Povodom referenduma Republike Turske o ustavnim promjenama, koji je održan 16. aprila 2017. godine u Turskoj, reisu-l-ulema emeritus dr. Mustafa ef. Cerić, predsjednik Svjetskog bošnjačkog kongresa (SBK) uputio je saopćenje za javnost:

“Turski referendum nam znači mnogo. Prije svega zato što je Turska u snažnom pokretu. A to nije nevažno za Bosnu, kao što nije nevažno ni za Tursku kada je Bosna u pokretu. Veze emocija su snažnije od svih drugih veza. A Bosna je emotivno vezana za Tursku, kao što je i Turska emotivno vezana za Bosnu. Drugo je pitanje da li se tursko-bosanske ili bosansko-turske emocije pravilno koriste za dobrobit Bosne i Turske i obratno.

Ono što je danas važno je da mi u Bosni shvatimo da je Turska danas na prekretnici iz jedanog poznatog političko-ustavnog i kulturno-civilizacijskog kruga u drugi nepoznati političko-ustavni i kulturno-civilizacijski krug. Zadnji postojeći Turski Ustav je bio posljedica vojnog udara (1982), koji je uspio. Današnji turski referendum za novi Turski Ustav je, također, posljedica vojnog udara, koji nije uspio, koji je osjućen. To je velika razlika i zato je očekivati da Turci danas znaju šta rade.

Da li zahvaljujući Tajibu Erdoganu ili nekom drugom, ali Turska se definitivno oslobođa europskog i zapadnog kompleksa u smislu da više ne mari šta o Turskoj misli Europa, koja još uvijek nije sposobna da se oslobodi straha od Turske (Osmanske carevine), bez obzira koliko je Turska od vremena Mustafe Kemala Ataturka nastojala da pokaže i dokaže svoju lojalnost zapadnoj kulturi i civilizaciji na račun islamske kulture i civilizacije.

Europa nema ni političko i moralno pravo da bilo šta prigovara Turskoj. Nema Europa pravo ni da optužuje Erdogana za ustavni apsolutizam. Naprotiv, za eventualne političke i ustavne Erdoganove greške kriva je Europa zato što nije bila u stanju da promijeni svoj odnos prema "muslimanskoj" demokratskoj državi i "muslimanskim" demokratski izabranim političarima. Stari recept skidanja i nametanja vladara u "muslimanskim" zemljama nije više upotrebljiv. Ne shvatajući to, Europa je izgubila Tursku. Nije Turska izgubila Europu, jer Turska nije nikad ni imala Europu da bi je izgubila, a Europa jest imala Tursku, koju joj Tajib Erdogan sad otima zato što je Europa htjela da Turcima otme Erdogana, kao što je bila navikla da muslimanima otima njihove legitimno izabrane političke vođe.

Europa se oko Turske preračunala na svoju štetu. Dakako, tursko odvajanje od Europe neće biti lahko, ali ni europsko odricanje od Turske neće biti profitabilno. Europa će morati prihvatiti Erdoganovu Tursku onakvu kakva jeste, a ne onakvu kako ju je Europa sebi predočavala i pravila na način da je beskonačno drži u predsoblju Europske unije. Turska se, na čelu s Erdoganom, okrenula prema Istoku. Savez Turske sa Saudijskom Arabijom može biti presudan za odnose na Bliskom istoku, može biti od povijesnog značaja za muslimanski svijet, može biti od velikog poticaja za Europu da promijeni svoje naslijeđene navike, koje su politički i moralno potrošene, prema islamu i muslimanima u svijetu. Otuda je turski referendum od povijesnog značaja ne samo za Tursku, već i za muslimanski svijet, kao i za Europu. Referendum je značajan i za Bosnu u toliko što je za Bosnu važno da je Turska mirna, stabilna, jedinstvena, savjesna i odgovorna za mir i stabilnost na Balkanu. A mir na Balkanu je siguran ako je mirna Bosna, a mir u Europi je siguran ako je miran Balkan.

Šta god Turci danas odlučili, molim Allaha Svevišnjeg da Tursku sačuva od unutrašnjeg belaja i vanjskog dušmana. Danas nije vrijeme za kritiku!
Dana je vrijeme za molitvu!

Pa neka tako i bude!

Amin!”

(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/md)