Dosta mi je, vala, i ovih novina i medija što malo, malo pa prepadaju s onim "korona se vraća". Još je teža, opasnija. Kao, virusi se šire meteorskom brzinom. Nema skrivanja, stižu te, ma gdje god pobjegao.

I kao da su u pravu te kolege, zlosutnici. Svuda oko mene na ovim makarskim turističkim plažama i valama, sve više kašlju, kišu. Polagano unose strah, slutnju da se nismo otarasili te opasne boleščine, što mi je proteklih covid sezona odnijela mnogo prijatelja i poznanika. I to najviše u ovom desetom mjesecu, kao uvertira opasnim zimama koje smo, uz paniku, preživjeli.

Zato, sve mi se više čini da je vrijeme da ponovo posegnem za onim prokleto nezaboravnim maskama s kojima sam se pokušao prošlih ljeta zaštiti i u jednom hotelskom interkontinetalnom bazenu. Brčkali se uz mene gosti iz cijelog svijeta. Bijeli, žuti, crni. Sastav dušu dao da te zarazi.

Nakon četiri vakcine uspio sam se nekako provući, nisu me vidjeli bolnički kreveti. Ali, posljedjih dana i mene kašalj ulovio, pa kao da imam i neku vatricu.
Provjeravam toplomjerom, koji podiok ispod 37 C. E, vakat je da se prvi put ispitam i tim vražjim kućnim testom za koronu.

Čeprkam nekim štapićem sa vatom do duboko u nos. Gotovo do boli.

Kažu, vajču se one dvije linije, crte, koje mogu zahvatiti slova C i T. Kada to bude, onda trk kod hećima, liječnika.

Nestrpljivo, kao da gledam loto izvlačenje, čekam napeto kretnju te strijele sudbine. A, što se polagano kreće!? Samo da te još više uplaši, izludi.

Konačno se zaustavlja. Pogodak, premija trenutne sudbine! Slatka, mala, tanana crtica dogurala je do onog C i pokazala je samo jednu ćizu, a ne dvije. Zdrav si, Paja, kao dren. Šta je, ba, jedan kašalj, kašljić?!

Nema ponovo maske.

Kupaj se dok miholjsko sunce grije i krasi bablje ljeto jednog, do maloprije, isprepadanog dede.

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

(DEPO PORTAL/ad)