Arhivska služba Bosne i Hercegovine 12. decembra obilježava 66 godina svog postojanja. Ovo je datum osnivanja Arhiva NR Bosne i Hercegovine (danas Arhiv BiH), a nepunih pola godine poslije formiran je i Arhiv Grada Sarajeva (danas Historijski arhiv Sarajevo). To je bio kamen temeljac za organiziranje arhivske službe i profesionalne arhivske djelatnosti u Bosni i Hercegovini, navodi se u saopštenju Historijskog arhiva Sarajevo.

Zašto je ovaj datum toliko bitan, društvu u cjelini?

Činjenica da se arhivska građa koja se odnosi na cjelokupnu prošlost Bosne i Hercegovine i rad svih njenih institucija više ne čuva samo u arhivima Turske, Austrije, Srbije, Hrvatske, Mađarske, Engleske, Francuske, SAD-a, Njemačke, Rusije i Vatikana, govori o važnoj ideji i odluci da BiH sama skrbi i čuva svoje pisano kulturno-historijsko naslijeđe.

Prije 66 godina bilo je vrijeme sazrijevanja i stasavanja - tada je preuzeta odgovornost za očuvanje bosanskohercegovačke pisane baštine. Stvaranjem arhivske službe Bosne i Hercegovine naša pisana baština ostaje u Sarajevu, Banja Luci, Mostaru, Travniku, Bihaću i Tuzli da svjedoči o našoj prošlosti, odnosno o nama samima. To je vrijeme sazrijevanja ideje bosanskohercegovače državotvornosti i državnosti. To je odluka da se u Bosni i Hercegovini čuva ono što pripada državi i svim njenim građanima.

Živimo u vremenu u kojem je izražena potreba za snažnijim razvojem društvene svijesti o kulturi, njenom značaju za društvo i nas same, za poticanjem naprednijih inicijativa u institucionalnoj i vaninstitucionalnoj sferi kulture, te saradnjom i partnerstvom unutar različitih sektora kulture i društva uopće.

Zato je svrsishodno pružati što veći poticaj očuvanju i vrednovanju kulturnog i prirodnog naslijeđa. Također, važno je i postojanje stabilnih, savremenih i kreativnih baštinskih ustanova. Baštinske ustanove/institucije i djelatnosti, između ostalog, značajno učestvuju u procesima socijalizacije i razvijanja identiteta pojedinca i društva.

No, nalazimo se u vremenu u kojem je institucionalni nukleus naše nauke, obrazovanja i kulture  - Zemaljski muzej BiH - prestao sa radom. Sudbina Zemaljskog muzeja kao tamni oblak nadvila se nad cjelokupnom institucionalnom kulturom u Bosni i Hercegovini. Suočeni smo, zapravo, s najvećim izazovom: borbom protiv ravnodušnosti i mirenja sa takvim stanjem. No, da li smo u toj borbi već poraženi?

Zapitajmo se zbog čega jedno društvo, zajednica i pojedinac imaju potrebu sjećati se i pamtiti vremena i događaje iz prošlosti. To je ona ista potreba koju čovjek, društvo i zajednica imaju kako bi sigurno hodili kroz sadašnjost i budućnost. Upravo su baštinske institucije i baštinske djelatnosti one koje isijavaju svjetlost na tom putu, a ta svjetlost jeste naše kolektivno i individualno pamćenje.

Nažalost, u današnjoj Bosni i Hercegovini arhivske, muzejske, bibliotečke i srodne baštinske i informacijske ustanove moraju neprestano braniti i obrazlagati razloge zbog kojih su one uopće potrebne društvu i državi. Jedno od najbitnijih načela baštinskih djelatnosti, a time i arhivske, jeste načelo očuvanja kulturne baštine, ali i načelo društvene svrsishodnosti i univerzalnosti informacijsko-baštinskih djelatnosti.

Baštinske ustanove u našoj zemlji nalaze se u izuzetno složenom i specifičnom tranzicijskom procesu koji je neizvjestan iz najmanje dva razloga: prvi je, najblaže rečeno, gubitak želje, odgovornost i sluha za potporu i učešće relevantnih državnih institucija u razvoju i očuvanju baštinskog sektora, a drugi jeste rapidno zaostajanje u materijalnom, tehnološkom, informacijskom i intelektualnom aspektu bosanskohercegovačkih baštinskih ustanova za onima u regiji i Evropi.

Ovaj datum je dobra prilika da se naglasi da je baštinskim institucijama u Bosni i Hercegovini potrebna hitna podrška - prije svega razumijevanje za značaj i potrebe baštinsko-informacijskog sektora - arhiva, biblioteka, muzeja, zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa i drugih srodnih ustanova.

Neophodno je ići ukorak sa susjedima i Evropom kada je u pitanju informatizacija baštinskog sektora i sve ono što ona podrazumijeva: softverska rješenja, mikrofilmovanje, digitalizacija, e-arhivi, e-biblioteke, e-muzeji, online katalogizacija, dostupnost, zaštita, edukacija, saradnja te praćenje međunarodnih standarda i trendova.

To je diskurs koji struci treba nametnuti baštinska akademska zajednica po pitanju inicijative, projekata i strategija koje se tiču kulturnog, odnosno baštinskog sektora.

Izuzetno je važno tražiti pozitivne primjere u Bosni i Hercegovini, te iste promovirati. Potrebno je mijenjati imidž arhivske djelatnosti u Bosni i Hercegovini, a ovaj proces mora krenuti od ovdašnjih arhiva, odnosno od praksi njihovih djelatnika.

Također, odgovornost djelatnika u kulturno-baštinskim ustanovama prema svom poslu, ustanovi i struci te prema profesionalnoj inicijativi i komunikaciji pitanje je od ključnog značaja. Kvalitetan odnos arhivista i drugih stručnjaka prema ovoj baštinskoj djelatnosti je nešto što valja stalno preispitivati i nadograđivati.

Upravo iz tih razloga potrebno je odgovoriti izazovu, pokazati energičnost te crpiti znanja i pozitivna iskustva drugih.

Moramo preuzeti odgovornost i pokazati da smo sposobni za ponovno stasavanje i sazrijevanje, baš kao što su tu odgovornost preuzeli i pokazali naši prethodnici prije 66 godina, saopštili su iz Historijskog arhiva Sarajevo.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/av)