Halid. Muško ime arapskog porijekla. Značenje imena je: trajan, snažan i čio. Dodajte tome: dobrota, ljudskost i toplota, i naveli ste ono što, pored muzičkih kvaliteta i uspjeha,i našeg Halida Bešlića čini velikanom. Ne samo u muzičkom svijetu, nego i tu među narodom, u kućama, mahalama, kafanama i svim mjestima odakle će se još dugo čuti pjesma našeg dragog Halida.
Posjetili smo Halidovo rodno selo Vrapci i Knežinu kod Sokoca, gdje mještani sa emocijama i u nevjerici govore o svom komšiji i prijatelju, piše Oslobođenje.
U samoj Knežini je također bio kao domaći. Knežinci su na društvenim mrežama pokrenuli inicijativu da se na Knežak izvoru postavi spomenik Halidu.
Vila Jovanović za Oslobođenje otkriva kako je voljela Halida kao da je brat njenog supruga. Za to ima poseban razlog. U emotivnom razgovoru je ispričala koliko je pomogao njenom pokojnom suprugu Brani, sa kojim je u djetinjstvu dijelio školsku klupu.
- Pomagao je Brani mom u Opštoj bolnici u Sarajevu. Kada se moj muž razbolio, Halid je iz Njemačke zvao Bakira Nakaša da spasi njegovog najboljeg druga. On je sve platio. Mi tada nismo imali osiguranje. Prije njegove bolesti i odlaska u bolnicu, sreli smo se u Knežini. Nisam imala ni pojma da mu nešto smeta. Fino je izgledao. Takav čovjek se rodi jednom u stotinu godina. Moj muž i on su zajedno išli u osnovnu školu. Zajedno su otišli u Sarajevo. Brane upisao Mašinsku školu, a Halid za tesara. Zajedno su bili u domu. Brane ga je zamolio da mu pjeva na svadbi. To je ispoštovao, zbog prijateljstva, iako se time nije bavio, da pjeva po svadbama. Htio je pjevati i na vjenčanju našeg sina, ali se desila korona tada, prisjeća se Vila.
Kaže kako su Halidovi roditelji, Mujo i Behara, odgojili čovjeka za svaku pohvalu.
- To je kućni odgoj, karakter. Nije to škola. Ne mogu nikako da vjerujem da ga više nema. Dva dana sam listala vijesti, sve sam se nadala da će mi neko reći da će se izvući. Samo da sam ga još jednom srela, da se malo ispričamo... Nazvala me komšinica Adisa. Znala sam da Halid nije dobro, ali kada mi je rekla da više nije živ... Ja to ne mogu da prihvatim. To je osoba koja ti ostane u duši. Neću dugo ni živjeti, sastaćemo se opet... Sada on i moj Braniša piju gore, sastavili su se, priča Vila.
Kada je počeo da se bavi muzikom, Vila ga još nije poznavala.
- Ja sam tek počela studirati tada. Pjevao je u jednoj kafani u Sokocu ovdje. Potpisao je ugovor, svidjelo se narodu kako pjeva. A njegov otac Mujo kaže: "Halide, nemoj da me brukaš. Sada si to potpisao i nemoj više nikada ništa." Eh, poslije je pjevao po Sarajevu, mi smo ga pratili na muziku. Jedne prilike, kada smo ljetovali u Herceg Novom, moj muž vozi tranzitom, kad samo najednom kaže: "Ćuti, eno negdje pjeva Halid." Kažem: "Kakav Halid, vidiš da je tranzit, nigdje kuće". Siđe niz tranzit, kad dole kuća i Halid tu pjeva. Nema više ni Brane ni Halida. Dobri ljudi nestaju prije nego loši, dodala je.
Ispričala je i situaciju kada je njena kćerka upoznala Halida.
- Ona je bila stjuardesa u Dubaiju. Sin moj je vozi u Sarajevo. Prođe Halid, ona ga nikada nije vidjela ranije. Mlađi je tada bio. Bio je baš lijep. Kaže ona: "Je li ono Halid?" I kako prolazi on, ona ga uporno gledala. Halid je to vidio, prišao i rekao: "Dobar dan". Kaže ona: "Izvinite, jeste li Vi Halid Bešlić? Ja sam Branina kćerka." Znaš li kako su se izljubili, izgrlili... Otišli su da popiju kafu, kupio joj poklon. Ljetos su se našli u Dubaiju kada je on pjevao. Po tome vidiš kakav je on čovjek, kakvog više nema da se rodi. To što je on uradio meni, niko nikad neće. Želim izraziti iskreno saučešće Sejdi i Dini (Halidovoj supruzi i sinu, op. a.). A njemu neka je laka zemlja. Njega će anđeli čuvati, poručuje Vila.
Cijeli razgovor pogledajte u nastavku:
(DEPO PORTAL/af)