Vlajki opet predlaže hitnu posebnu sjednicu Narodne skupštine RS-a na kojoj bi se, do slijedećih izbora, uvažavajući sve konstruktivne kritike, ma s koje strane dolazile, oformila vlada nacionalnog jedinstva i spasa koja će, kako se navodi u saopćenju iz njegovog kabineta, definirati neophodne mjere za ekonomsko i socijalno poboljšanje stanja u RS-u.

Entitetski potpredsjednik predlaže i da se odmah ukine najavljeno rezanje plaća budžetskim korisnicima od 10 posto.

Smatra i da treba "animirati uspješne poslovne ljude da financijskim injekcijama, a u suglasnosti s vladom i sindikatima, pokrenu dobro funkcioniranje privrednih tokova" i "pokrenuti aktivnost prema svima u BiH i u svijetu koji su voljni da istinski pomognu RS, a time, ujedno, i sačuvaju dejtonsku Bosnu i Hercegovinu".

Vlajki u saopćenju, između ostalog, tvrdi da se „izgleda, barem po pogubnim potezima koje Dodik u posljednje vrijeme radi, historija možda i ponavlja, jer se otpor prema njemu pojavljuje maltene u svim institucijama RS-a“.

- Kao i u svakoj „proljetno-narančastoj revoluciji“, obavezno se u „martovskim idama“ (Šekspir) iznenada pojavljuje čitav niz „intelektualaca“, uglavnom s profesorskim i doktorskim titulama, koji „hrabro“, i „stručno“ kao „pravi, građanski mislioci“, govore o manama svojih dotadašnjih cezara o kojima godinama ni riječ nisu smjeli zucnuti. U ovoj, predmartovskoj fazi, oni, po već viđenom scenariju, djeluju krajnje neobaviješteno. Priče o inozemnom uplitanju pokušaja budućeg svrgavanja je, po njima, plod Dodikove bahate mašte koji pred svoj pad izmišlja vanjske neprijatelje. Oni, eto, ne znaju da je spontanost naroda u Rumunjskoj, Ukrajini, Jugoslaviji, Siriji, itd., kao i u „arapskim proljećima“, bila plod vanjskih obavještajnih i dolarskih „podsticaja“. Da je, naprimjer, prilikom rušenja Miloševića, u Mađarsku stiglo sedamdeset milijuna dolara, u vrećama. Da su u Budimpešti i Segedinu osnovani centri psihološkog ratovanja gdje su članovi srpske organizacije „Otpor“ obučavani kako srušiti imenovanog „balkanskog diktatora i krvnika“. Naši „intelektualci“ su u početnoj fazi „raspjevavanja“ i govore o narodu kojem je dosta Dodika, navodi potpredsjednik RS-a.

Možda je, dodaje, Dodik stvarno povećao „podsticajnu“ cifru na deset milijuna.

- I nama se ona čini pretjerana s obzirom na to da i bez toga, on pokazuje snažan, frojdovski nagon autodestrukcije. Povrh svega, iako je mnogo učinio za afirmaciju RS-a, Dodik nije posjedovao istaknute crte velikih ličnosti kako ih je Hegel opisao u „Filozofiji povijesti“. Milošević je, neposredno nakon svog pada, dao intervju jednim talijanskim novinama gdje je rekao da mu je najveća greška bila što nije znao birati svoje najbliže suradnike, navodi Emil Vlajki.

(FENA/em)