je krajnje jednostavna mozgalica u odnosu na korumpiranu slagalicu u BiH, koja najviše liči na ortačko društvo, gdje svaki ortak zajedničkoj kobili upućuju različite komande: jedan viče điha, drugi viče stoj, a treći udara bičem – kaže Svetlana Cenić. Ova ekonomska (i politička) analitičarka, u žižu interesiranja se, ovog puta, našla nakon imenovanja na poziciju predsjednice Nadzornog odbora "BH Telecoma".
U razgovoru za „Avaz“, ona britko secira stanje u kojem se BiH nalazi. I ekonomski i politički, ali i mentalitetski.
Koja je posljedica rašomona u kojem je ova država?
- Da pođemo od sredstava makroekonomske politike: fiskalne, monetarne i dohodovne politike. U fiskalnoj politici stalni eksperimenti, bez ikakvog sagledavanja kada voditi restriktivnu, a kada ekspanzivnu politiku. Kod nas je samo „politika“ da se udari kakav namet za diskutabilnu javnu potrošnju. Monetarna politika je u zadnje vrijeme ponovo postala predmet apetita i prijedloga da se štampaju pare, da pojednostavim. Politika dohodaka, da je ovdje svedem samo na kontrolu najamnina ili minimalne cijene rada, postoji samo u predizbornim kampanjama, bez ikakve analize. Doduše, ni u čemu ne postoji analiza, ne samo na ovom pitanju, pa je tako nema ni u zahtjevu za povećanje akciza na gorivo. Niko još nije predočio podatke šta je progresivna strana povećanja akciza, a šta regresivna. O projektima da ne pričam ili pominjem podnošenje izvještaja na šta je utrošen do sada prikupljen ogroman iznos od akciza na gorivo i putarina.
Za BiH je karakterističan i paradoks štednje. Naime, koliko god baratamo podacima o sve većoj zaduženosti građana i to nenamjenskim kreditima, u isto vrijeme se povećava štednja, a to znači manje investicija. Evo drastičnog primjera: dok se zaduženost Republike Srpske povećavala gotovo geometrijskom progresijom, štednja građana u bankama za nepunih devet godina porasla je čak 174 posto, skoro četiri petine tog novca je oročeno, a istovremeno povećana je zaduženost građana i po stanovniku je nekih 2.200 KM. Građani FBiH su nešto zaduženiji od građana RS (2.630 KM po stanovniku), ali imaju u bankama puno više ušteđenog novca.
Zašto iznosim ove podatke? Ako su građani generalno jako oprezni i nerado investiraju, to znači da ne vjeruju vlastima, nemaju povjerenje u politike koje se vode, a kako onda da očekujemo da dođe stranac i investira ovdje u proizvodnju?! Pa, i strani investitor, između ostalog, gleda nivo domaćih investicija, a on je tužan, najblaže rečeno.
Često upozoravate i na nekontrolirano zaduživanje. Zašto?
- Vlast kupuje i troši kako im padne na pamet, a na uštrb investicija. Podaci o tome za šta smo se u inostranstvu zaduživali najbolje govori o tome kakva se politika vodi. Dok je za infrastrukturu iz vanjskog duga 2007. godine otpadalo 1.044.810.000, u 2016. je taj iznos bio 2.778.170.000. Javni sektor je izvana u 2007. uzeo 666.190.000, a taj iznos je u 2016. došao na 2.465.150.000. Sad pogledajte za privredu: u 2007. godini 503.980.000, a u 2016. je taj iznos bio 915.490.000. Privreda je ovde, inače, kao pastorče sa tri maćehe. Za javnu potrošnju može svašta, za privredu mrvice sa stola.
Ali, po zvaničnim izjavama, nije baš tako?
- U izjavama zvaničnika reklo bi se da smo na putu da postanemo ona svima obećana Švicarska, ali samo ovi podaci ukazuju na duboke anomalije i neadekvatnu politiku, najblaže rečeno. Hvaleći se rastom bruto domaćeg proizvoda, očito zaboravljaju da je to jako blagi rast i da je na sceni i akceleratorski princip, odnosno lagani porast realnog BDP-a izaziva smanjenje potražnje za investicijama. Na stranu što se ovdje šminka i statistika, a ne samo nebo i zemlja u nacionalne boje. I da! Namjerno iznosim ove podatke, jer su u direktnoj koliziji sa hvalisanjem o rastu zaposlenosti, o renesansi privrednih aktivnosti i uspjesima, koje nijedan smrtnik baš i ne osjeti.
Ne jednom ste se „obrušili“ na „Reformsku agendu“. Šta zamjerate?
- Imam tu mnogo pitanja. Je li to zamišljeno kao švedski sto, pa bira ko šta hoće da ispuni ili bi trebalo da ima logičan redoslijed shodno očekivanim efektima i činjenici da se mora balansirati između različitih mjera? Također, insistiranje na ovako znatnom povećanju akciza na gorivo, mimo toga da nema nikakvog izračuna, prenebregava i činjenicu da troškovi investiranja rastu ne samo povećanjem kamatne stope već i povećanjem poreza ili akciza, što će negativno djelovati na investicije. Hoće li se privatni sektor tek sada odlučivati na investicije kad su troškovi povećani i kada je još jednom dokazano da kako kome padne na pamet, uvodi nove namete, a nigdje onog, tako gromoglasno obećanog Reformskom agendom, rasterećenje privrede? Ima ona naša: „Ja ne zn’o, ja nem’o, na isto se svodi“.
Pa gdje ide toliki novac, kad boljitka nema?
- Po ko zna koji put ističem i da nema ljigavijeg i odvratnijeg kriminala od budžetskog kriminala. To je ravno iživljavanju nad nemoćnima, to je zločin nad narodom u čije vitalne nacionalne interese se svi kunu, dok im zavlače otvoreno ruku u džep.
Imenovani ste na poziciju predsjednice Nadzornog odbora "BH Telecoma". Kako je došlo do toga?
- Predsjednik SBB-a me nazvao. Ja rekla svoje uslove u smislu da sam nestranačka, da ne radim "na daljinac", da radim po svojoj stručnosti i savjesti, da se mijenjati neću. Predsjednik SBB-a rekao da su baš tako i htjeli. Evo, vijest da je izglasano na sjednici Vlade sam saznala iz medija, predsjednik SBB-a me više nije kontaktirao, a gospodin Novalić mi je čestitao.
Bilo je puno reakcija, mahom čestitki. Ali i prozivanja, kritiziranja, pametovanja...
- Jesu li svi govorili da je vrijeme da dođu stručni ljudi na pozicije? Jesu! Jesu li me hiljadu puta pitali zašto se ne angažujem i zašto me nema na ključnim pozicijama? Jesu! Živimo li u državi gdje su sve pozicije predmet raspodjele stranaka na vlasti i koalicionog dogovora? Živimo! Da si hafiz, ne možeš doći na bilo kakvu poziciju ako te ne predloži stranka kojoj je ta pozicija sporazumom pripala! Šta je sad? Problem što se neko ipak dosjetio da predloži mene, kao nestranačku osobu? Pa, mijenjajte, gospodo, državu u kojoj partije odlučuju i koliko je ko stručan. Što ćutite i gurate se na kandidatske liste ako to ne mijenjate? Evo, ja sam prva. Probat ću da uradim nešto pošteno i stručno. Jesam li se prodala? Nisam! Jesam li mogla deset puta ranije da se unovčim u kakvoj partiji ili samo time da ućutim? Jesam. I na kraju, samo dvije stvari: prvi sljedeći koji mi nalijepi gomilu laži na leđa, bit će svrstan u red onih koje tužim za klevetu, a javnosti ću podastrijeti dokumente koje imam o njima. A drugo, podsjećam svekolike mase da je gospodin Ivanić imao ideju da kao nestranačka ličnost dođem u Upravni odbor Centralne banke, pa mi na kraju saopštio da su se dogovorili da ipak mora stranačka ličnost, iako zakon jasno propisuje da na tom mjestu mora biti nestranačka ličnost, jednako kao i za Nadzorni odbor "BH Telecoma".
Dakle, Centralna banka, kojoj se garantuje nezavisnost u radu, također je predmet stranačke podjele pozicija. I na to ćutite, je li?! Kao i na sve ostalo, a htjeli biste da se obračunate sa mnom?!.
(Avaz/DEPO Portal)