Piše: Dennis GRATZ
Danas je Dan državnosti BiH. Prelistavam dnevnu štampu i čestitke političkih stranaka, uredno raspoređene po blokovima i njihovim javnim glasilima.
Oslobođenje je, uz obligatorne čestitke kapitalnih privrednih društava, osiguraničkih kuća i banaka, naguralo čestitike općina Novo Sarajevo i novog načelnika općine Novi Grad Semira Efendića, Centrale SDA, Kantona Sarajevo i Grada Sarajevo. Tu je i čestitka predsjednika Federacije BiH, Živka Budimira. U Dnevnom avazu, takođe velike firme, preduzeća, pa suprotstavljena politička reprezentacija: čestitke SDP-a, SBB-a, par ministarstava Federacije BiH (?), ali i Grada Sarajeva i Kantona. Tu je i neizbježni Budimir. Razmišljam o tome da čestitike šalju institucije i tijela raskomadane Bosne i Hercegovine, i političke stranke koje u toj raskomadanosti, na očigled naroda i Boga, profitiraju. Države na njen najveći praznik u dnevnim sarajevskim novinama nema. I sve je manje i manje.
| „Proklet bio izdajica svoje domovine“, sjetim se stiha stare himne na koju smo ne tako davno s ponosom ustajali. Koliko je izdaje u dogovorima i sporazuma koje su šestorke, petorke, sedmorke, ti do banalnosti dovedeni cirkusi taštine i neodgovornosti, potpisali i u javnost izbljuvali u posljednjih nekoliko godina? Bojim se, u ovom trenutku, i previše |
„Proklet bio izdajica svoje domovine“, sjetim se stiha stare himne na koju smo ne tako davno s ponosom ustajali. Koliko je izdaje u dogovorima i sporazuma koje su šestorke, petorke, sedmorke, ti do banalnosti dovedeni cirkusi taštine i neodgovornosti, potpisali i u javnost izbljuvali u posljednjih nekoliko godina? Bojim se, u ovom trenutku, i previše.
Svi ti „zaštitnici“ interesa Bošnjaka, Srba i Hrvata, branioci i branitelji, negatori i utemeljitelji, bivši komunisti i izgubljeni socijaldemokrati, jesu li svjesni do koje mjere su nas ukovali u rđave armature prošlosti, i kakve posljedice imaju njihove petparačke spletke i žongliranja? Ojađen dočekujem svaki novi sporazum, svaku novu dogovorenu ustavnu reformu, svaki potpis na rješenjima koje Bosnu i Hercegovinu, ovaj zločinačkim ratom i poratnim haosom izmrcvaren komad Evrope, svode na samo jednu dimenziju – onu etničku.
| Kako im nije jasno da svaki dogovor koji potpišu u ime etnovjerskih kolektiva predstavlja korak nazad prema mraku plemenskog udrobljavanja naše ne tako davno slavljene oaze suživota i tolerancije? Jer u tim kolektivima državi Bosni i Hercegovini nema mjesta. Ona jedino opstaje jer je njeno vezivno tkivo, prepoznato i u zaključcima ZAVNOBiH-a, suštinski građansko. A građansko u ovom trenutku poradzumijeva prije svega borbu za neprivilegirane i one u manjini. Borbu za one za koje se većini partija u ovoj zemlji ne isplati boriti |
Ne razumijem kako ne vide da taj eksperiment, u ratu doveden do svog razaračkog vrhunca, na ovim prostorima jednostavno ne uspijeva? Kako im nije jasno da svaki dogovor koji potpišu u ime etnovjerskih kolektiva predstavlja korak nazad prema mraku plemenskog udrobljavanja naše ne tako davno slavljene oaze suživota i tolerancije? Jer u tim kolektivima državi Bosni i Hercegovini nema mjesta. Ona jedino opstaje jer je njeno vezivno tkivo, prepoznato i u zaključcima ZAVNOBiH-a, suštinski građansko. A građansko u ovom trenutku poradzumijeva prije svega borbu za neprivilegirane i one u manjini. Borbu za one za koje se većini partija u ovoj zemlji ne isplati boriti.
 |
| „Opet zahvaljujem Bogu koji nam je dao da susrećemo sve sretne i dobre ljude“, piše naš prije godinu dana tragično preminuli Boris Divković, potpredsjednik Naše stranke. Tako završava njegov zapis u noći prije operacije, objavljen u reportažama koje su njegovi prijatelji iz Svjetla riječi prikupili i predstavili javnosti. Razmišljam o Borisovim riječima, njegovoj ljubavi prema Bogu i Bosni, i prepuštam se ozeblom sarajevskom suncu |
Sunčano je i prohladno novembarsko jutro u uthinulom Sarajevu. Nedeljni spokoj je opasan i lažan. Mislio sam, nakon duže pauze, pisati o proteklim izborima, pregovorima koje vodimo za konstituiranje gradske i općinskih vlasti u Sarajevu, najavljenim inicijativama za rekonstrukciju jednog dijela ove zemlje, o krvoproliću u Gazi i novoj sramoti svijeta, o Gotovini i Markaču, „ekspertskoj“ vladi Kantona Sarajevo, o Frenkijevom maestralnom hip-hop albumu i godišnjici smrti našeg dragog Borisa, o našoj svakodnevnici u koju je život u prošlosti utkao strah od budućnosti i stalnu neizvjesnost krhkog opstanka u sadašnjosti.
Ali, danas je Dan državnosti moje domovine. „Opet zahvaljujem Bogu koji nam je dao da susrećemo sve sretne i dobre ljude“, piše naš prije godinu dana tragično preminuli Boris Divković, potpredsjednik Naše stranke. Tako završava njegov zapis u noći prije operacije, objavljen u reportažama koje su njegovi prijatelji iz Svjetla riječi prikupili i predstavili javnosti („Reportaže po Bosni i Hercegovini“, Sarajevo: Svjetlo riječi, 2012.). Razmišljam o Borisovim riječima, njegovoj ljubavi prema Bogu i Bosni, i prepuštam se ozeblom sarajevskom suncu.
(DEPO PORTAL)