To se odnosi i na nedavnu odluku ministara finansija EU da Evropskoj centralnoj banci (ECB) dodjele ulogu supervizora bankarskog sektora eurozone.

Predsjednik Evropske komisije Jose Manuel Barroso smatra da je sporazum o nadzoru  banaka veoma važan i da "pokazuje da EU ima političku volju i kapacitet da brzo reaguje oko važnih pitanja".

Dugoročni spor između Francuza i Nijemaca oko toga koliko moći treba dati ECB je rješen, banka će biti odgovorna za kreditore s imovinom vrijednom više od 30 milijardi eura, kojih na nivou eurozone ima oko 200. Manje banke će nadgledati nacionalni supervizori, ali će ECB imati ovlašćenja da reaguje po potrebi.

Dogovorene su i nove mjere da se osigura rješenje konflikta oko novih odgovornosti ECB i njene osnovne uloge u određivanju monetarne politike eurobloka. Članice EU koje ne učestvuju u eurozoni, poput Velike Britanije, osigurale su garancije koje znače da se novi nadzorni organ neće miješati u proces donošenja odluka Evropske bankarske agencije, koja vrši nadzor banaka u EU.

Međutim, postoji dosta toga u šta europesimisti mogu da upru prst. Detalji oko toga kako će tačno ECB preuzeti ulogu nacionalnih supervizora za manje banke su nejasni. Nije jasno ni kada će Evropski stabilizacioni mehanizam, fond za spas eurozone, početi direktno da dokapitalizuje posrnule banke.

Što je još važnije, formiranje jedinstvene supervizije je lakši dio osnivanja bankarske unije. ECB će moći da prepoznaje probleme i reaguje, međutim, ostaje pitanje ko plaća kada stvari krenu po zlu u određenoj članici eurozone.

Ako, recimo, ECB zahtijeva da određena italijanska banka bude zatvorena, troškove će i dalje plaćati Rim. Ako se klijenti neke posrnule portugalske banke unervoze, Lisabon je taj koji mora da ih razuvjeri da su njihovi depoziti sigurni.

Dva stuba bankarske unije, zajednički fond za spas posrnulih banaka i jedinstvena shema depozita nisu ni blizu realizacije, što znači da je otrovna veza između slabih država i slabih banaka u zoni eura i dalje netaknuta.

Novim sporazumom ostvaren je napredak, ali to nije veliki skok ka rješenju krize, već prije teturav korak, zaključuje Economist.

(FENA/em)