Izvor: Tportal.com; Autor: Gordan Duhaček
U nedjelju je Martin Schulz izabran s nesvakidašnjih 100 posto glasova za novog predsjednika njemačkih socijaldemokrata (SPD), nakon što je već prethodno proglašen njihovim kancelarskim kandidatom za izbore u rujnu. Već nekoliko tjedana u Njemačkoj vlada ‘Schulzmania’ koja je godinama posrnuli SPD u anketama izjednačila s demokršćanima Angele Merkel. Donosimo životni i politički portret političara koji ima dobre šanse postati sljedeći kancelar najmoćnije države Europske unije.
‘Za drugove je on kao neka vrsta Obame iz Würselena, mesija koji može hodati i po vodi. Odnosno, od njega kao da se to i očekuje’, napisao je Der Spiegel komentirajući činjenicu da je Martin Schulz s nevjerojatnih 100 posto glasova na stranačkoj konvenciji SPD-a u berlinskoj Areni izabran za predsjednika stranke. Među 605 stranačkih delegata niti jedan jedini nije glasao protiv Schulza kao novog lidera njemačkih socijaldemokrata, što je nezapamćen rezultat u više od 150 godina dugoj povijesti SPD-a. Ni legendarni Willy Brandt nije se uspio približiti tome da dobije 100 posto glasova na izborima za predsjednika stranke. Iako Schulz nije održao doista upečatljiv govor kao što inače umije - ‘mogao je čitati i telefonski imenik’, sarkastično je primijetio Der Spiegel - socijaldemokrati su preko svake mjere oduševljeni svojim novim liderom.
No imaju i razloga biti. Otkako je prije više od mjesec dana objavljeno da će Martin Schulz, a ne dosadašnji predsjednik SPD-a Sigmar Gabriel, biti lider socijaldemokrata na rujanskim izborima za Bundestag, na kojima je ključni cilj konačno maknuti Angelu Merkel iz Kanzleramta, socijaldemokrati su u anketama doživjeli nezapamćen uspon. Godinama su se mučili s 20 do 25 posto podrške, osuđeni na poziciju vječnog junior-partnera CDU-a u velikoj koaliciji, a sada su na između 33 i 35 posto, izjednačeni s Merkeličinim demokršćanima.
Gdje su korijeni 'Schulzmanije'?
Odjednom se čini posve realnim to da će prvi put nakon 2005. voditi njemačku vladu, jer stranka je od Schulzova proglašenja za kancelarskog kandidata dobila 13 tisuća novih članova i u njemačkoj javnosti vlada svojevrsna ‘Schulzmania’. Donedavni predsjednik Europskog parlamenta, dakle jedan od ne pretjerano omiljenih briselskih eurokrata, preko noći je postao nada mnogim građanima Njemačke da su promjene na bolje moguće, ponajviše da ekonomski moćna i uspješna Njemačka može biti i socijalno pravednija nego što je postala za 12 godina vladavine Angele Merkel.
Tko je, dakle, Martin Schulz, čovjek koji bi - nakon niza uzaludnih socijaldemokratskih pokušaja - mogao prekinuti dominaciju Mutti, kako se Merkel naziva u berlinskim političkim krugovima? Njegova života priča nesumnjivo je i dio objašnjenja Schulzove velike popularnosti i sposobnosti da mobilizira razočarane glasače, napose one koji osjećaju da su ih zaboravile političke elite.
Martin Schulz rođen je 1955. u radničkoj obitelji u malom mjestu Hehlrathu, u zapadnonjemačkoj pokrajini Nordrhein-Westfalen. Nije uspio završiti gimnaziju te je napustio školovanje 1974. godine. U mladim danima imao je i problema s alkoholom te danas iskreno kaže da je kao mladić bio pijandura i grozan učenik. To što iskreno i otvoreno govori o tome kako se borio s alkoholizmom svakako pomaže u stvaranju aure autentičnosti među njemačkim glasačima, naročito onima sa socijalnog ruba, koji se mogu prepoznati u takvim problemima. Svjedoči to i o tome kako se bolest alkoholizma tretira u njemačkom društvu: nezamislivo bi bilo da se u Hrvatskoj na tako human i konstruktivan način govori o alkoholizmu javnih osoba, nego se i dalje preferiraju zataškavanje i prešućivanje, što oboljelima od alkoholizma sigurno ne pomaže.
Martin Schulz se ipak polagano otrijeznio i uspio završiti zanatsku školu za prodavača, a 1980. posve je prestao konzumirati alkohol i krenuo dovoditi svoj život u red. Počeo je raditi u knjižari i postao pasionirani čitatelj te učiti i strane jezike pa sada tečno govori i francuski, engleski, nizozemski, talijanski i španjolski jezik.
Ovaj marljivi i talentirani autodidakt 1984. izabran je za gradskog zastupnika socijaldemokrata u skupštini zapadnonjemačkog gradića Würselena, čiji je gradonačelnik postao 1987. te je na toj poziciji ostao do 1998., pobijedivši na nizu lokalnih izbora zahvaljujući velikoj popularnosti među građanima. Schulz i danas rado ponavlja kako je najvažnije lekcije o politici naučio na lokalnoj razini te da zato shvaća zašto je važan izravan kontakt s ljudima, kao i pokazati suosjećanje. To je ujedno odličan prikriveni napad na konkurenticu Angelu Merkel, poznatu kao prilično hladnu ‘taktičarku moći’, koja nije uvijek posebno prijemčiva u osobnom kontaktu s glasačima.
U Europski parlament Schulz je izabran 1994. te se nakon 1998. posvetio političkom radu u Bruxellesu. Na početku daleko od očiju njemačke javnosti gradio je svoju briselsku karijeru i stvarao odlične odnose s nizom moćnih političara, neovisno o tome jesu li iz iste parlamentarne frakcije ili ne. To ga je dovelo na čelo Europskog parlamenta 2012., a predsjednik najvišeg reprezentativnog tijela EU-a ostao je do početka ove godine, kada je po dogovoru pučana i socijaldemokrata predsjedanje trebao preuzeti netko iz Europske pučke stranke.
Briselska vještina: Napade okretao u svoju korist
Jedna je od njegovih najpoznatijih briselskih epizoda obračun s tadašnjim talijanskim premijerom Silvijem Berlusconijem, kojega je Schultz toliko iživcirao da ga je opisao kao 'nacističkog čuvara u konclogoru'. Iako je Berlusconi mislio da je time jako duhovit, zapravo je omogućio Schulzu medijsku prominentnost, kao i javnu podršku brojnih kolega koji su se solidarizirali s njim protiv mnogima beskrajno iritantnog medijskog tajkuna koji je postao premijer Italije. To je samo jedan od primjera Schulzove političke vještine da napade protivnika okrene u svoju korist.
Kao predsjednik Europskog parlamenta blisko je surađivao s predsjednikom Europske komisije Jean-Claudeom Junckerom, s kojim ga povezuje i prijateljstvo, a više puta kritizirao je politike vlade Angele Merkel u vezi s europskim pitanjima. Ipak, nije se baš proslavio svojim izjavama o grčkoj krizi, pa je jednom čak i na glas fantazirao kako bi trebalo smijeniti vladu premijera Aleksisa Ciprasa. No u odnosu na tvrde stavove Merkel i njezinog ministra financija Wolfganga Schäublea, Schulz se njemačkoj javnosti čini mnogo umjerenijim, a definitivno je protiv njihove propale politike štednje. Nema sumnje da bi se mnogo toga promijenilo u EU ako bi Schulz postao njemački kancelar te da bi bila moguća posve drugačija ekonomska politika.
Privatni život Schulz nikad nije stavljao u prvi plan, no zna se da je u višedesetljetnom sretnom braku s arhitekticom Inge, s kojom ima dvoje djece.
Do rujna ima još dosta vremena i pobjeda SPD-a pod Schulzovim vodstvom nije zajamčena. Jedan od prijepora bit će stvaranje koalicijske većine u Bundestagu jer se trenutno po anketama čini da bi za pravu lijevu vladu bila potrebna tročlana koalicija SPD-Zeleni-Die Linke. Također, Schulz nije još formulirao ni predstavio svoj program, a to je u njemačkoj politici vrlo važna stavka. No velika je prednost Martina Schulza pred Angelom Merkel u tome što su se Nijemci već pomalo umorili od svoje dugogodišnje kancelarke i žele promjene, a on je postao osoba na koju projiciraju sve svoje nade. Bolji je i govornik te srdačniji u direktnim kontaktima, a iza sebe ima doslovno 100 posto ujedinjenu stranku, sada punu entuzijazma i energije za političku borbu. Njegova je životna priča inspirativna i dodatni plus u kampanji.
Što se tiče Hrvatske, Schulz je sa svojih briselskih pozicija uvijek podržavao ulazak Lijepe Naše u Europsku uniju. Ostalo je zapamćeno to da je u mjesecima pred ulazak Hrvatske u EU, kada su se neki njemački mediji poput tabloida Bilda i konzervativnog Frankfurter Allgemeine Zeitunga dali u antihrvatsku kampanju, Martin Schulz u svom direktnom stilu poručio: 'Prestanite komplicirati, Hrvatska ulazi u EU!' No kako je veliki protivnik desničarskog populizma, nacionalizma i kao deklarirani antifašist - koji se nije libio držati lekcije mađarskom premijeru Viktoru Orbanu i poljskom ultrakatoliku Jaroslawu Kaczynskom - može se očekivati da će službeni Berlin pod njegovim vodstvom biti mnogo oštriji u vezi s nacionalističkim ispadima u Hrvatskoj.
(Tportal.hr, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/md)