Subota, 10. novembar
Trčanje i vježbe
Probudio sam se uobičajeno, negdje oko osam sati. Kao i svako jutro, i ovo je počelo trčanjem, pet-šest kilometara, pa onda vježbe u teretani. Doručkovao sam, pregledao kasetu s jedne od utakmica BiH, nakon čega sam morao putovati u unutrašnjost Alžira kako bih gledao kandidate za reprezentaciju. Vratio sam se u ponoć.
Nedjelja, 11. novembar
Gdje ide ovaj svijet
Prijepodne prolazi u sastancima sa stručnim štabom i medicinskom ekipom. Želim biti upoznat sa svakim detaljom, svakom povredom reprezentativca. Imao sam više slobodnog vremena poslije podne pa sam na internetu pratio šta se dešava u BiH, Hrvatskoj, malo i u Francuskoj. Ima li lijepe vijesti? Fašizam, ubistva, pljačke...., gdje ide ovaj svijet.
Ponedjeljak, 12. novembar
Stigla braća
Halilhodžići se pojačavaju, stigla su mi braća Eno i Salem. Zbog silnih obaveza nisam ih mogao dočekati na aerodromu, pa sam poslao svog vozača po njih. Utakmica sa "Zmajevima" jeste prijateljska, ali se za nju pripremam kao da je u pitanju duel na svjetskom prvenstvu.
Raspoloženje mi kvare informacije koje dobivam, jedan za drugim reprezentativci otpadaju za meč u srijedu. Pa koga ću izvesti na teren?! Iznenadio sam se što me alžirski novinari mnogo ne pitaju o bh. timu.
Utorak, 13. novembar
Svečani ručak
Pažljivo sam pogledao snimak meča Grčka - BiH i imao šta vidjeti. Delegacija Nogometnog saveza BiH, s Ivicom Osimom na čelu, posjetila je naš trening centar, uslijedio je svečani ručak, prijateljsko ćaskanje... Švabo je zahvalio Alžircima na gostoprimstvu.
Na meniju je bilo glavno jelo nešto poput pečenog janjeta, slično kao kod nas u Jablanici, ali ne znam koliko je bilo ukusno, jer sam ranije ručao s igračima. Ponovo analiza Alžira i BiH, videoprikaz kvaliteta i mana protivnika i već je ponoć.
Srijeda, 14. novembar
Meni se smrklo
Nebo kristalno plavo, sunce prijatno grije već u jutarnjim stima, mislim u sebi, večeras će biti spektakl. Krećemo na stadion i počinje kiša da pada, i pada, i pada, i pada... Otvorilo se nebo, a meni se smrklo.
Pravi kijamet, dobro je došlo i onih tridesetak hiljada gledalaca. Teren očajan, da je utakmica bila takmičarskog karaktera, sigurno bi bila otkazana. Bilo je to 90 i kusur minuta kada niko ne bi bio u ulozi fudbalera. Pokisli do kosti bili su neobično borbeni.
Kada je Edin Džeko napuštao teren, četvrti sudija se "slomio" da upiše broj Senijada Ibričića. Govorim sudiji požuri, pokisnuše djeca. Džeko se nasmija. Alžir je izgubio, ali i to je fudbal. Nakon susreta družio sam se sa Safetom Sušićem, Švabom i ostalim u hotelu "Sheraton".
Pape je priznao da je pretjerao s pričom o našim teniskim obračunima, ali džaba, nije se zacrvenio. Sjedili smo do dva-tri sata poslije ponoći i u to vrijeme, tradicionalno, stigao mi je SMS od Halida Bešlića. Kaže, dobra utakmica.
Produžio sam iz "Sheratona" u jedan kafe, gdje se može slušati izvorna alžirska pjesma. Bilo je lijepo, ali sam morao rano ujutro leći. U pola šest. Momački.
Četvrtak, 15. novembar
Vaha je isti
Kiša je stala. Ne mogu da vjerujem. Iako sam spavao samo tri i po sata, odmoran sam i svjež. Ručao sam s čelnicima Alžirskog fudbalskog saveza, zatim sam skoro tri sata ostao razgovarajući s dvojicom francuskih novinara koji su mahsuz došli zbog mene.
Kažu, drugačiji sam nego u Francuskoj. Promijenili su mišljenje o meni, kao, nisam više zatvoren, hladan, strog... Ne, gospodo, griješite. Vaha je isti, evo već 60 godina. Kada sam konačno završio intervju, javio sam se na poziv "Dnevnog avaza" da ispunim obećano.
Petak, 16. novembar
Malo druženje Bosanaca
Danas sam se našao s našim ljudima iz "Energoinvesta". Malo druženje Bosanaca, ali i Hercegovaca. Imam još nekih obaveza u Savezu pa ću odmarati. Jedva čekam povratak u Francusku. Bila je ovo naporna sedmica, još jedna u nizu od nekoliko hiljada.
Dobro sve podnosim, ali znam da sam ušao u sedmu deceniju života. Kod mene neće otkazivati jedno po jedno, nego kad zakoči, bit će kraj. Ali će se morati načekati.
(Avaz.ba, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/md)