Projekcija je privukla veliko interesovanje javnosti te je sala Cinema Citya bila ispunjena do posljednjeg mjesta, brojni posjetitelji su stojeći odgledali film.
Istinita životna priča koja predstavlja pobjedu dobra i ljudskosti nad porivom za osvetom, govori o kapetanu JNA, Amiru Reki koji je služio u Bitoli i Zaječaru. Godine 1992. se uz pomoć prijatelja, oficira JNA, Dragana Simića, vratio u ratom zahvaćeno i opkoljeno Goražde, četiri dana nakon početka opšteg napada na ovaj grad. Nakon što kao komandant 43. drinske brigade u Goraždu saznaje da su mu srpski vojnici u selu Gudelj ubili majku, djeda i petero rođaka , samo nekoliko dana kasnije donosi odluku kojom spašava živote 44 srpska civila, stanovnike sela Bučje.
“Goražde ima jako puno priča o dobrim ljudima i sa jedne i sa druge strane, ali je istina da nema puno hrabrih ljudi koji bi te priče podijeliti sa drugima. Zbog toga sam beskrajno zahvalna Amiru što je odlučio podijeliti priču sa nama, ali i Draganu Simiću i Milivoju Čarapiću koji su imali hrabrosti učestvovati u snimanju ovog filma “, istakla je scenaristica filma, Šuhreta Duda Sokolović.
Glavni protagonist filma, Amir Reko, rekao je da je prilikom ulaska njegove brigade u selo Bučje znao za sudbinu svoje porodice i da je postojao pritisak kako su u tom selu i u drugom svjetskom ratu bili četnici. “Moja odluka o neubijanju srpskih civila nije nikakvo junačko djelo već obični ljudski čin. Za mene je moje djelo nešto sasvim normalno i zaista mislim da nisam uradio ništa posebno niti neki podvig. Zbog toga, želim da ova priča ostane poruka budućim generacijama i nadam se da će doći neko bolje vrijeme“, naveo je Reko, dok je Milivoje Čarapić koji je 1992. godine bio jedan od prisutnih srpskih civila u selu Bučje, rekao da čovjek uvijek treba ostati čovjek, bez obzira gdje se nalazi i šta da se desi.
“Mebius Film“ iz Sarajeva u saradnji sa Institutom za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR) do sada je producirao više od 30 dokumentarnih priča iz svih dijelova Bosne i Hercegovine, o ljudima koji su od 1992. godine do danas ostali humani, ljudi, prijatejlji, iznad mržnje i mraka svakodnevice Bosne i Hercegovine. |
Opisujući životnu priču u kojoj je kao oficir JNA pomogao svom prijatelju da dezertira, Dragan Simić je naveo da je uradio samo ono što bi svaki čovjek uradio za svog prijatelja. “Nikad se nisam pokajao zbog svog čina. Tada sam bio ponosan što sam čovjeku spasio život, ali danas sam još ponosniji. Bili smo sa filmom u Banjoj Luci, danas smo u Sarajevu, uskoro ćemo možda biti i u Beogradu, ali svugdje ću to govoriti ponosno. Nadam se da će ova priča biti nauk mladima da je najvažnije biti čovjek“, rekao je Simić.
(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/aa)