Mi ćemo se ovog puta pozabaviti onim slučajevima u kojima to nije opravdano.

1. Kušači vina

Osjetilo okusa najslabije je od pet osjetila, što je statističara i vinoljupca Roberta Hodgsona prije nekoliko godina navelo da analizira niz kalifornijskih natjecanja na kojima se ocjenjivala kvaliteta vina, a njegovu je znatiželju pobudila činjenica da je njegovo vino na nekim natjecanjima dobilo zlatnu medalju dok je na drugim dobilo daleko niže ocjene ili čak nije ni ušlo u konkurenciju.

Hodgson je tako započeo mali test pa je istim sucima s prestižnog i najstarijeg vinskog sajma u Sjevernoj Americi dao isto vino tri puta zaredom. "Poznavatelji" su isto vino ocijenili različitim ocjenama, a na skali od 80 do 100, većina sudaca je isto vino procijenila s razlikom od +/- 4 boda (što može biti presudno).

No, ovo nije prvi takav eksperiment, bilo ih je mnogo i svi su došli do istog zaključka - ovi ljudi seru. Ponekad se čak nije radilo ni o crnom vinu već bijelom u koje je dodana boja za hranu. Stručnjaci su "crno" vino opisali klasičnim epitetima nazvavši ga "džemastim", a neki su dodali i da se mogu osjetiti dodaci "crvenog voća". Niti jedan o 54 kušača nije primijetio da se radi o bijelom vinu.

Ukratko, u njihovu podvali ne vjeruje nitko pa čak ni sami kritičari, a oni najiskreniji reći će vam ono što već znate - pijte vino koje vam se sviđa.

2. Stručnjaci za samopomoć

Živimo u teškim vremenima. To jest, živimo u vremenima koja nam dopuštaju da se neopisivo puno bavimo samim sobom. A to je teško. I zato nam trebaju ljudi koji će nas usmjeriti na pravi put i pomoći nam da postanemo najbolji mi. Ponekad su to psihoterapeuti, a u nedostatku financija posežemo za njihovim još maglovitijim rođacima - guruima za samopomoć.

Budući da je za ovu titulu potrebna samo diploma s fakulteta apsolutnog sranja, gurua je bezbroj i pokrivaju sve što vam pada na pamet, od ljubavi, preko duhovnosti pa sve do brze zarade u XY koraka. A s obzirom na to da se radi o dobronamjernom savjetu potpunih stranaca koje možete i ne morate slijediti, nitko ni za što ne odgovara.

Iako su savjeti prečesto gomila budalaština, a istraživanja pokazuju da čitanje knjiga za samopomoć izaziva više stresa nego koristi, i dalje se radi o industriji koja godišnje okrene milijarde dolara. I to je tajna samopomoći. Mislite da je samopomoć sranje? Napišite vlastitu knjigu i uključite se u ovaj veliki biznis. Naime, sama činjenica da je ovo i nakon svih ovih godina unosan biznis ide u prilog tome da nitko nema odgovor i da svi samo ispaljuju gomilu gluposti koje se dobro prodaju.

3. Analitičar rukopisa

Vjerujete li u sve ono čemu nas je frenologija naučila? Ne? Postoji dobar razlog za to jer frenologija je nestala još u 19. stoljeću kada su ljudi zaključili da je suditi ljude prema obliku lubanje sranje. Grafologija je nešto kao dalji rođak frenologije, barem u onom aspektu donošenja suda o tome kakva je netko osoba na temelju rukopisa.

S druge strane, kada grafolozi uspoređuju rukopise kako bi otkrili je li neki potpis autentičan ili ne, kako bi, primjerice, razotkrili muljatora - to je u redu. Kad na temelju rukopisa pokušavaju otkriti kakva je netko osoba - to je sranje. Geoffrey Dean to je davno dokazao jer što su njegovi testovi bili rigorozniji, to su grafolozi bili maglovitiji u svojim predviđanjima.

To, naravno, ne sprječava novinare da pozovu "stručnjake" koji na temelju rukopisa dolaze do zaključka da je, na primjer, Kolinda Grabar-Kitarović osoba "čvrstih i izgrađenih stavova, mudra, svojeglava, tašta, bahata i ima jak libido".

I sve je to sasvim pristojan komad zabave. Nešto kao horoskop. Problem je što mnoge tvrtke i dan danas traže savjete grafologa tražeći potencijalne zaposlenike koji su skloni drogama, lopovluku i ljenčarenju. A to je već prilično ozbiljna stvar jer ako vas poslodavac odjebe zato što ste jarac ili vaga, imamo problem.

4. Većina kritičara, ali posebno glazbeni kritičari

Kao što je to slučaj s raznoraznim samoprozvanim guruima i life coachevima, posao kritičara je također jedan od poslova koji spadaju u kategoriju zanimanja koje najbolje definira misao: "Mislim da jesam, dakle, jesam".

Ukratko, da biste postali kritičar dovoljno je imati mišljenje (a kao što stari klišej kaže, ista je priča i sa šupcima) i mrtav dio mozga koji vas sprječava da javno prosipate svoja sranja i bez ustručavanja nečiji višemjesečni ili višegodišnji napor svedete na nekoliko kartica teksta koji se pak svodi na "dobro je" ili "nije dobro".

I dok filmski kritičar barem u teoriji (i ovisno o mediju) moraju baratati određenim znanjem, glazbeni kritičar je posebna kategorija jer ne treba vam ništa osim elementarne pismenosti. U "old school varijanti" radi se o starim rokerima koji nikada nisu uspjeli postati glazbenici niti učiniti bilo što relevantno povezano s glazbom jer za takvo što morate imati talent ili nos za biznis.

U "new school" varijanti, radi se o drkadžijama koji nisu ništa drugo nego glorificirani internetski trolovi.

No, (ne)sretna je okolnost ta da je glazbena kritika zanimanje koje polagano umire i da ih polagano žderu vremena u kojima je svatko kritičar, samim tim, nitko nije kritičar. Ne sviđa ti se film/pjesma/slika/članak/nečije zanimanje? Ostavi komentar, netko će ga lajkati.

5. Moderni umjetnik

Napisavši sve ovo, posao kritičara zahtjeva barem elementarnu pismenost i upućenost. Da biste se u današnje vrijeme prozvali umjetnikom nije potrebno čak ni to. Primjerice, dovoljno je da imate spolovilo i da nemate problem s mokrenjem u javnosti. Popišajte se na Markovom trgu i netko će, najčešće vi, to nazvati "performanceom".

Voila, umjetnost!

Dovoljno je da vaša osobna definicija umjetnosti obuhvaća i to što činite ili da vjerujete da je sve što ljudska bića čine - umjetnost. Seks, umjetnost. Anđeli u snijegu, umjetnost. Čeznutljiv pogled u osobu koja sjedi nasuprot vas, umjetnost. Na kraju krajeva, tko ste vi da kažete da to što rade nije umjetnost? Nemate pojma i na nesigurnom ste terenu. U umjetnosti, kao i u ljubavi, dovoljan je samo instinkt.

Ostavite stolicu u praznoj prostoriji i nazovite svoje djelo "Osama". Pljunite na komad papira i nazovite to "Kritika". Nebo je granica i za ništa od toga nije potreban minimum talenta niti vještine. Osim, naravno, ako talentom ne smatrate sposobnost da smislite dovoljno uvjerljivu priču oko svog beznačajnog komada ničeg. Ono po čemu se, u ovom kontekstu, razlikuju Umjetnik i XY jest to da XY nema hrabrosti stolicu u prostoriji nazvati umjetničkim djelom već pretpostavlja da je to termin koji mora obuhvaćati nešto uistinu vrijeno. I upravo se tu otvaraju vrata mnogim "slobodnim tumačima". 

Primjerice, Ad Reinhardt zna kako prodati priču svog crnila - vi ne. Kod uživatelja morate stvoriti osjećaj da svjedoči neviđenoj umjetničkoj kreaciji i to je dovoljno. A ako vas pretenciozni buržuji ili hipsteri popuše, ne treba vam čak ni to.

Pođe li vam sve to za rukom, iduće zanimanje također bi moglo biti za vas.

6. Političar

Bavljenje politikom toliko je očit primjer zanimanja koje je totalno sranje da smo ozbiljno razmišljali o tome da ga uopće ne uključimo na listu jer je tako iritantno očito. Svaki put kad netko značajno zaključi da su majstori tarota i raznorazne kasnonoćne gatare "očita prevara koju ne bismo smjeli dopustiti", moramo se sjetiti da je posao prosječnog političara također nešto što smo dopustili i što uporno dopuštamo otkad je čovjeka, čak i s ovim povremenim povicima da su neki od njih "uhljebi".

Govoriti jedno i činiti drugo, lažna obećanja s ciljem uvlačenja u guzice glasača, progon lopova iz protivničkih stranaka dok u isto vrijeme kradete, bavljenje sitnim privatnim interesima koje predstavljate kao rad za opće dobro i aktivan rad na tome da uništite svaku zabludu o tome da se politkom bave iole pošteni ljudi, samo su neka od općih mjesta. Kušači vina, umjetnici, kritičari, analitičari rukopisa, gurui. Spojite sve njihove najmutnije strane i dobivate političara.

I dok se u svakom drugom poslu lijenost i nesposobnost kažnjavaju gubitkom posla, politika je vjerojatno jedino zanimanje koje ispod nesposobnjakovića postavlja toliko zaštitnih mreža. Trebate biti neopisivo nesposobni da biste iz politike izašli bez ičega, a ako vam to i pođe za rukom, posao lopova vjerojatno nikada nije bio za vas.

Ova stara fora jako lijepo opisuje razliku.