Komunikacija između ljudi i pasa često je dvosmjerna, a famozna obuka nipošto se ne svodi tek na puko izdavanje i izvršavanje zapovijedi. Mnogi vlasnici žele imati poslušnog psa, no pri obuci valja uzimati u obzir to da se radi o živom, jedinstvenom stvoru koji također komunicira s nama ili barem to svojski pokušava. 

U svojoj knjizi 'Kako razgovarati sa psima' psiholog i kinolog Stanley Coren bavi se, između ostalog, time koliko i kako psi nas razumiju. Veliko pitanje, primjerice, jest razumije li pas uopće naše naredbe? 

Mnogi teoretičari i treneri smatrali su kako se ne može smatrati da pas doista razumije naloženo, već naprosto reagira na određeni zvuk ili kretnju na način na koji smo ga to naučili. Ipak, Coren, a i mnogi suvremeni znanstvenici, argumentirano tvrde kako nas psi doista razumiju te da ne samo da reagiraju na našu neverbalnu komunikaciju, već mogu naučiti značenja mnoštva riječi. 

Pri obuci učimo psa da reagira na određenu zapovijed. One uvriježene su, primjerice: sjedni, lezi i dođi, no psi su u stanju naučiti obavljati i mnogo kompleksnije radnje, od raznovrsne suptilne uporabe nosa do brojnih zadivljujućih trikova i raznih sportskih disciplina poput agilitija. 

Osnovno je da su psi po prirodi veoma aktivna i inteligentna stvorenja kojima treba angažman. Psi su i bića visokorazvijene percepcije te jako dobro prepoznaju naša raspoloženja i reakcije. Također, psi stalno uče, a pitanje je samo koliko smo mi toga svjesni. 

Velik korak u obuci i boljem komuniciranju jest osvijestiti naše reakcije i njihov učinak na psa. Primjerice, nemali broj pasa ima barem dva imena. Ono koje smo mu mi nadjenuli i kojim ga ponosno predstavljamo svojim znancima i prijateljima te njegovo pravo ime, koje je on naučio. 

Nemojte se, naime, iznenaditi ako vaš pas umjesto 'Roki' ili 'Lili' misli da se zove 'Tu dođi', 'Ne' ili 'Fuj'. Te riječi mnogi psi najčešće čuju i na njih katkad reagiraju, naročito ako ih glasno i ljutito izvikujemo. 

Da psi mogu naučiti mnogo ljudskih riječi, pa i cjelovitih rečenica, dokazao je profesor psihologije John Pilley naučivši svoju kujicu graničarskog škotskog ovčara Chaser više od 1000 izraza. Taj nevjerojatni pas, primjerice, zna prema Pilleyjevu opisu prepoznati i donijeti svoje brojne raznolike igračke. 

Ovo zvuči zadivljujuće i dok gledate dlakavca na svome kauču mogli biste posumnjati u takve njegove intelektualne kapacitete. Ipak, možda, ako izgovorite riječi poput 'šetnjica', 'večera', 'klopa' ili 'mjau', vaš će se prijatelj probuditi iz drijemeža i sa zanimanjem vas pogledati. 

Možda ste zapravo nesvjesno svoga psa naučili pokoju riječ vežući je uz nešto za njega ugodno i zanimljivo. Istim se principom koristimo i kad učimo pse da reagiraju na određene zapovijedi. Razlika je u tome što tada to radimo svjesno i sustavno.

(Tportal.hr, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/mr)