Raspravno vijeće predsjedavajućeg O-Gon Kwona zaključilo je da Karadžić nije iscrpio sve mogućnosti da obezbjedi Orićevu dobrovoljnu saradnju, što je uslov koji se mora ispuniti prije nego što Tribunal, ako ocijeni da je neophodno, izda obavezujući nalog.

Sudije su taj zaključak utemeljile na činjenici da je Orić, preko advokata, odbio da sa Karadžićevim pravnim savjetnicima razgovara samo o zločinima nad Srbima počinjenim u Srebrenici i okolini dok je u toku istraga koju vlasti RS-a vode protiv njega zbog tih zločina.

Orićevo svjedočenje značajno je za Karadžićevu odbranu zbog centralne uloge koju je, kao komandant 28. divizije ABiH, imao u vojnim aktivnostima u Srebrenici od 1992. do 1995. godine.

Po Odbrani, Orić može svjedočiti da “ABiH nikada nije demilitarizovala Srebrenicu, kao što je zahtijevano sporazumom sa Ujedinjenim nacijama (UN) i da su, pošto je Srebrenica postala zaštićena zona UN-a, njegove jedinice posjedovale i dopremale teško i pješadijsko oružje, skrivajući ga od UNPROFOR-a”.

Napadi iz Srebrenice na srpska sela takođe bi, prema Odbrani, mogli biti tema Orićevog svjedočenja.

Haški tribunal je 2008. oslobodio Orića krivice za zločine nad Srbima počinjene u Srebrenici i okolini, usvojivši njegovu žalbu na prvostepenu presudu kojom je bio osuđen na dvije godine zatvora, prenosi BIRN Justice Report.

(FENA/md)