Piše: M. VIDOVIĆ

Unazad nekoliko godina, kako se Banja Luci 'bliži' ljeto, uvijek ista priča. Gradske rubrike dnevnih novina pune su informacija o uređenju obala Vrbasa i njegovih plaža. I ove godine, nakon 'serije' monsunskih kišnih dana, nakon što su Banjalučani, konačno skinuli jakne i kabanice,i iskreno se nadamo, ostavili kišobrane za oktobar, vrbaske plaže počinju se, polako, ali sigurno popunjavati. Iako nema naročitog „poleta“ za kupanje u Vrbasu, za one najodvažnije i nije problem da se 'bućnu'... Kojima fali hrabrosti i odvažnosti, preostaje sunčanje na plaži kod Zelenog mosta, Abaciji, kod Hadživzine sedre, te drugim relativno (ne)uređenim gradskim plažama...

Ali... Godinama se Abaciji i Hadži-Hivzinoj sedri vjerni posjetioci žale, kukaju i jadikuju da im 'silazak do vode predstavlja avanturu, ako ne paziš za čas ode ruka ili noga u gips, a ne daj Bože i goreg'.

Naime, osim nekoliko stepenika, odvaljenih od obale, nema uređenog prilaza vodi kod Hadži-Hivzine sedre, a ni nekoliko stepenika, koje je dobrano nagrizao zub vremena, na Abaciji, ispod barake gdje je bio Klub izviđača '22. april' (sada kafana), ne daje previše 'optimizma' za 'uredan' dolazak do vode...

'Upozoravali smo nadležne da nešto urade po ovom pitanju, spremni smo i  ličnim  zalaganjem da se uredi ovaj dio vrbaske obale, ako treba organizovaćemo i radnu akciju, ali odgovora nema', kažu redovni posjetioci ovih plaža, od kojih su neki ovdje rođeni i proveli najveći dio života. Srećom, kažu, nije bilo težih povreda, ako ne računamo posjekotine od razbijenog stakla - 'proizvoda' večernjih provoda 'naprednih' omladinaca i omladinki...

I  dok ovdje traže urgentnu pomoc, uzvodno na plaži kod Zelenog mosta, nešto bolja situacija. Na jednom dijelu obale napravljen podzid, sa uređenim prilazom,imaju i dva tuša (koji pamte i bolje dane),  postavljene klupe, igralište za odbojku u pijesku, djeca imaju 'priliku' za klackalice i ljuljaške, a tu su i dvije  osmatračnice za 'spasioce'! Međutim, i  dugogodišnji posjetioci ove plaže tvrde da do vode ponekad treba 'pehlivaniti' - odnijela je  priličan komad obale i stepenica, a jablan, koji je za ovdašnje 'domoroce' godinama sinonim za ovu plažu ('Kod jablana'), uskoro bi mogao 'zaplivati' Vrbasom...

Za autora ovoga teksta, kao i za većinu njegove generacije iz šestdeset i neke, pa i malo starijih, koji su živjeli u ulicama Nurije Pozderca, Mirka Kovačevića, Gavrila Principa, Pionirskoj, u Stupnici, osim mjesta za kupanje, plaža kod Zelenog mosta bila je i svojevrsno mjesto 'društveno-sporskog života'. Znalo se okupiti 'onako', a ponekad  zasvirati gitara i zapjevati, no čini se da je fudbal bio prioritet. Odigrane su brojne utakmice između ekipa raje, a nepisano pravilo je bilo da pobjednik ostaje na terenu! Nekada je bilo problema, kada lopta ode u Vrbas, a onda su najdovažniji i najhrabriji znali i zaplivati za njom, pa makar to bilo i u prohladnom aprilu!!!

Iako se ovdje nekako najviše zadržavalo, nije im bilo mrsko otići ni na Abaciju i Hadži-Hivzinu sedru. A kako je to nekada bilo na na ovim plažama,  svjedočenje nam je ostavio dugogodišnji nastavnik i zamjenik direktora Osnovne škole 'Kasim Hadžic', Mehmed Medo Selman, u knjizi 'Banja Luka - Uspomena i stvarnost sa Mejdana':

"...U ljetne dane 'Abacija' sa Hadži-Hivzinom sedrom prosto oživi, bude prepuna kupača različitog uzrasta i do kasno u noć čula se pjesma i svirka, te cika i vriska razdragane djece. U kasnim, ljetnim satima, djevojke iz komšiluka, dolazile su na 'Abaciju' i u dimijama ili u dugim košuljama da se okupaju u Vrbasu. Nastala bi prava cika i vriska tih kupača. Ovu grupu, naročito u ljetnim danima, a i rane jeseni, posjećivala je grupa iz Stupnice. U večernjim satima bi se našli stariji drugovi koji su svirali uz žičane instrumente, te bi uz gitaru, svirali razne melodije, a mi bismo ih pažljivo slušali do kasno u noć. To je i pokretalo na pjesmu, a bilo je i pjesama različitog sadržaja, pa čak u to vrijeme krišom su se pjevale i pjesme koje su bile zabranjene. Pred sam Drugi svjetski rat počele su se pjevati revolucionarne pjesme koje su najavljivale dolazak rata. Kada bi 'Abacija', to mjesto mladih, mogla da govori, ispričala bi mnoge priče, tajne i razgovore koji su vođeni među mladima, te razne dogodovštine koje su se dešavale na 'Abaciji', od malih svađa do tuča, kao i mnogo lijepih druženja raznih uzrasta…"
   
A akamedik i profesor Muhamed Tunjo Filipović, rođeni Banjalučanin prisjeća se vremena kada su Banjalučani 'imali više rijeka za kupanje, od kojih je u nekima voda postajala topla još u junu, kao što su Vrbanja i Suturlija, pa čak nekada i Crkvina, naravno kad je još uvijek bila rijeka a ne gradski kanal'. Profesor Filipović još dodaje:

"… Puna sezona radosti kupanja i života na vodi dolazila je u augustu, tj. u vrijeme kad je voda i u Vrbasu postajala toplija i kad su gomile kupača zaposjedale plaže oko rijeke. Plaže su se pružale od Gornjeg Šehera i Nanutove brane, pa preko niza bašta i brana do Abacije, Studenca, Halilovca, Venecije i Ade, svo do Trapista. Plaža je bilo bezbroj, uređenih ili neuređenih, pravih pjeskovitih plaža, kao što je bila ona na Halilovcu, ili prekrasnih sjenovitih kakve su bile sofe iznad Vrbasa, uz obalu koja se nazivala 'Pod orasima', i pješčanih kakva je bila ona na Adi, iza Rebrovačke crkve na putu prema Vrbanji. A kupača je bilo svih uzrasta. Od male djece koja su se brčkala u plićacima uz obalu, do onih odraslijih i hrabrijih koji su skakali u zelence i virove, pa i najopasnijih od svih virova, a to je bio vir ispod tvrđave Kastel, nazvan Švimšul, u narodu zvani Šimšur (nekada je tu bilo učilište plivanja za austrougarske vojnike), pa do onih meraklija i bolje oklopljenih masnoćom, koji su se spuštali niz valove Vrbasa, od prvog mlina kod Podgaja do Ade, a to je značilo oko 3 kilometra plivanja nizvodno Vrbasom. Ovaj način uživanja u vodi bio je olakšan činjenicom da je Vrbas brza i plahovita rijeka, da je takav čak i kad teče kroz grad, pa voda nosi i kad čovjek ne pliva nego se samo održava na njoj…".

S obzirom da  se u ovom tekstu pominje Hadži-Hivzina sedra i Abacija, red je i da damo neka pojašnjenja za ove dvije plaže. Zato ćemo se poslužiti onim što je u avgustu 2006. godine u listu "Glas Srpske", u rubrici "Banja Luka i Banjalučani" napisao Slavko Podgorelec:

"Ljeto je pri kraju, a ja ne mogu bez Opatije. Zapravo - Abacije (talijanski naziv za Opatiju, onu na Jadranu). Ko je našoj Abaciji i kada dao ime – ne zna se , ali se zna za sedru Hadži-Hivze ("Hadž’Ivze"), Bahtijarevića političara i banjalučkog gradonačelnika u vrijeme Austrougarske. Ova sedra je upravo ispod njegovih nekadašnjih bašta, na desnoj obali Vrbasa. To je zaravnjen kameni plato koji polovi rijeku na kultnoj vrbaskoj plaži..."

Možda smo ovom prilikom trebali dati prostora i još jednoj poznatoj banjalučkoj plaži - Studencu, za koju njeni redovni i dugogodišnji posjetioci često znaju reći da se "Studenac nalazi preko puta Abacije", ali biće još prilike...
   
(BLIN)