Fabrikacijom afere koja zapravo ne postoji javnosti se šalje poruka o beskopromisnosti i teškoćama u koje su upali Vučić i Nikolić, o tom "zmijskom gnezdu", kako je Nikolić rekao, a koje su stvorili "demokrate". Šalje se poruka i premijeru, odnosno ministru unutrašnjim poslova Ivici Dačiću.

Iz Beograda za DEPO PORTAL: Dejan KOŽUL

Ispade afera kad se saznalo da je neko navodno špijunirao vodeće ljude u državi, posebno prvog potpredsjednika vlade, Aleksandra Vučića, koji je ujedno i prvi bezbjednjak Srbije, kao i predsjednika Srbije, Tomislava Nikolića.

Kakva je Srbija Amerika - takva je i ova afera Watergate

Prvo valja reći da špijuniranje, o kom je ovdje riječ, nema mnogo dodirnih točaka sa James Bond filmovima. Nije bilo posebno obučenih agenata, niti bubica u slušalicama, zidovima, sijalicama itd. Sve je puno prostije. Ispostavilo se da je netko, negdje, imao prilike da dobije uvid u listinge poziva spomenutog dvojca, ali i ne samo njih.

Ima tome već nekoliko mjeseci kako su ombudsman građana Saša Janković i povjerenik za zaštitu podataka Rodoljub Šabić izašli sa podacima, koji tad za javnost nisu bili toliko zanimljivi ni alarmantni. Parafraziraćemo malo detalje kako bi bili jasniji. U Srbiji postoje tri operatera mobilne telefonije. Samo jedan od ta tri odgovorio je na upit povjerenika za zaštitu podataka o broju zatraženih podataka o klijentima. Riječ je o skoro 300.000 zahtjeva.

Druga dva operatera nisu se potrudila ni da, ako već ne žele ili ne mogu da odbiju davanje takvih informacija, barem prate koliko je zatraženih zahtjeva. Jednostavnom matematičkom računicom, uz pretpostavku da je približan broj zahtjeva onda stigao i njima, dolazimo do brojke od oko milion građana. Dakle, milion građana Srbije bilo je predmetom "špijuniranja", iako se tehnički o tome ne može pričati.

Nisu u pitanju sadržaji razgovora, nego listinzi poziva, što primljenih, što pozvanih, informacije na koje brojeve i od kojih brojeva su stizale SMS poruke, koliko često pristupaju internetu itd. Kad je milion građana bilo u pitanju, osim Šabića i Jankovića, niko nije digao glas.

A, kad je ustanovljeno da je isto to činjeno sa brojevima koje koristi vrli dvojac Nikolić-Vučić, ispade da se desio puč, skoro. Odjednom je stvorena atmosfera u kojoj tajkuni (čitaj: Mišković) žele da sruše vrli dvojac koji svojom beskompromisnom borbom protiv korupcijske hobotnice ubada u oči, dušu, ali i novčanik. Vučić najavljuje otkrivanje krivaca, Nikolića na autoputu navodno presreće pomahnitalo službeno policijsko vozilo...

Sve fino upakovano u medijske mašnice pomalo nas podsjeća na period pred ubistvo Zorana Đinđića. Sramotan spin treba zavrtiti unazad i podsjetiti se Nikolićevih riječi pred Đinđićevo ubistvo, kad je pokojni premijer skoro stradao na autoputu nakon presretanja kamiona koji je vozio saradnik Zemunaca. Sjetit ćemo se da je nakon toga Đinđić završio sa nogom u gipsu, a sjetit ćemo se i proročanskih riječi aktuelnog predsjednika: "Ako vidite Zorana Đinđića, recite mu da je i Tito šepao pred smrt".

Sve fino upakovano u medijske mašnice pomalo nas podsjeća na period pred ubistvo Zorana Đinđića. Sramotan spin treba zavrtiti unazad i podsjetiti se Nikolićevih riječi pred Đinđićevo ubistvo, kad je pokojni premijer skoro stradao na autoputu nakon presretanja kamiona koji je vozio saradnik Zemunaca. Sjetit ćemo se da je nakon toga Đinđić završio sa nogom u gipsu, a sjetit ćemo se i proročanskih riječi aktuelnog predsjednika: "Ako vidite Zorana Đinđića, recite mu da je i Tito šepao pred smrt".

Niti je Nikolića itko pitao, nakon ubistva Đinđića, da li je on to znao nešto što drugi ne znaju, a niti će ga pitati šta bi sa tim vozačem koji mu je navodno ugrozio život. Treba li reći da se još nije ustanovila krivica policajca koji je tad vozio auto?

Paranoja u Los Belgradesu

Fabrikacijom afere koja zapravo ne postoji javnosti se šalje poruka o beskopromisnosti i teškoćama u koje su upali Vučić i Nikolić, o tom "zmijskom gnezdu", kako je Nikolić rekao, a koje su stvorili "demokrate". Šalje se poruka i premijeru, odnosno ministru unutrašnjim poslova Ivici Dačiću.

Ne treba zaboraviti da je on i prethodne četiri godine bio ministar. Kao takav ne samo da nije preduzeo odgovornost za "špijuniranje", branio se da on nema nadležnost nad kompletnom policijom, najavljivao je promjene direktora policije i kompletnog policijskog vrha.

Dačić se u ovom slučaju brani od nečega za šta je svakako odgovoran, jer kao ministar policije mora znati šta mu podređeni rade, ali i on, baš kao i Vučić, zna da ova afera zapravo ne postoji.

Prihvatio je igru koju mu nameće Vučić jer njeno neprihvatanje znači i priznanje da u policiji, kao i bezbjednosnim službama vlada opšti javašluk, ali i paralelni sistemi moći kojima podaci o listinzima poziva milion građana mogu itetkako dobro doći, ne samo za pravljenje profila ličnosti. Budimo realni, jer u takvom nepostojanju sistema teško da neko vodi računa baš o svakom pretplatniku i prati baš njegovo kretanje, koliko god paranoični bili.

Dačić se u ovom slučaju brani od nečega za šta je svakako odgovoran, jer kao ministar policije mora znati šta mu podređeni rade, ali i on, baš kao i Vučić, zna da ova afera zapravo ne postoji. Prihvatio je igru koju mu nameće Vučić jer njeno neprihvatanje znači i priznanje da u policiji, kao i bezbjednosnim službama vlada opšti javašluk, ali i paralelni sistemi moći kojima podaci o listinzima poziva milion građana mogu itetkako dobro doći, ne samo za pravljenje profila ličnosti.

Korištenje podataka u neke druge svrhe već dolazi u obzir. Banke bi, recimo, rado platile da imaju sve te podatke, detektivske agencije, takođe. A i to je neka vrsta kriminala, ne samo prodaja narkotika, zar ne? A tim paralelnim strukturama takav javašluk i odgovara, jer to nije ništa drugo nego lov u mutnom.

Ova afera može imati i dobre strane, ali samo ako se sve sagleda kao problem milion ljudi, a ne samo problem dva čovjeka, kako god se oni zvali i koju god funkciju obavljali.

Međutim, za to su pogrešni koraci napravljeni u samom startu. Od dva drveta se ne vidi šuma.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN)