EX-YU UBICE

Pokolj u Paraćinu

Arhiva 02.02.10, 16:27h

Trećeg septembra 1987. godine bivšu državu je zadesila jedna od najvećih tragedija u tad nedodirljivoj i veličanstvenoj Jugoslovenskoj narodnoj armiji. Vojnik albanske nacionalnosti Aziz Keljmendi te je večeri u kasarni u Paraćinu automatskom puškom ubio četvoricu regruta, te ranio još pet. DEPO PORTAL donosi još jednu tragičnu priču ex Jugoslavije, koju BLIN MAGAZIN prenosi u cjelosti.

Paraćin

Pripremila: Elma MURIĆ

Ubistva koja su šokirala državu

Keljmendi, zamjenik dežurnog u jedinici u kasarni "Branko Krsmanović", vojnike je ubio na spavanju i to bez ikakvog poznatog razloga. Živote su te večeri izgubili Safet Dudaković iz Bosanske Gradiške, Hazim Dženanović iz Viteza, Goran Begić iz Zagreba i Srđan Simić iz Beograda, dok su su ostalih pet vojnika preživjeli paljbu.

Zvanično saopštenje JNA u rano jutro, četvrtog septembra, šokiralo je jugoslovensku javnost:

'Noćas, 3. septembra, u 03.05 časova vojnik Keljmendi Sadika Aziz, na službi u garnizonu u Paraćinu, za vreme vršenja dužnosti pomoćnika dežurnog jedinice, bez ikakvog povoda, ubio je na spavanju četiri vojnika i to: Simić Srđana iz Beograda, Džananović Hazima iz Kočića, SO Vitez, Dudaković Safeta iz sela Orahovo, SO Bosanska Gradiška, i Begić Gorana iz Zagreba, a ranio pet vojnika i to: Jazić Antu, Đekić Petra, Prešern Andreja, Kovačević Husu i Mehmedović Nedžida. U nastaloj situaciji povređen je i vojnik Adžović Nazif. Ranjenim vojnicima odmah je ukazana lekarska pomoć i njihovi životi su van opasnosti. Posle zločina vojnik Keljmendi izvršio je samoubistvo.

Ubica Aziz Keljmendi rođen je 15. januara 1967. godine u selu Koračica, SO Lipljan, student Pravnog fakulteta u Prištini, stalno nastanjen u selu Dušanovo, SO Prizren. U JNA je od septembra 1986. godine i nalazio se pred završetkom služenja vojnog roka. Nadležni organi vode istragu, o čijim rezultatima će javnost biti obaveštena.'

I zaista, već nakon nekoliko dana, u javnost je izašlo i novo opširnije saopštenje po kojem je Aziz Keljmendi 'obio službeni orman u kome je pronašao i uzeo deset metaka 7,62 mm, kojima je napunio automatsku pušku na ličnom zaduženju, a zatim se iz stambenog objekta uputio prema kasarnskoj straži. Tamo je pod pretnjom ubistva od komandira straže, desetara Rize Alibašića, oduzeo dva okvira sa municijom za automatsku pušku i s oružjem uperenim u njegova leđa poveo ga nazad do stambenog objekta. Od komandira straže je putem zahtevao da mu kaže gde spava vojnik Safet Dudaković, što je ovaj odbio da učini. Došavši u zgradu naredio je da se desetar Alibašić udalji, a on je ušao u prvu spavaonicu. Pronašavši vojnika Dudakovića na spavanju otvorio je vatru i ubio ga, a zatim rafalom pucao po ostalim vojnicima, ubivši vojnike Srđana Simića i Gorana Begića i ranivši još dva vojnika. Odmah zatim ušao je u sledeću spavaonicu i nasumce pucao rafalima, gde je ubio vojnika Hazima Dženanovića i ranio još dva vojnika..."

Ubistva su se dogodila svega nekoliko sedmica prije nego što je Keljmendiju trebalo završiti služenje vojnog roka koji je u JNA trajao 12 mjeseci.

Nakon pokolja, kako se navodi u saopštenju, Keljmendi je iz kasarne pobjegao na obližnje Karađorđevo brdo. Za njim je u potjeru krenula vojna policija te ga opkolila. Tada je navodno izvršio samoubistvo upucavši se u glavu. Kasnije je ljekarskim nalazom potvrđeno da je Keljmendi stvarno izvršio samoubsitvo, iako se smatralo da je policija ubila pomahnitalog vojnika i ubistvo pokušala zataškati.

Iako su okolnosti i ishod zločina u medijima pretresane više puta, o motivima višestrukog ubistva se malo znalo. Rezultati istrage vojne policije bili su više nego skromni, nagađalo se da je Keljmendi bio u lošim odnosima s nekima od ubijenih, da je bio mentalno rastrojen i da je bio nacionalista koji se htio 'osvetiti Srbima'.

Mnogi od ovih navoda pokazali su se netačnim jer je Keljmendi bio uzoran vojnik, a od četvorice ubijenih samo je jedan bio Srbin.

Biografija Aziza Keljmendija

Keljmendi je rođen 15.01.1967.u gradu Lipljanu, na Kosovu, ali je osnovnu i srednju školu završio u Prizrenu.

U srednjoj školi je počeo pokazivati prve znake nezadovoljstva i netrpeljivost prema socijalizmu, te je kao 16-godišnjak pokušao bijeg u Albaniju. Pri tom je uhapšen i osuđen na 15 dana zatvora, no zbog dobrog vladanja i odličnog uspjeha u školi kaznu nije odslužio.
Čak je i godine 1984. je postao član tadašnjeg Saveza komunista Kosova (SKJ).

Poslije toga je upisao Pravni fakultet Univerziteta u Prištini. Odslušao je jedan semestar i položio šest ispita pre nego što se u septembru 1986. odazvao na poziv za odsluženje vojnog roka. Službu u JNA je započeo u Leskovcu gdje je prošao osnovnu obuku, a nakon toga je premješten u Paraćin.

Pisalo se da su Aziz i njegova braća Idriz i Hajriz više puta učestvovali u neprijateljskim demonstracijama na Kosovu. Idriz Keljmendi je 1981. godine i uhapšen zbog širenja nacionalizma zajedno sa još 12 mještana Dušanova, naselja u Prizrenu. Iako su takve aktivnosti u Jugoslaviji bile kažnjavane društvenim izopćenjem, nikome nije bilo jasno kako su se onda braća školovala i radila.

Roditelji Keljmendijevih su dugi niz godina radili u Njemačkoj i nije zabilježeno da su se politički isticali.

Posljedice krvavog događaja

Ubistvo regruta u Paraćinu je predstavljalo težak udarac za JNA, s obzirom da je ona u drugoj polovini 80-ih godina, za razliku od ostalih institucija tadašnje države, uživala određeni ugled kod javnosti.

Ova tragedija je dala i snažan argument stavovima, koji su se tada sve glasnije čuli u jugoslovenskoj javnosti, prema kojima se brzo mora uvesti civilno služenje vojnog roka. Roditelji nekih vojnika smatrali su da je JNA prestroga, i da se vojska SFRJ treba profesionalizirati.

No, pored onih u JNA, daleko jače posljedice su se osjetile na političkoj sceni SFRJ. Sama činjenica da je Keljmendi bio kosovski Albanac je potakla špekulacije o tome da je glavni motiv ubistava bila mržnja prema JNA i tadašnjoj Jugoslaviji, te sistemu uopšte.

Veliku ulogu u raspirivanju tad je imala medijska propaganda na čelu s beogradskom 'Politikom' i njenim tadašnjim urednikom Živoradom Žikom Minovićem koji je od prvog dana insistirao na tome da se tragediji dodijeli veliki prostor u listu jer je smatrao da je osnovni Keljmendijev motiv bio 'antisrpstvo', a sa svojom propagandom nije stao ni kad je saznao da je od ubijenih mladića samo jedan bio srpske nacionalnosti.

Takvi članci su u narodu uzrokovali niz glasina koje su u sumnju dovodile zvaničnu verziju događaja, a prema kojima je Keljmendi imao pomagače, odnosno da je istraga JNA razotkrila duboko organizovanu mrežu albanskih ekstremista i terorista u njihovim redovima.

Nekoliko sedmica kasnije, dok je javnost još bila pod velikim dojmom paraćinske tragedije i njenih posljedica, pred televizijskim kamerama biće održana famozna Osma sjednica CK SK Srbije na kojoj je pobjedu odnijela ponijela nacionalistička frakcija na čelu sa Slobodanom Miloševićem.

Ta činjenica će kasnije poslužiti da se ova dva, mada u potpunosti nevezana događaja, često stavljaju u isti kontekst, te da se oko njih pletu različite priče o teoriji zavjere u propasti SFRJ.
(DEPO/BLIN)

ČITAJTE DEPO!