Blogerka Ejdrijen Vest otkriva kakav je osjećaj zavesti svog profesora, i to bez griže savjesti.
„’Krv, seks i smrt’ – naš profesor engleskog jezika Ficpatrik je uvijek govorio da su ove tri stvari osnova svake gotik horor priče. Bila sam ludo zaljubljena u njega, ali i on je mene uvijek gledao pravo u oči kad je izgovarao ovu drugu reč. Seks.
Bila sam maturant. Dok su svi drugovi mislima bili već daleko od škole, ja sam tu imala još nezavršenog posla.
Imao je tog dana crnu kravatu i svijetloplavi sako, a farmerke su bile taman dovoljno uzane da moja mašta poludi. Dok je za katedrom čitao knjigu ’Doktor Džekil i mister Hajd’, gutala sam ga cijelog pogledom. Bio je nov, došao je da nam predaje te godine, i odmah izazvao pažnju svih djevojaka. Pretvarala sam se da me uopšte ne zanima, nisam htjela da budem kao sve druge. Ali bilo je teško jer je bio prosto neodoljiv.
Dok je predavao, uživljavao se u svaki lik o kom je govorio. Bio je seksi čak i na potpuno aseksualnom mjestu kakva je učionica. Tokom cijelog časa sam zamišljala njegove usne na mom vratu. Sedmica tokom koje smo obrađivali roman Širli Džekson ’Ukleta kuća na brdu’ bila je najerotičnija u mom životu. Tekst je bio uzbudljiv i nisam željela da unaprijed čitam kako ne bih pokvarila uzbuđenje jer je na časovima bilo pravo uživanje dok smo tumačili radnju i likove.
Nekoliko sedmica pred kraj školske godine osmjelila sam se. Jer i da se sazna da sam pokušala nešto sa njim, šta su mi mogli? Još malo, pa idem iz škole. Tako sam riješila da osvojim gospodina Ficpatrika.
Prvo sam htjela lagano. Bilo je nesumnjivo da uvijek zapaža kada obučem nešto uže ili kraće, ali, naravno, nikada ništa nije rekao, sem što sam vidjela da me primjećuje. Znala sam da on može mnogo više izgubiti, pa je zato sve bilo na meni. I zato sam morala da stvorim situaciju kada neće moći da mi kaže ’ne’. Proslava mature se bližila, a ja sam se osmjelila i pitala ga da mi bude pratilac. Pristao je.
Kupila sam nov čipkani veš, u crvenoj i crnoj boji. Nosila sam ga ispod široke bijele haljine – bila sam djevičanski čista spolja, a u stvari mračna i putena, kao prava gotik heroina.
Prije maturskog plesa u ćasu s papirićima ostavila sam poruku za njega. Bio je to citat iz ’Drakule ’: ’Nijedan čovjek ne zna dok ne iskusi kakav je osjećaj kad njegova sopstvena krv otiče u ženu koju voli.’ Uz to sam napisala i broj njegovog kabineta.
Nikad nisam ni otišla na maturski ples. Odmah sam se zaputila ka njegovoj učionici. Uz sebe sam imala jednu svijeću koju sam stavila na klupu u prvom redu, smjestila sam se na njegovo mjesto i spustila bretele s haljine kako bi se nazreo brushalter. Prekrstila sam noge u štiklama preko katedre i čekala ga.
Dugo sam čekala. Nije odmah pronašao moju poruku, ali bilo je nečeg neodoljivo privlačnog u toj agoniji čekanja. Toliko me je pojelo uzbuđenje da sam jedva čula da dolazi kada je konačno stigao.
’Ejdrijen’.
Izgovorio je moje ime, mada u toj tami nije mogao da zna da ga ja čekam. Vidjele su se samo moje gole noge na katedri. Bila sam neizmjerno zadovoljna jer je pretpostavio da sam ja u pitanju.
’Gospodine Ficpatrik’. Lagano sam spustila noge sa stola.
’Ova poruka... šta radiš ovdje? Ne bi trebalo da budemo ovdje.’
Bilo je sasvim jasno da ne misli to što govori. Ustala sam i nagla se preko klupe ka njemu, blago raširivši noge, toliko da može da se zamisli među njima.
’Žao mi je ako ste pogrešno shvatili. Samo sam željela da porazgovaramo o ’Drakuli’ još malo.’
Približio se, smiješeći se. Kada je bio toliko blizu da sam mogla da ga dodirnem, zgrabila sam ga za kravatu i privukla sebi. Osjetila sam da je već uzbuđen. Oboje smo bili.
’Oduvijek si bila moj omiljeni đak, Ejdrijen, ali zbog ovoga mogu upasti u veliku nevolju.’
Dok sam ga sve više stezala za kravatu, prešla sam usnama po njegovom vratu.
’Moraću onda da se potrudim da bude vrijedno toga.’
Zastenjao je, uhvatio me za bokove i pribio uz sebe. Naslonila sam se još više na katedru, a noge obavila oko njega.
’Morala sam da iskusim ovo prije mature. Suzdržavala sam se cijele godine.’
Čak i u toj tami vidjela sam da se smeši. Svidjelo mu se da gleda kako ležim na katedri. Krenula sma rukom ka njegovom međunožju i osjetila kako je tvrd i kako raste.
’Moramo da požurimo. Tražiće me ako se ne vratim ubrzo.’
’Odlično.’
Ionako nije bilo suđeno da budem dugo uz njega. Dok je otkopčavao pantalone, nisam skidala pogled s njegovog lica. Bio je tako lijep. Željela sam da mi još priča o seksu, o krvi, o smrti, ali isto tako sam sve to željela da iskusim uživo sa njim, sve ono što nas čini živima, sve ono o čemu vrijedi pisati.
Oduševljavalo me je što sam dio njegove fantazije, što me nije potpuno skinuo, što su nam se tijela spojila. Prešao je usnama od mog vrata go grudi, lagano, i onda ušao u mene. Znala sam da me je želio isto kao i ja njega. Isto koliko sam zamišljala da me želi.
Šaputao je: ’Ejdrijen, ako želiš da budeš dobra učenica, moraš da me dovedeš do vrhunca svojim usnama.’
Spustila sam se na koljena i primila ga u usta. Prolazio je prstima kroz moju kosu, držao ju je u dva pramena, lagano vukao i tako usmjeravao moju glavu. Određivao je ritam u kom smo se pomjerali. Kad je sve bilo gotovo, lagano sam se odvojila od njega, oblizujući se, sa slanim ukusom u ustima.
Bio je to savršen završetak moje srednje škole.“
(Zena.blic.rs, DEPO, BLIN/mr)