Osim se vratio, ali kao predsjednik. Neko kome će narod vjerovati, neko koga će bh. političari uvažavati, a u Nionu mu otvarati vrata i dočekivati ga sa dubokim naklonom. I tako je bilo u nepune dvije godine. Osim je udario čvrste temelje, napravio sjajan tim, ostavio svog prvog saradnika Elvedina Begića, koji nastavlja putem koji je trasirao Štraus. Nadajmo se sve do Brazila.

Nedjelja je dan za odmor, osim u porodici Osim. Makar je bio obiteljski skup gospođa Asima je bila kao uvjek ljubazna, susretljiva... Osim je pričao kao uvijek, otvoreno, bez dlake na jeziku, piše Dnevni avaz.

Kako se osjećate nakon mnogih "bura i oluja" u i oko našeg Saveza?

- Koje bure, to vi pravite oluje radi sebe, kazao je Osim na početku razgovora za novi broj "Sporta".

A bilo ih je... Jeste li svakodnevno radili više kao trener ili predsjednik Komiteta za normalizaciju?

- Nisam imao puno posla u Komitetu. Što bih imao posla, u svom stilu kaže legendarni Osim.

- U drugim zemljama je sve čisto, tako da nema posla s te strane. Radiš svoj posao... Jedino kod nas niko ne radi svoj posao, već se bavi tuđim.

U posljednje vrijeme ste se nahodali i po parlamentima, ali i po raznim sastancima, manifestacijama...

- Nikada nisam išao u Parlament... Nismo u Engleskoj. 

Ipak, "obijali" ste mnoga vrata i moljakali da se naš fudbal vrati na pravi put

- Šta ima veze... Vidjet ćemo da li će se to isplatiti. To je pitanje. Valjda će se isplatiti, valjda. Mi uvijek kažemo - ako Bog da. Samo - bez Boga, ne može ništa. Malo sreće i ako Bog da, polako, a to najviše ovisi o nama. 

Prije Vašeg dolaska u Savez niko od naših političara nije bio spreman pomoći našem fudbalu, a u posljednje vrijeme su se, neću reći utrkivali za to, već sami nudili pomoć. Najveća zasluga za to pripada Vama, ali i Vašem timu.

- U početku mi je bilo teško da skontam zašto smo uopšte pod suspenzijom. Većinu ljudi nisam znao, ni ovih prethodnih, ni onih prije. Nisam znao šta su radili, ni šta je bilo prije. A kad skontaš neke stvari, onda vidiš da je to ipak tako, odnosno da je suspenzija bila opravdana. Žalosno je to kada FIFA i UEFA moraju da čiste negdje drugo, umjesto u svom dvorištu. Nas su našli da im mi budemo odskočna daska za dobar nastavak posla koji inače oni rade.    

Oni su nama pomogli, i autoritetom, i... Ipak su zaprijetili i ovim našim koji misle da im niko ne može to uraditi. Doveli su nas u situaciju da počnemo razmišljati, da sjednemo malo više i duže zajedno, te da shvatimo da posljedice mogu biti ozbiljne. A to znači neigranje fudbala u Evropi, što nam ne treba baš u ovom trenutku. S te strane napravili smo jednu dobru stvar, a ako ništa drugo, sada će biti lakše raditi.

Jeste li zadovoljni timom ljudi koji su uostali u Savezu?

- Taj Komitet je fudbalskiji, nego što je bio ondašnji sastav. Tu je nekoliko igrača od imena i prezimena, ljudi koji vole i žive fudbal, ali i od njega, i odmah se drugačije ponašaju. Ipak, imaju i autoritet. Nisu bilo ko - da ih svak' može zezati kako hoće. 
 
Josip Bevanda je, također, imao dosta pristalica.

- Ne znam je za Bevandu, nemoj Boga ti mene... Ne znam ni odakle je, ni šta je i kako je... Jer, kod nas je sve podijeljeno. A, ako je podjela i u tome da iz svakog naroda neko mora da bude tu, onda i mogu da shvatim da uvijek po jedan mora biti tamo, drugi 'vamo. Hajd' dobro, ali ne treba pretjerivati. Ne treba insistirati na nekim stvarima koje nam još uvijek smetaju svima. 

Bevandi mnogi sportski radnici zamjeraju to što u klubu iz kojeg dolazi nema nijednog Srbina ili Bošnjaka, niti ih je ikada bilo, a kako kažu, želio je da bude prvi čovjek našeg fudbala?

- Ne mogu reći da on nije prošao zbog toga, to bi bilo ružno. Onda bi drugi počeli da se svete jedni drugima, a to nam nije bio cilj.

Igrači svih nacionalnosti igraju u Istočnom Sarajevu, Banjoj Luci, Gabeli, Mostaru... ali ne i u Širokom Brijegu.

- Nije to više tako kao što je bilo ili kao što govore neki ljudi, izmješalo se. I ova zviždanja će polako prestati. Nismo mi tako crni, kao što to misle neki ljudi. Treba im dati malo vremena, ali i prešutiti neke stvari. Nekad treba zatvoriti i oči i uši. Ne mora čovjek nekada baš sve ni da vidi, ni da čuje. Na stadionima će uvijek biti barem malo zviždanja... Strpljenje i vrijeme liječi sve.

Hoće li vam nedostajati "presing" koji ste imali kao predsjednik Komiteta za normalizaciju?

- To ću tek da vidim. Popunit ću nekako vrijeme - imam kaseta, svega.

Navijači Željezničara priželjkuju da budete predsjednik kluba sa Grbavice?

- Ne znam zašto bih to bio? Ne bi to valjalo.

Zbog ljubavi prema "plavima"?

- I to može krivo da zvuči, a to ne valja. Raja k'o raja, ona ti brzo slomi vrat. Jedva čekaju da se nešto desi... A to ko je u Upravi Želje, ko kome pomaže, a ko odmaže... Jer, sad se više priča da je Amaru pomogao babo, nego što on objektivno pomogao sam sebi i dugo dobro radio. Sad to smeta svima. A dečko stvarno svoj posao radi kako to treba. Ne, ne kažem to zato što je on moj sin, nego jednostavno što je to tako.  

Uhvatio se u koštac sa svim što prati naš fudbal - od neimaštine, do (ne)kvaliteta. Drži neku ravnotežu koja je za naše prilike, koliko-toliko, zadovoljavajuća. A to ljudima i dalje smeta, te traže hiljade razloga... Šta ja tu mogu pomoći, nisam tolika budala da se petljam u te stvari i pomažem. Ne znam šta je to. 

Ne tako davno Željezničar je u jednom prijelaznom roku prodao šest igrača u najboljim godinama, a naplatio je manje novca od ovogodišnjeg transfera tridesetogodišnjeg Zajka Zebe u Split (100.000 KM, plus plaćene zimske pripreme).

- Transferi su uvijek rizik. Vidite koliko plaćaju ovi po Evropi, po sto i više puta... Nekada se i zeznu, ali non-stop pune stadione. Manje-više, sve se to zna. Taj novac, koji se kreće između klubova, igrača i menadžera ostaje u fudbalu. To je najvažnije, da se taj novac može upotrijebiti dalje.

Kada će naš glavni grad dobiti jedan moderni stadion?

- Ne znam, svi pričaju o tome, a niko da pomogne.

U Zenici će uskoro biti završen reprezentativni Centar N/FSBiH.

- Ljudi u Zenici su našli neku svoju računicu koja je dosta pozitivna i zašto da ne dobiju jedan takav Centar? Nigdje nije zabranjeno da se vodi fudbalski biznis. Zašto ne, sve ovo što gledamo na televiziji je biznis. Evo, upravo gledam meč Valenciennes - Evian (2:1 - op.a.). Stadion je pun, iako to nisu neki atraktivci - ni jedni ni drugi. Međutim, stadion je pun k'o šipak, jer je nivo fudbala sasvim zadovoljavajući - dobro se trči, ima dobrih igrača. 

Kada smo kod evropskog fudbala, koga bi Vi prije stavili u tim - Ronalda ili Messija?

- Bar što se mene tiče, tu nema nikakve dileme. Messi je neprikosnoven. Po meni, to je neuporedivo. Dečko ima više individualnih kvaliteta od Ronalda. Možda nije tako zgodan kao Portugalac, fizički, ali nismo pederi.

Mourinho ili Ferguson? Očigledno je da je Portugalac malo više od trenera, i šoumen...

- Ferguson je radio čitav život - imao je neku viziju, i napravio nešto. A ovaj drugi je imao sreću da ga zovu, te da od jednog normalnog tima napravi tim koji ne gubi, a to je sada najvažnije na Zapadu. Ferguson je konstruisao, a ovaj drugi se bazira na destrukciji. Nažalost, i živi dobro od nje. Više bih volio da se Mourinho posveti ovom konstruktivnom dijelu.

Znači, on je najbolji za italijansku ligu?

- Nesreća je to što je to tako - što se i od negativne igre i negativnog rezultata pravi neka karizma i slika i dobija na imidžu. To počinje da smeta pogotovo onda kada imate klubove koji imaju sreću da dobiju novac od Arapa ili negog drugog. Pokupuju sve najbolje igrače, naprave tim, a onda oni počinju da stagniraju. U tom slučaju igrači se pretvaraju - praktično, u robote.

Bosanci i Hercegovci smo ogorčeni zbog Mancinijevog odnosa prema Edinu Džeki...

- Mi smo inače prepotentna nacija i narod. Sve znamo, a ništa ne znamo. Šta se mi imamo petljati Manchesteru i Manciniju u njihov posao? Ljudi misle da znaju šta je najbolje, te da je najbolje to što rade. Imali su sreću da su dobili dobrog sponzora, imaju dosta novca, kupili su atraktivne igrače... Ne, ne mora biti atraktivan samo igrač ala Messi. Nekad treba malo "pomiješati salatu". Staviš Balotellija i odmah je interesantnije. Nikad ne znaš kako će on postupiti za vrijeme neke utakmice, kako će reagovati?

A raja dolazi na stadione i da vidi kakvu će napraviti glupost. S tim treba znati živjeti, ali i znati zabiti gol. A to je najteže. Uvijek je u igri bilo, kako ono kažu, tersova s kojim moraš biti spreman na sve, jer oni mogu da puknu kao tikva. Ne mogu da izdrže pritisak i to je to. Pogledajte Barcu i Real. Oni više nisu ni blizu jedni drugim, mada oni još uvijek od toga prave najljepši i najveći derbi na svijetu. Međutim, to više nije to, nijedni ni drugi ne igraju kao što su igrali. Jednostavno, potrošeni su - i oba trenera, i igrači. Stalno igrati na tom nivou, sa toliko stresa, nije baš tako jednostavno. Troši se supstanca, ne može to dovijeka. 
 
Neću se nametati

Koliko ćete ubuduće, kao predsjednik Odbora za posredovanje i savjetovanje, biti angažovani u N/FSBiH?

- Ne znam, vidjet ću koliko će mi dati drugi. Neću se nametati, to je sigurno, kaže Osim.

Ne nasjedajte na budalaštine!

- Hajde, kad smo završili razgovor, da svima čestitam Novu godinu i sve praznike, kaže Osim.

- I neka ne nasjedaju na budalaštine. Ljudima treba pomoći da žive bolje, a to je najmanje što im mogu poželjeti, kaže Osim.

(Avaz.ba, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/md)