Piše: Zoran BIBANOVIĆ

Olimpijade su u antičko doba (776. godine prije n.e.) označavale vrijeme između dviju Olimpijskih igara na koje su putovali svi slobodni građani grčkih država, a motiv putovanja su bila nadmetanja u atletskim disciplinama, oratorstvu i pjesništvu. Prekidali su se svi ratni sukobi i proglašavao se “sveti mir“. Svaki građanin Grčke bio je dužan pružiti gostoprimstvo putniku koji putuje na Olimpijske igre, iz čega će se pojaviti i zakon o gostoprimstvu, “hostis“ i u Rimskoj državi. U to doba propisani su i prvi devizni propisi koji su regulirali zamjenu novca.

Moderne Olimpijske igre kakve danas poznajemo nastale su krajem XIX stoljeća (1896.) kada su održane prve igre u Grčkoj, bez iskustva u organizaciji i sa skromnim sredstvima. Tri decenije kasnije, u Chamonixu (1924.) su održane prve Zimske olimpijske igre, a 60 godina nakon njih održane su i XIV ZOI ´84 u Sarajevu. Posljednje XXI ZOI su održane (2010.) u Vancouveru u Canadi, sljedeće (XXII ZOI 2014.) će biti u Sočiju u Rusiji, a potom (2018.) u Pyeongchangu u Južnoj Koreji će se održati i XXIII ZOI. Ko će biti organizator XXIV ZOI saznaćemo za dvije godine.

U 1984. godini ostvareno je ukupno 4.399.725 noćenja, od čega su 782.221 noćenje ostvarili strani turisti. Iskorištenost ukupnih smještajnih kapaciteta u 1984. godini u BiH, po ondašnjim podacima, iznosila je 39,2%, a hotelskih 46%. Istovremeno, učešće BiH u ukupnom turističkom prometu bivše države Jugoslavije u 1984. godini inosilo je 4,7%, a u inostranom 2,3%. Već 1985. godine, u Bosni i Hercegovini je zabilježeno preko 5,8 miliona noćenja. Broj prodanih ulaznica u muzejima u gradu je bio preko 250.000, a samo Svrzina kuća je imala preko 51.000 prodanih ulaznica.

Opće je poznato da su tokom prethodnog stoljeća te igre (ljetne i zimske) postale mega priredbe kojima uz olimpijski moto: Citius, Altius, Fortius (brže, više, jače) koji je predložio osnivač Pierre de Coubertin, pristaje i moto: skupo, skuplje, najskuplje. 

Prognoze za razvoj i rast turizma u svijetu su optimistične. Usporeni rast, stagnacija svjetske privrede ili neki drugi faktori, mogu u kraćem razdoblju negativno djelovati na kretanja turista. Dugoročno, međutim, pozitivan rast je izvjestan.

U međunarodnom turizmu, Evropa je tradicionalno vodeća turistička regija u kojoj se stalno ostvaruje više od polovine ukupnih turističkih dolazaka. Zbog brzog rasta dolazaka u destinacije širom svijeta, učešće Evrope ukupno opada, ali trajno dominira. Sredozemlje je turistički najaktivnija regija Evrope, jer već dugo vremena apsorbira polovinu evropskih i oko četvrtinu svjetskih međunarodnih turističkih tokova. Evropa, u predviđanjima WTO do 2020. godine, ostaje prva turistička destinacija u svijetu sa preko 700 mil. turista ali sa najmanjom stopom rasta turizma. Predviđa se takođe da će oko 75% turista u Evropi biti iz same Evrope. “Komšijski” turizam će rasti i u ostalim dijelovima svijeta.

Uočeno je da razvoj turizma utiče na uvjete života značajnog broja siromašnih zemalja u svijetu jer se turistički proizvodi mogu razvijati na bazi prirodnih i kulturnih resursa, a to su sredstva kojima neke siromašne zemlje (kao što je BiH) raspolažu.

Bosna i Hercegovina, isključujući obalu Jadranskog mora, ne posjeduju atribute za razvoj masovnog turizma i vjerovatno nikada neće postati destinacija za masovni odmor evropskog prosječnog građanina. Stoga je nepotrebno porediti veličinu naših turističkih kapaciteta sa zemljama u regionu.

Suština, izbora pravca razvoja turizma u Bosni i Hercegovini je da broj noćenja ne smije da se izjednačava sa ostvarenim finansijskim prometom. Tako, naprimjer, u Hrvatskoj oko 12 miliona turista ostavi oko 7 milijardi eura, a u, naprimjer, Islandu oko 500.000 turista ostavi blizu 1,5 milijarde eura. Vidljivo je da 24 puta manje turista ostvaruje oko 5 puta manji promet. Ovaj primjer nam pokazuje u kojem pravcu valja da se razvija turizam u Bosni i Hercegovini.

Osobenost turističke destinacije je ono što je čini različitom od drugih destinacija. Osobenost (brand) pomaže da zemlja bude zapamćena po osnovnim karakteristikama svoga identiteta. Ono što je veoma važno jeste da je ta osobenost trajna kategorija.

Bosna i Hercegovina, a posebno Grad Sarajevo, su kasno uočili značaj organiziranja velikih sportskih, kulturnih i privrednih manifestacija. Izgradnjom KSC Skenderije (1969.) stvoreni su uvjeti za stvaranje košarkaškog čuda, a otvaranjem Doma mladih stvoreni  su uvjeti za opstanak već rođenog  sarajevskog muzičkog (pop, rock...) i drugih (likovna umjetnost, poezija, dizajn...) čuda. Od iste godine (1969.) djeluje i Međunarodni sajam turizma i sporta, a Internacionalna turistička berza je djelovala od 1974. godine pa do posljednjeg rata.

Po modelu udruživanja agencija uspješno su organizirane sve velike sportske, kulturne i privredne manifestacije kao što je Svjetsko prvenstvo u stonom tenisu, Jahorinski kup, Balkanske atletske igre, kao i ekspresno organiziranje sportske priredbe „Srebrena lisica“, koja je organizirana u Sarajevu zbog nedostatka snijega u Sloveniji.

Tu je i izložba “Umjetnost na tlu Jugoslavije od prahistorije do danas” koja je posebno interesantna sa aspekta turističkog valoriziranja kulture, a  po dobivanju Zimskih olimpijskih igara ZOI ’84 u Atini 1978. godine, investicije se usmjeravaju u gradnju zimsko-sportskih centara na planinama Jahorina, Bjelašnica, Igman, Vlašić...

U 1984. godini ostvareno je ukupno 4.399.725 noćenja, od čega su 782.221 noćenje ostvarili strani turisti. Iskorištenost ukupnih smještajnih kapaciteta u 1984. godini u BiH, po ondašnjim podacima, iznosila je 39,2%, a hotelskih 46%. Istovremeno, učešće BiH u ukupnom turističkom prometu bivše države Jugoslavije u 1984. godini inosilo je 4,7%, a u inostranom 2,3%.

Već 1985. godine, u Bosni i Hercegovini je zabilježeno preko 5,8 miliona noćenja. Broj prodanih ulaznica u muzejima u gradu je bio preko 250.000, a samo Svrzina kuća je imala preko 51.000 prodanih ulaznica.

Podsjećajući se na te godine sjetim se i novinarskog pitanja na Jahorini upućenog direktoru velike njemačke agencije TUI, poslije ZOI 84, a prilikom njegove najave da fiksno zakupljuje 140 ležaja za cijelu zimu 84/85. godinu:

“Šta je to što opredjeljuje njemačkog gosta da prođe njemačke, švicarske, austrijske, slovenske Alpe i dođe u Sarajevo, koje ne može objektivno konkurirati ni cijenom, ni uslugom, ni općenito kvalitetom ponude?” - upitao je jedan novinar.

“Kada bih ja znao šta opredjeljuje našeg gosta da putuje, ja bih znao definiciju turizma” - odgovorio je tada direktor TUI-a.

Kraj XX stoljeća u turističkoj historiji bivše države Jugoslavije je obilježilo uvođenje informatike, početak privatizacije, a potom su nastupile krvave opće poznate žalosne ratne godine.

Napokon, niko do danas nije napravio ozbiljnu analizu efekata XIV ZOI ´84 u Sarajevu. Tačno je da se u zimsko-sportskom smislu, u predratnim godinama, nije održao ni jedan olimpijski sport, odnosno klub. Ni u hokeju, ni u umjetničkom i brzom klizanju, ni u bobu i sankama, ni u ski skokovima, ni u nordijskim disciplinama pa ni u alpskom skijanju nije se održao niti jedan ozbiljan klub i njegova materijalna baza. Ali je zato ostala saobraćajna i komunalna, telekomunikaciona i druga infrastruktura, hiljade stanova, hoteli… ubrzan je  razvoj niza drugih sektora privrede (proizvođači hrane i pića, vode, drvoprerađivači…) koji i danas ne vide svoju vezu sa razvojem turizma.

Onda je došao agresivni rat koji je uništio materijalnu bazu i najveću postolimpijsku tekovinu – brend Sarajeva. 

U posljednje dvije decenije država Bosna i Hercegovina, entiteti i lokalne zajednice su nedozvoljivo malo učinili na sistemskom razvoju, pa time i razvoju turizma. Ono što su i učinili (stihija bespravne gradnje po planinama, gradnja apartmana za tržište na Bjelašnici bez politike prodaje, katastrofalno loše aplikacije za organiziranje novih ZOI...) su dodatno urušile BH kredibilitet.

Političke, privredne i stručne bosanskohercegovačke elite od korupcije nisu do sada imale vremena da se bave razvojem. Današnje  stihijne aktivnosti na privlačenju stranih investicija, po svaku cijenu, ozbiljno prijete da ugroze temelje našeg opstanka (davanje prirodnih resursa u bescijenje). I sva ta neodgovornost se odvija pred očima i uz saglasnost međunarodnih staratelja koje nam je dodijelio Savjet bezbjednosti UN i EU.

Poslijeratni loš image Bosne i Hercegovine u turističkom, privrednom i stručnom smislu radikalno i brzo može da promijeni, na žalost, samo dobivanje novih ZOI, pronalazak izdašnih izvora nafte ili senzacionalno arheološko i antropološko-genetsko otkriće Semira Osmanagića. Ideja lidera Stranke za bolju budućnost – SBB, Fahrudina Radončića, za organiziranje ZOI 2022. godine sadrži tu potrebnu motivacijsku snagu i ima konkretan mobilizatorski cilj. Motivacijska i mobilizatorska snaga se ne bi izgubila i ako bi se cilj pomakao u dalju budućnost.

Strateški dokumenti razvoja turizma od države do lokalnih zajednica, kojih uzgred rečeno imamo veoma malo, zbog svojih općenitih i maglovitih ciljeva nemaju motivacijsku snagu i po pravilu završavaju u administrativnim ladicama. Rad na razvoju industrije turizma u maloj zemlji kao što je Bosna i Hercegovina je rad na povećanju izvoza i on nema alternative – kažu ekonomski analitičari. Pa kako onda početi stvarati pozitivnu psihosocijalnu atmosferu u društvu i na čemu mobilizirati  BH građane?

Poslijeratni loš image Bosne i Hercegovine u turističkom, privrednom i stručnom smislu radikalno i brzo može da promijeni, na žalost, samo dobivanje novih ZOI, pronalazak izdašnih izvora nafte ili senzacionalno arheološko i antropološko-genetsko otkriće Semira Osmanagića.

Ideja lidera Stranke za bolju budućnost – SBB, Fahrudina Radončića, za organiziranje ZOI 2022. godine sadrži tu potrebnu motivacijsku snagu i ima konkretan mobilizatorski cilj. Motivacijska i mobilizatorska snaga se ne bi izgubila i ako bi se cilj pomakao u dalju budućnost.

Tempirana opasnost po navedenu ideju je jedino ta što ona ne dolazi samo od privrednika Fahrudina Radončića već ujedno i od predsjednika nove političke stranke, što može nažalost automatski generirati oponente.

Početak pokretanja raspoloživih potencijala je moguć nakon otklanjanja nedoumica oko ponovne organizacije ZOI i proglašavanja  „svetog mira“ u kojem valja da se odvijaju buduće organizacione aktivnosti. Rad na pripremi relevantne aplikacije podrazumijeva formiranje agencije (Organizacioni komitet) za upravljanje destinacijom kojoj bi postojeće institucije bile  dužne pružiti potrebne informacije i radnu pomoć. Agencija, odbor ili komitet za upravljanje destinacijom bi ostvario maksimalnu saradnju sa postojećim institucijama, ali i širokim krugom pojedinaca iz različitih oblasti života i rada, a sve u funkciji cilja.

Živimo u vremenu koje je zaboravilo proizvodne snage i proizvodne odnose iz bivšeg društvenog sistema. Svjetske mega priredbe po pravilu se organiziraju partnerstvom javnog i privatnog sektora u kojem svaki od partnera traži svoj interes.

Interes države je stvaranje pozitivne mobilizatorske psihosocijalne atmosfere u društvu, rad na radikalnom poboljšanju posljeratnog lošeg imagesa države, privlačenje stranih investicija, razvoj turizma (čitaj izvoza) koji nema alternative, veće zapošljavanje...

Interes privatnog sektora je otvaranje mogućnosti za dobivanje novih poslova.

Napokon, šta ako aplikacija ne prođe ili ako prođe, šta činiti sa eventualnom budućom bob i sankaškom stazom, a možda i skakaonicom?  Ako je to cijena stvaranja navedenih vrijednosti, ja glasam za ulaganje javnog novca.

Olimpijski komitet Bosne i Hercegovine ima historijsku šansu da „stane na loptu“ i Međunarodnom olimpijskom komitetu – MOK-u ponudi organizaciju igara „sa dušom“ koje će na romantičan način u veličanstvenom prirodnom ambijentu koji okružuje grad ponovo oživjeti ono što je mnogostruko vrijednije od materijalnih dobara, a to je duh olimpizma.

Nove  Zimske olimpijske igre u Sarajevu, daj bože da to budu XXIV ZOI ´22 u Sarajevu, bi bile najveći integrativni državni projekat Bosne i Hercegovine koji bi zaliječio autizam entiteta do nivoa da nam više ne bi bili potrebni međunarodni staratelji.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN)