Piše: Omer ČEVRA
Kako to inače priliči dokazanim vrsnim demagozima, taman dva-tri mjeseca pred opće izbore, nakon skoro pune četiri godine iscrpljujućih političkih kriza, smjena i rekonstrukcija, općeg prostituiranja i kurvaluka kao opravdanog i legitimnog političkog djelovanja, dvojac za krize, Nikšić i Lagumdžija, pompeznom najavom žestokog obračuna sa kriminalom i korupcijom, na izdisaju svog privatiziranog i kidnapovanog četverogodišnjeg pohoda, ovih dana pokušavaju građane uvjeriti kako su oni napravili „prve korake“ ka boljoj BiH, iako je ovaj mandat prema svim državnim, stranim i nevladinim analizama, u ekonomskom, ali i političkom smislu, karakteriziran kao „najgori u posljednjih 20 godina - što znači da nezaposlenost nikad nije bila veća, standard života nikad lošijii, sistemska korupcija nikad dublja, nepotizam nikad brutalniji, a siromaštvo nikad gore.
Prosto su nevjerovatne poruke, uvredljive, nepojmljive, bar meni, kada čujem kako nam SDP-ov vrh poručuje par mjeseci pred kraj svog mandata, u kojem su državu zadužili za nekoliko milijardi maraka, podigli nezaposlenost za nekih 37.000 osoba, povećali administrativni aparat, uhljebili svu najbližu porodicu, bahato trošili kao i svaka prethodna vlast, kako su oni „drugačiji“ od onih sa kojima već četiri godine sjede u svakoj Vladi i upravama javnih preduzeća, ponavaljajući demagoške floskule kako se trebamo „takmičiti ko će više uraditi a ne ko će koga više optuživati“. |
Kada sam se jednom prilikom par godina unazad dopisivao sa Lagumdžijom, te mu tom prilikom izrazio veliko razočarenje zbog izbora političkog djelovanja i modaliteta vladanja kojeg je SDP primjenio, te koji se ni milimetar nije razlikovao i ne razlikuje (možda je čak i gori) od već poznatog SDA-ovog „rodbinskog ili feudalnog“ modela, on mi je tom prilikom poručio da je stavljanje SDP-a u bilo kakav kontekst sa SDA, ne samo uvreda za SDP, nego "uvreda za zdrav razum“. Ta izjava mi je bila nejasna, obzirom da je SDP tada, kao što je i sada, bio u čvrstoj koaliciji sa SDA i to na svakom nivou ove države. To je otprilike bilo neko vrijeme nakon što je Nikšić postavio rođenog brata na mjesto izvršnog direktora JP Autoceste Federacije, firme koja danas nema Nadzorni odbor, pa tako Nikšićev brat vrši nadzor nad financijskim izvještajima preduzeća koje realizira projekat vrijedan nekoliko milijardi maraka!
Uzimajući u obzir činjenicu da Lagumdžija ima običaj da svoje asistente sa fakulteta postavlja na čela najvećih javnih kompanija u BiH, iako isti u privredi nemaju ni jedan dan radnog iskustva, možda zapravo oni i nisu krivi što nedostaje nekoliko centimetara asfalta na sarajevskoj zaobilazinici ili što plaćamo najskuplji autoput u Evropi. Možda oni zapravo nisu lopovi, nego su samo nekompetentni. Možda smo zapravo svi mi građani u najobičnijoj zabludi što ih optužujemo za korupciju i kriminal, jer ljudi jednostavno ne znaju bolje, bez obzira to što im je privatna imovina najbliže rodbine u stalnom rastu?!?
Prosto su nevjerovatne poruke, uvredljive, nepojmljive, bar meni, kada čujem kako nam SDP-ov vrh poručuje par mjeseci pred kraj svog mandata, u kojem su državu zadužili za nekoliko milijardi maraka, podigli nezaposlenost za nekih 37.000 osoba, povećali administrativni aparat, uhljebili svu najbližu porodicu, bahato trošili kao i svaka prethodna vlast, kako su oni „drugačiji“ od onih sa kojima već četiri godine sjede u svakoj Vladi i upravama javnih preduzeća, ponavaljajući demagoške floskule kako se trebamo „takmičiti ko će više uraditi a ne ko će koga više optuživati“.
Da li su olakšali proces registracije firmi? Nisu. Da li su pokrenuli poljoprivrednu proizvodnju? Nisu. Da li su sebi smanjili plate ili ispunili jedan zahtjev Plenuma, nezadovoljnih građana koji su se sedmicama okupljali i iskazivali svoje nezadovoljstvo? Nisu! Ali se zato jesu udružili se Lijanovićem, koji je prema zvaničnom izvještaju Uprave za indirektno oporezivanje oštetio budžet Federacije za 63 miliona KM, što nasuprot toj skandoloznoj činjenici SDP-ovim partizanima protiv kriminala i korupcije i nije predstavljalo neki problem kada su u pitanju imenovanja u Nadzorne odbore velikih državnih kompanija. Oni jesu ti koji su svojom bahatom i nepravednom politikom zgrozili građane i prelili čašu tolerancije i trpljenja, zbog čega su gorjele Vlade i zbog čega se okupilo desetine hiljada nezadovoljnih građana koji više ne mogu da šute i trpe, kako bi to neki htjeli, s tim da su na tišinu i poslušnost godinama navikli!
Praviti predizbornu priču o spisku privatizacija koje će oni sada ekspresno rješavati, iako nisu rasvijetlili niti su pokrenuli ijednu značajnu istragu za četiri godine vladanja, u najmanju ruku je degutantno i vrijeđanje inteligencije građana. Dok im tri ministra sa podnesenim krivičnim prijavama sjede u Vladi FBiH, s naglaskom na ministra pravde Zorana Mikulića koji je prije par dana raspisao novi tender vrijedan 5,1 miliona KM za iznajmljivanje opreme za elektronski nadzor osuđenika, iako je identičan postupak za „nabavku“ iste te opreme proveden u 2013. godini, kada je novac dodijeljen nepoznatnoj firmi iz Mikulićevog Mostara, a ugovorne obaveze nikad ispunjene, dakle, dok se to dešava pred našim očima, oni građanima istovremeno pokušavaju poturiti priču o borbi protiv korupcije i oduzimanju nelegalno stečene imovine.
 |
Ako su ovo bili „prvi koraci“ ka boljoj budućnosti Bosne i Hercegovine, građani trebaju strahovati od toga šta će se desiti kada SDP konačno prohoda! |
U medijskoj antikorupcionoj euforiji i jurišu SDP-ovih prvaka desio se prije nekoliko dana pravi skandal koji je ostao medijski nezapažen u BiH, iako bi u zapadnom svijetu izazvao oštre reackije javnosti. Naime, Premijer Nermin Nikšić je zabranio ekipi FTV-a ulazak na press konfereciju koja se održavala u Vladi FBiH povodom „ekpsresno hitnog“ zahtjeva Vlade FBiH prema nadležnim tužilaštvima da se u što kraćem roku očituju o kriminalnim privatizacijama. Populistička predizborna patka i retorika kriminaliziranih kadrova na čelu Vlade u kojoj sjede čeitiri ministra sa krivičnim prijavama (Bahilj, Helez, Lijanović i Mikulić), jednostavno nema kredibilitet ni moralni integritet da priča o rasvijetljivanju kriminala!
Zašto je Nikšić zabranio ulazak FTV-u? Pa zato jer je strahovao od pitanja Avde Avdića, urednika FTV-a, a koja se odnose na privatizaciju firme Šipad Konjic, o kojoj je Premijer Nikšić dobro informisan, ali šuti! Također, treba SDP upitati kako su privatizirali imovinu Saveza komunista bez ijedne marke, iako je poznato da je u svakoj bivšoj jugoslavensnoj republici imovina prevedena na državu, a ne stranku?!? Dakle, temelj SDP-a je kriminalna privatizacija!
Lažno prikazivanje brige za radnike koji četiri godine na ulicama mole za spas, ad hoc po „hitnom postupku“ borba protiv kriminala i korupcije i još hitnijem postupku revizije ratne i post-ratne privatizacije, svega tri mjeseca pred izbore, uz komunističku medijsku cenzuru javnog servisa zbog straha od istine i pitanja novinara, savršeno je ogledalo SDP-ove četverogodišnje diktature, koja je objektivno glavni krivac za najveću post-ratnu krizu u BiH!
Ako su ovo bili „prvi koraci“ ka boljoj budućnosti Bosne i Hercegovine, građani trebaju strahovati od toga šta će se desiti kada SDP konačno prohoda!
(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/aa)