Dekan Veterinarskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu za poslovni magazin PRIZMA analizira da li je opravdana panika koju je izazvao posljednji izvještaj Svjetske zdravstvene organizacije o štetnosti konzumacije mesa i mesnih prerađevina

Konzumacija crvenog mesa značajno varira u različitim zemljama, a eksperti Svjetske zdravstvene organizacije (World Health Organization – WHO) su zaključili da svaka konzumirana porcija od 50 grama mesnih prerađevina dnevno povećava rizik za kolorektalni kancer za 18 procenata.

Gledano očima prosječnog zaljubljenika u bosanskohercegovačka tradicionalna jela, konzumacijom jedne porcije ćevapa (desetka s lukom) koja sadrži 250 grama mesne prerađevine, znači da ste po tumačenju eksperata WHO pojeli petodnevnu dozvoljenu količinu mesa, i bilo koji dodatni gram povećava za 18 procenata vaš rizik da dobijete rak debelog crijeva, pankreasa ili prostate. Međutim, kao što je navedeno u saopštenjima WHO, naučne studije nisu dokazale da nećemo dobiti rak ako u potpunosti prestanemo konzumirati crveno meso.

Kako tumačiti istraživanja?

“Na individualnom nivou, rizik za razvoj kolorektalnog kancera zbog konzumacije mesnih prerađevina ostaje mali, ali ovaj rizik se povećava s količinom konzumiranog mesa” izjavio je dr. Kurt Straif, voditelj programa naučnih izdanja Međunarodne agencije za istraživanje raka (International Agency for Research of Cancer – IARC). Imajući u vidu veliki broj ljudi koji konzumiraju mesne prerađevine, globalni utjecaj na incidencu (pojavu) raka je od važnosti za javno zdravstvo. Radna grupa ove agencije razmatrala je više od 800 naučnih studija koje se bave istraživanjem povezanosti više vrsta kancera s konzumacijom crvenog mesa i mesnih prerađevina u mnogim zemljama i populacijama različitih prehrambenih navika. Najvažniji dokaz potiče iz velikih prospektivnih studija koje su provedene u posljednjih dvadeset godina.

Konzumacijom jedne porcije ćevapa (desetka s lukom) koja sadrži 250 grama mesne prerađevine, znači da ste po tumačenju eksperata WHO pojeli petodnevnu dozvoljenu količinu mesa, i bilo koji dodatni gram povećava za 18 procenata vaš rizik da dobijete rak debelog crijeva, pankreasa ili prostate

“Ovakvi rezultati dalje podržavaju javnozdravstvene preporuke za ograničenje konzumacije mesa” izjavio je dr. Christopher Wild, direktor IARC-a. “U isto vrijeme, crveno meso ima nutritivnu vrijednost, dakle ovi rezultati su važni da omoguće vladama i međunarodnim regulatornim agencijama da provedu analizu rizika, u cilju balansiranja rizika i koristi od konzumacije crvenog mesa i prerađevina i da obezbijede najbolje prehrambene preporuke.”

Saopštenje Međunarodne agencije za istraživanje raka izazvalo je brojne javne polemike globalno, a opravdano se javila i ozbiljna zabrinutost potrošača jer su svi svjetski mediji prenijeli ovo upozorenje. Naknadno su uslijedila dodatna pojašnjenja kako tumačiti rezultate istraživanja povezanosti i uzročnosti, odnosno da više povezanosti ili epidemioloških i statističkih asocijacija, ako su potvrđene kroz veliki broj istraživanja, mogu dati naučnu potvrdu uzročnosti.

Međutim, u ovom slučaju mesne prerađevine su klasificirane kao “Paket aranžman prve klase” za dobijanje raka debelog crijeva jer upozorenje ne ukazuje na pojedinačnu komponentu ili supstancu koja ima kancerogeni efekat. Naravno da mehanizam uzroka i razvoja raka još nije dovoljno istražen te da se na drugoj strani svjetska nauka godinama bavi ovim možda i najvećim uzrokom smrtnosti.

Srećom, još uvijek smo daleko od potvrde tvrdnje da je uzrok raka debelog crijeva konzumacija crvenog mesa. WHO je ustvari saopštila da možemo jesti crveno meso, ali ne u pretjeranim količinama, i data je preporuka da svaka zemlja daljim istraživanjima odredi koja je to količina primjerena njenim građanima.

Meso na bh. trpezi

Podatke o potrošnji mesa po glavi stanovnika prati jedna druga međunarodna agencija – Agencija za hranu i poljoprivredu (Food and agriculture organisation) i analizom njenih podataka dolazimo do veoma interesantnih pokazatelja kad je u pitanju naša zemlja. Vrijedi pojasniti da se “kilogram mesa po glavi stanovnika” obračunava tako da se uzima cjelokupna potrošnja mesa. To uključuje ne samo kupljeno meso, nego i meso neovisno o izvoru (domaće ili kupovne prerađevine) te neovisno o vrsti – od velikih tovnih životinja, divljači, konja do malih životinja poput zečeva.

WHO je ustvari saopštila da možemo jesti crveno meso, ali ne u pretjeranim količinama, i data je preporuka da svaka zemlja daljim istraživanjima odredi koja je to količina primjerena njenim građanima

Najveća godišnja potrošnja mesa po glavi stanovnika u zemljama EU zabilježena je u Luksemburgu, 108 kg. Zatim slijede Austrija sa 102, Italija 90, Slovenija 88, Hrvatska 66 kilograma... U BiH se na godišnjem nivou konzumira skromnih 28 kg mesa po glavi stanovnika, što je svakako u skladu i s našom pozicijom kad su u pitanju i drugi makroekonomski parametri.

 
S druge strane, nakon posljednjeg saopštenja WHO, opravdano se postavlja pitanje kakve su moguće posljedice na globalnu i nacionalnu ekonomiju, prehrambene navike i javnozdravstveni sistem. Veoma je logično da će saopštenje o rizicima od konzumacije crvenog mesa utjecati na povećanje konzumacije bijelog mesa (perad) i ribe, što će predstavljati specifičnu vrstu investicijskog zamaha u ovim industrijskim sektorima.

Južnoameričke zemlje, kao najveći globalni proizvođači crvenog mesa, vjerovatno će povećati investiranje u istraživanja radi odbacivanja ili barem ublažavanja rezultata posljednjih istraživanja. Sigurnost hrane, zdravlje potrošača i visoka osviještenost o prehrambenim navikama postala je karakteristika razvijenih zemalja, dok se, s druge strane, u nerazvijenim zemljama potreba za proteinima životinjskog porijekla pokušava riješiti stalnim intervencijama i razvojnim projektima međunarodnih finansijskih i razvojnih institucija.

Ovakav disbalans u ekonomskim politikama potvrđuje i činjenica da u svijetu više od milijardu stanovnika živi od prihoda koji su manji od 1 US dolara dnevno, a s druge strane je primjer EU gdje je svaka krava subvencionirana s više od jednog dolara dnevno.

Vjerovatno je da će se u skorije vrijeme pojaviti i upozorenja na mesu da “pretjerana konzumacija može dovesti do raka debelog crijeva”... U suprotnom, osviješteni, a oboljeli konzument ima pravo i da tuži proizvođača jer ga nije adekvatno upozorio na moguće posljedice

Istraživanja o kancerogenosti konzumacije crvenog mesa i prerađevina ne mogu se osporavati ili potvrđivati ni na jedan drugi način osim istim metodama – naučnim. Cijeli slučaj sa saopštenjem i globalnom komunikacijom naučnih izvještaja, bez obzira na to u kojoj formi i s kojeg nivoa se vrši, ukazuje na to da interpretacija može dovesti do raznolikih posljedica. Vjerovatno je da će se u skorije vrijeme pojaviti i upozorenja na mesu da “pretjerana konzumacija može dovesti do raka debelog crijeva”... U suprotnom, osviješteni, a oboljeli konzument ima pravo i da tuži proizvođača jer ga nije adekvatno upozorio na moguće posljedice.

U iščekivanju daljih istraživanja i preporuka iz ove oblasti ostaje nam da sami procijenimo našu toleranciju rizika i da odredimo šta znači da meso možemo konzumirati, ali ne u pretjeranim količinama. Posmatrano s aspekta upozorenja WHO, ispada i da je rizik od oboljenja raka debelog crijeva u našoj zemlji više puta manji nego što je to prosjek u EU, te da naši građani i sada više nego umjereno konzumiraju crveno meso. Makar što se zvanične statistike tiče.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/aa)