ISTINA O TOME ŠTA, ZAPRAVO, MUČI RODITELJE

Google, reci mi, je li moj sin genije, a kćerka debela?!

Arhiva 27.01.14, 18:50h

Američki roditelji dvostruko više pitaju Google je li njihov sin nadaren, iako su istraživanja pokazala kako se djevojčice koriste širim vokabularom i kompliciranijim rečenicama

djecaNovinar New York Timesa, Seth Stephens-Davidowitz, svoji novopečeni doktorat iz ekonomije, s Harvarda, uposlio je u kratko i površno istraživanje Google agregata i statistika kako bi doznao postoji li rodna razlika u dilemama koje muče američke roditelje glede njihove djece.

Doznao je kako roditelje uglavnom zanima jesu li im sinovi nadareni ili genijalci, dok su u slučaju kćeri najčešće zabrinuti jesu li debele ili ružne.

Američki roditelji dvostruko više pitaju Google je li njihov sin nadaren, iako su istraživanja pokazala kako se djevojčice koriste širim vokabularom i kompliciranijim rečenicama. U američkim školama 11% više djevojčica pohađa programe za nadarenu djecu. S druge strane, pretrage kao što su "je li moj sin glup" češće su nego one za kćeri.

Negativne riječi uglavnom se rjeđe pojavljuju vezane uz sinove nego uz kćeri. Tako se Google pita jesu li američki sinovi "visoki" i "sretni", dok je češća pojava pitanje "je li moja kći u depresiji". Dvostruko su češće pretrage "je li moja kći debela", iako statistika pokazuje kako je 33% posto američkih dječaka pretilo, u odnosu na oko 30% djevojčica.

Stephens-Davidowitz pita se bi li američke djevojčice imale drugačije živote da su njihovi roditelji zadivljeni njihovim mozgovima, a ne zabrinuti glede njihovih tijela.

Međutim, kako primjećuje Amanda Marcotte za Slate, roditelji su samo dio problema. Google pretrage kao što su "je li moj sin genije" ili "je li moja kći debela" potječu od toga što roditelji, makar željeli uspjeh za svoju djecu bez obzira na njihov spol, znaju u kakvom svijetu živimo. Muškarce se poštuje ako su inteligentni, a žene ako su konvencionalno privlačne i mršave.

Bez obzira radilo se o Americi, Indiji ili nekoj od zemalja regije, teško je izbjeći sveprisutnu poruku koju nam nameće društvo da su žene vrednije kao ukras, a muškarci kao oni koji misle i planiraju. Reklamne kampanje i liste kao "22 komada odjeće koje muškarci mrze na ženama" stvorene su da ženama pokazuju kako nisu dovoljno dobre ili lijepe, i nije nam potreban harvardski doktor ekonomije niti Google kako bi nam dokazao rodnu nejednakost koja je prisutna u svim slojevima društva. [

(VoxFeminae.net, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/md)