Ono što je za univerzalni ideal pravde najvažnije je da su nakon punih 45 godina Palestinci vratili silom oduzetu tapiju na svoju državu, a njeno uknjiženje u grunt u mnogome zavisi i od njih samih kao i od mnoštva spoljnih faktora koji nedvojbeno imaju svoj interes na Bliskom Istoku. Vrijeme pred nama će pokazati da li će Izrael kao ključni faktor prihvatiti da mirnim putem stabilizuje situaciju na Bliskom Istoku ili će vođen političkim i filozofskim militarističkim shvatanjima napadom na Iran do kraja radikalizirati pitanje Islamskog fundamentalizma. Pravda za Palestinu je stoga i dalje skoro pa nedostižni ideal zbog kojeg će još mnogi poginuti vjerujući da čine pravu stvar, bez obzira sa koje zaraćene strane dolazili.

Piše: Nedžad AHATOVIĆ, prof. odbrane i sigurnosti

Na svom novembarskom zasjedanju Generalna skupština UN-a je sa 138 glasova "za", devet "protiv" i 41 "suzdržanim" Palestini priznala status posmatrača nečlanice UN-a. Od zemalja bivše Jugoslavije za Palestinu je glasala samo Srbija. Ovim glasanjem, Palestina je stekla status države iako ne i punopravno priznanje u okviru OUN-a, što ima vrlo jasnu poruku prema cijelom svijetu, ali i istovremeno predstavlja veliki teret odgovornosti za samo palestinsko rukovodstvo.

Teret odgovornosti za funkcionisanje palestinske samouprave sada sa statusom posmatrača u  OUN-u, sasvim sigurno će redefinirati i političke odnose među samim palestincima. Al Fatah kao temeljni dio PLO-a će sada jedini dobiti legalitet među zavađenim palestinskim frakcijama, a Hamas, Hezbolah i druge manje palestinske frakcije svoj militarizam sasvim sigurno više neće moći artikulisati na način kao što su to činili do sada. U razvoju ovih političkih odnosa može se očekivati i ponovno započinjanje građanskog rata između Al Fataha i Hamasa koji je buknuo 2007. godine u Gazi, ali je vrlo brzo prekinut pod posredništvom Arapske lige. Puno je tu interesa i drugih bliskoistočnih država poput Sirije i Irana, ali jedno je jasno, Palestina je zakoračila na prvu stepenicu da postane punopravnim članom OUN-a, što je već samo po sebi stanje u kojem se tenzije po ovom pitanju same od sebe mogu spustiti uz dobru volju svih država uključenih u bliskoistočni mirovni proces.  

Ono što je isto tako očigledno je da je jedino optimalno rješenje bliskoistočnog problema upravo priznavanje punopravnog statusa države Palestine, jer bi se, u tom slučaju, islamski radikalizam lišio “Palestinskog problema” kao sigurno najvažnijeg argumenta za podržavanje i finansiranje terorizma. Nažalost, Izrael nema političkog sluha da problem ugrožavanja vlastite sigurnosti kroz terorizam riješi upravo priznanjem Palestine kao države, što bi stvorilo preduslove za kreiranje ambijenta za sistemsko rješavanje pitanja terorističkih aktivnosti i njihovih nositelja svugdje u svijetu.

Naprotiv, Izrael u svom političkom kursu zagovara rješavanje pitanja svog opstanka na prostorima koje je dobio na upravljanje i koje je okupirao kombinacijom međunarodnog uticaja SAD-a i brutalne primjene sile. Na nedavnom predavanju na temu odnosa između Izraela, SAD-a i Irana, vodeći svjetski stručnjak za nacionalnu sigurnost, Zbigniew Brzezinski je istakao kako SAD neće sljepo podržavati sve što Izrael radi, a posebno ukoliko unilateralno odluči da napadne Iran.

Ovo je jasan singal da i Bijela Kuća sasvim sigurno razmišlja da u narednom periodu redefinira svoje odnose sa Izraelom, što neće biti lagan i kratkotrajan proces. Bilo kako bilo, priznavanjem Palestini prava na status posmatrača pri OUN-u, otvara se novo poglavlje u odnosima između Jevreja i Arapa. Ovi odnosi će sasvim sigurno zavisti od jako puno faktora, od mogućnosti podizanja tužbe proziv Izraela za genocid i etničko čišćenje Međunarodnom tribunalu u Hagu, do potpune normalizacije odnosa i priznanja Palestinske države na područjima koja su sad pod palestinskom samoupravom. U narednom periodu treba očekivati novu mirovnu inicjativu i intenzivnu diplomatsku aktivnost na Blikom Istoku. U tim aktivnostima, centralnu ulogu kao i do sada imat će sasvim sigurno SAD sa svojim novim starim arapskim saveznicima, dok će Rusija također tražiti svoje mjesto pod vrelim pustinjskim suncem.

Ono što je za univerzalni ideal pravde najvažnije je da su nakon punih 45 godina Palestinci vratili silom oduzetu tapiju na svoju državu, a njeno uknjiženje u grunt u mnogome zavisi i od njih samih kao i od mnoštva spoljnih faktora koji nedvojbeno imaju svoj interes na Bliskom Istoku. Vrijeme pred nama će pokazati da li će Izrael kao ključni faktor prihvatiti da mirnim putem stabilizuje situaciju na Bliskom Istoku ili će vođen političkim i filozofskim militarističkim shvatanjima napadom na Iran do kraja radikalizirati pitanje Islamskog fundamentalizma.

Pravda za Palestinu je stoga i dalje skoro pa nedostižni ideal zbog kojeg će još mnogi poginuti vjerujući da čine pravu stvar, bez obzira sa koje zaraćene strane dolazili. 

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN)