Zemlja je upala u stanje letargije, bez ikakvog jasnog plana za budućnost. Zvanično, rat je prekinut sporazumom iz aprila prošle godine, koji su u Minsku potpisali predsjednici Petro Porošenko i Vladimir Putin.

Međutim, primirje se i dalje sporadično krši, što najbolje pokazuju nagazne mine širom linija nekadašnjih borbi.

Majdanska revolucija dovela je svet na ivicu rata. Dvije godine kasnije, još nema odgovora ko je kriv za smrt više od 100 ljudi tokom "demokratskih protesta".

Izabrani predsjednik Petro Porošenko, koji je zamijenio zbačenog Viktora Janukoviča, gubi kredibilitet na međunarodnoj sceni, a sami Ukrajinci osećaju se iznevereno od strane vlade koja je obećala svijetlu budućnost.

Imajući u vidu silne probleme u kojima Ukrajina grca, pre svega onaj sa korupcijom, rat je najmanji problem. Jer, čini se da nova eskalacija sukoba ne odgovara ni jednoj ni drugoj strani. Ukrajinskoj, jer zna da joj Zapad neće vojno pomoći, te stoga ne može da se nada pobijedi, a proruskoj jer je već ostvarila svoj cilj - kontrolu nad istokom.

Trajna podela?

Potpisivanje primirja faktički je označilo i trajnu podelu zemlje. EU, videvši da ne može da zaobiđe Putinov uticaj, kao da je digla ruke od Ukrajine. Briselu je jedino bitno da ne bude novih sukoba. Sudeći po tome, status kvo će potrajati: Donjeck i Lugansk će pre slušati Kremlj nego Kijev.

(blic.rs/DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/dh)