Jeste li čuli za Brezawood?! Idejni tvorac ovog projekta, inspirisan Bolliwoodom i Hollywoodom, Nusret Mašo Mamel iz Breze tvrdi da je kao reditelj i scenarista, a i kao producent, više nego zadovoljan filmovima koji nastaju pod okriljem Brezawood-a, jer ih je na You Tube-u pogledalo više od 500.000 ljudi.
Iako se ono što nastaje u Brezi teško može nazvati igranim filmom, u razgovoru za agenciju Fena, Nusret Mamel vjeruje da brezavudski no-budget projekti ni po čemu ne zaostaju za američkim niskobudžetnim filmskim ostvarenjima, te pojašnjava kako amateri Breze, uz podršku načelnika i par stotina bureka koje im obezbjeđuje tamošnji rudnik, stvaraju novu bh. kinematografiju - ne čekajući na pomoć države.
Evo kako domaći film i filmsku produkciju vidi tvorac Brezawooda...
Otkuda ideja da se u malom mjestu kao što je Breza snimaju filmovi s ljudima koji nisu profesionalci?
Insert iz posljednjeg igranog filma nastalog u produkciji Brezawood - Doš'o dedo iz Njemačke... Scena pod nazivom: Šta je šljunkare?! |
Od moje rane mladosti, pa moglo bi se reći od djetinjstva imao sam afinitet za film, ljubav prema glumi. Kako sam jedno od sedmero djece rudarske porodice, nije bilo mogućnosti za ostvarenje moga sna. Svoju prvu sliku naslikao sam 1972. godine. Bilo je to ulje na platnu, inače te godine otvorena je Akademija likovnih umjetnosti u Sarajevu. Dar za slikanje je došao prirodno, danas se moje slike nalaze u svim zemljama svijeta. Breza je rasadnik talenata svih profila, sjetimo se Bože Bunjevca, Alije Sirotanovića. Od 1975. postao sam član amaterskog pozorišta Breza. Poslije rata ostao sam bez posla, postao predsjednikom Ekološkog društva "20. mart 1990" Breza. Moj životni san se ostvario kad sam jednog dana, 2009. godine, na pijaci ugledao malu knjižicu na kojoj je pisalo KAKO SNIMITI FILM. Kupio sam je za pola KM. Sjeo sam i na istinitu priču napisao scenarij za fim "Ja sam izbjeglica". Našao sam glumce među ljudima, većinom mladim. Krenuo sam u snimanje s profesionalnim snimateljem i opremom MAGAZINA PLUS Visoko. Dobili smo hranu, ali imali smo toliku želju da snimimo film da nas ništa drugo nije zanimalo. Budžeta nije bilo, sve smo radili volonterski i amaterski. Na premijeri je bilo 625 posjetitelja.
Na koji način je financiran film? Sredstva je između ostalih dala i Općina Breza.
Tadašnji načelnik Seid Smailbegović nam je pružio punu podršku. Do danas smo snimili pet cjelovečernjih filmova, ovih dana snimamo i šesti film. Finansiranje je onakvo kakva nam je i država. Oni koji nas podržavaju, prije svega je naš načelnik općine Halil Tuzlić, tu je naš rudnik Breza koji nam obezbjeđuje bureke kao ishranu ekipe, pa imamo pomoć iz inostranstva Eldina Čosića, Aida Gavranović nam je donirala kofer s profesionalnom šminkom. Uglavnom, sadašnji načelnik Općine Tuzlić najviše pomaže naš rad. Sad imamo svoju kameru i ostalu opremu. Tu ne treba zaboraviti TV Vogošću koja podržava domaće ljude. Profesionalni snimatelj je Nermin Piknjać, svi ostali su volonteri, amateri.
Da li ste kao scenarista i režiser zadovoljni kvalitetom filma?
Kao scenarist i reditelj više sam nego zadovoljan svojim filmovima. Mi se zabavljamo i igramo dok snimamo filmove. Ekipa u prosjeku pojede od 150 do 200 bureka. Mi filmove snimamo u prirodnim uvjetima, a računar nam služi samo za montažu. Ne osvrćem se na kritike onih koji ništa u životu nisu uradili u korist kulture, makar to bili i profesionalci. U profesionalnim filmovima ima grešaka ako ih tražiš.
RIJEČ REDITELJA: Kao scenarist i reditelj više sam nego zadovoljan svojim filmovima. Mi se zabavljamo i igramo dok snimamo filmove. Ekipa u prosjeku pojede od 150 do 200 bureka. Mi filmove snimamo u prirodnim uvjetima, a računar nam služi samo za montažu. Ne osvrćem se na kritike onih koji ništa u životu nisu uradili u korist kulture, makar to bili i profesionalci. U profesionalnim filmovima ima grešaka ako ih tražiš. |
Niskobudžetni filmovi kao Vaši ne odudaraju po kvaliteti od niskobudžetnih filmova američkih režisera. Da li je namjera bila da se na jedan način ironizira i parodira američka filmska produkcija?
Filmove koje smo dosad snimili PUT SMRTI, JA SAM IZBJEGLICA, OTETE GODINE, LJUBAV SA OKUSOM BARUTA i DOŠ'O DEDO IZ NJEMAČKE ni u kom pogledu ne zaostaju za filmovima američkih niskobudžetnih filmova, iako imaju pomoć napredne tehnologije, sjede u studiju i snime film. Naša produkcija nosi naziv BREZAWOOD, zašto ne, ima BOLIWOOD, ima HOLLYWOOD.
U tijeku je i snimanje šestog filma. Da li možete nešto više reći o tematici?
Upravo ovih dana slijedi nastavak snimanja novog, šestog filma pod radnim nazivom BRUTALNA OSVETA. Ono što najviše mrzim u životu jest silovanje, pa tako radnja filma počinje s tom temom i, naravno, završava se tragično. Mene često kritikuju da mi glavne uloge ginu, pa cilj je pokazati realnost. Ekipa koja broji 89 sudionika okuplja se u roku pet sati, a čekali smo da padne snijeg jer je radnja filma vremenski smještena u jesen-zimu-proljeće. Premijera se očekuje u aprilu.
Da li očekujete pomoć od npr. Fonda za kinematografiju ili Federalnog ministarstva kulture?
Što se tiče Federalnog ministarstva ništa, imamo dosta odbijenica i još leže kod njih naši zahtjevi, kada bismo vam pokazali odgovor tog ministra, smiješno. Ni od kantonalnog ministarstva kulture ništa. O Fondu za kinematografiju BiH možemo samo sanjati, taj fond je rezervisan za određenu klijentelu. Ne treba zaboraviti ogromnu pomoć policijske stanice i komesara policije ZDK-a. Materijalna dobit ne postoji, poruka onima koji iz zavisti i ljubomore stalno kritikuju na You Tube - za dvije sedmice naše filmove je posjetilo više od 500.000 ljudi.
Ako želite još malo zaviriti u produkciju Brezawooda, nudimo vam još jedan insert iz filma 'Doš'o dedo iz Njemačke' - malo akcije na brezanski način...
(Fena/DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/aa)