Piše: Edin MUJKIĆ

U srijedu je IDF (Israel Defense Forces-izraelske odbrambene snage) uspio da navodećim projektilom ubije Ahmeda Jarabija, jednog od osnivača Hamasa i vođu vojnog krila ove organizacije. To je iznenadilo svijet, ali je u potpunosti šokiralo Hamas. Kada je u četvrtak obavljana dženaza Jarabiju, skoro niko od lidera Hamasa se nije pojavio, vjerovatno se bojeći da bi i oni mogli postati meta bespilotnih letjelica.

Ovakav razvoj događaja je otvorio novu dimenziju u sukobu između, s jedne strane, i Hamasa i raznih militantnih grupa s druge strane, koje podržava Iran. Međutim, u ovoj priči, koja će imati vrlo krvav epilog, vrijeme napada je vrlo upitno. Da li se krije nešto drugo iz ovoga?

U januaru se Benjamin Netanyahu, ne baš najomiljeniji političar kako u svijetu, tako i u Bijeloj kući, suočava sa izborima. Mnogi su u Izraelu ljuti što se aktivno uključio u američke izbore, pokušavajući da oteža ponovni izbor Baracka Obame. Međutim, ''Bibi,'' stari prijatelj Mitta Romneya, previdio je činjenicu da američki Jevreji već dugo vremena ne obraćaju toliku pažnju na Izrael. Američki jevreji koji su izašli glasati šestog novembra obično glasaju za kandidate koji imaju progresivniju socijalnu politiku.

Postoje četiri scenarija...

Krenimo od prvog, na koji su svi odmah posumnjali... U januaru se Benjamin Netanyahu, ne baš najomiljeniji političar kako u svijetu, tako i u Bijeloj kući, suočava sa izborima. Mnogi su u Izraelu ljuti što se aktivno uključio u američke izbore, pokušavajući da oteža ponovni izbor Baracka Obame. Međutim, ''Bibi,'' stari prijatelj Mitta Romneya, previdio je činjenicu da američki Jevreji već dugo vremena ne obraćaju toliku pažnju na Izrael. Američki jevreji koji su izašli glasati šestog novembra obično glasaju za kandidate koji imaju progresivniju socijalnu politiku.

Obama je odnio skoro 70% jevrejskih glasova na ovim izborima, iako je netrpeljivost između Obame i Netanyahua bila više nego očita. To govori da Izrael nije baš toliki prioritet američkih Jevreja. Takođe, mnogi Amerikanci su se zapitali otvoreno zbog čega je izraelski premijer toliko agresivan. U medijima se više doimao kao neko ko, takođe kao i Romney, nema baš puno veze sa realnošću, a mješanje lidera drugih država u američke izbore, Amerikanci baš i ne vole, pa taman to bio i premijer Izraela.

Kada su izbori završeni, izraelski mediji su na nož dočekali Netanyahua. Mnogi su otvoreno optuživali premijera da ih je zavadio sa najvećim saveznikom, dok su američki mediji prenosili informacije neimenovanih zvaničnika u Bijeloj kući, da "Obama ovo nikad neće zaboraviti 'Bibiju'."

Stoga, s pravom se svi pitaju da li je ovo brzopleta reakcija izraelskog premijera da ojača svoju poziciju pred vrlo teške izbore u januaru? U politici je sve moguće, pa tako i ovaj scenario.

Obama je odnio skoro 70% jevrejskih glasova na ovim izborima, iako je netrpeljivost između Obame i Netanyahua bila više nego očita. To govori da Izrael nije baš toliki prioritet američkih Jevreja. Takođe, mnogi Amerikanci su se zapitali otvoreno zbog čega je izraelski premijer toliko agresivan. U medijima se više doimao kao neko ko, takođe kao i Romney, nema baš puno veze sa realnošću, a mješanje lidera drugih država u američke izbore, Amerikanci baš i ne vole, pa taman to bio i premijer Izraela.

Drugi scenario, koji je manje vjerovatan, je da su Izraelci ovo planirali duže vremena, ali da su čekali da se američki izbori završe. Međutim, s obzirom da IDF pravi tek sad mobilizaciju rezervista i gomila trupe, ovaj scenario je upitan.

Treći scenario je da Izrael priprema teren za napad na Iran. Ovaj scenario je isto upitan, iako Izrael prije napada na Iran mora da neutrališe što više raketnih lansera Hamasa i Hezbolaha, kao i ostalih militantnih grupa. Ovo bi mogao biti test pred napad na Iran koji bi morao uključivati simultani napad na lansere u Gazi i Libanonu. Takođe, ovo je za IDF savršena prilika da testiraju novi protivraketni sistem ''Iron Dome'' koji se u ova dva dana pokazao uspješnim u oko 60% slučajeva, što je, s obzirom na veličinu raketa koje treba oboriti, kao i broj raketa koje su ispaljene skoro u isto vrijeme, izuzetan uspjeh.

Ipak, bilo kakav napad na Iran je praktično nemoguć bez SAD (o čemu ćemo pisati drugom prilikom), a SAD definitivno nisu voljne ulaziti sada u bilo kakav veliki sukob.

Međutim, trenutno najrealniji scenario je da je Izrael jednostavno odgovorio na napade, ali da je potencijalno odgovorio nesrazmjerno. Iako su Egipćani odmah povukli ambasadora iz Izraela, egipatski mediji okrivljuju Hamas za provokacije, kao i mnoge evropske države, međutim jačina izraelskog odgovora uvodi ne samo region, nego i svijet u jednu novu dimenziju kada su odnosi na Bliskom istoku u pitanju.

U ova dva dana smo dobili odgovore na nekoliko vrlo bitnih pitanja...

U petak je Hamas ispalio jednu raketu prema Jerusalemu, ali raketa je pala na livadu izvan gradskog područja, što nam govori da je IDF bio vrlo uspješan u eliminaciji ''Fajr-5'' lansera, te da je broj preostalih lansera vrlo mali. Ovo znači da pripadnici Hamasa nemaju potreban trening te da je efikasnost podrške Irana vrlo ograničena. Da li Iran sam ograničava pomoć ili je jednostavno u nemogućnosti da dostavi Hamasu veću pomoć, vjerovatno će se pokazati nakon ovog rata.

Prvi odgovor je da Egipat ipak ne leti ''pred rudu'' i da neće tek tako bezrezervno podržati Hamas. Ono što je brinulo SAD i EU je da li će ''muslimansko bratstvo'' i predsjednik Mohammed Morsi poštovati sporazum iz 1979. godine između Egipta i Izraela. Egipat je odmah izjavio da sporazum neće dovesti u pitanje, signalizirajući Hamasu da su precijenili situaciju i nastale promjene.

Drugi odgovor je koliko su efikasne ''Fajr-5'' rakete u rukama Hamasa. Dometom od 75 km, ova raketa može da pogodi južne djelove Tel Aviva, te težinom od 1.1 tonu predstavlja ozbiljnu prijetnju Izraelu. Izraelci su u jednom naletu uništili sedam lansera, ali očito da ih nisu uništili sve. Jedna raketa je pala u nenaseljeno područje Tel Aviva, dok ih je nekoliko završilo u Sredozemnom moru nakon izraelskog napada. U petak je Hamas ispalio jednu raketu prema Jerusalemu, ali raketa je pala na livadu izvan gradskog područja, što nam govori da je IDF bio vrlo uspješan u eliminaciji ''Fajr-5'' lansera, te da je broj preostalih lansera vrlo mali.

Ovo znači da pripadnici Hamasa nemaju potreban trening te da je efikasnost podrške Irana vrlo ograničena. Da li Iran sam ograničava pomoć ili je jednostavno u nemogućnosti da dostavi Hamasu veću pomoć, vjerovatno će se pokazati nakon ovog rata.

Međutim, ono na što trebamo tek da dobijemo odgovor je: kako će se Egipat ponašati u slučaju da Izrael izvede kopnenu ofanzivu...

Vrlo lako se može desiti da izraelci eskaliraju sukob, što bi bilo katastrofalno za Gazu i milion i po stanovnika u ovom skoro pa logoru. Konstantna kontrola ovog grada/logora od strane izraelske ali i egipatske vojske ima zastrašujuće posljedice na stanovništvo. U slučaju da Izrael izvrši invaziju, još se ne zna kako će Egipat nakon Hosni Mubaraka reagovati. Egipat danas možda i krivi Hamas za eskalaciju, ali ako Izrael eskalira sukob do te mjere da se stanovništvo Egipta pobuni (a naznake već postoje), pitanje je koje će poteze populistička vlada i predsjednik Morsi povući.

U cijeloj priči je najžalosnije što će stradati nevini civili, većinom opet u Gazi. Ali pitanje nad pitanjima ostaje da li će eskalacija sukoba u slučaju kopnene ofanzive i izraelsko ponašanje preliti čašu strpljenja, ne samo arapskih zemlja, nego i SAD? Ono što se može očekivati od ovog sukoba je da će izgleda obje strane izgubiti ono malo kredibilieta što im je ostalo, Hamas zbog svojih početnih provokacija, a Izrael zbog moguće kopnene intervencije.

 U petak je egipatski premijer Hisham Kandil posjetio Gazu, da da podršku njenim stanovncima. Međutim, posjeta Kandila očito nosi i poruku Hamasu šta može očekivati od Egipta i kakav tip podrške, što bi moglo biti ključno kada je u pitanju eskalacija sukoba od strane Hamasa.

Najvjerovatniji scenario je da će se sukob pokušati ''deeskalirati'' u narednim danima; međutim, nakon ubistva Jarabija, bilo kakvo mirno rješenje između Izraela i palestinske samouprave je opet vraćeno nekoliko koraka unazad. To i nije iznenađenje, jer svaki pregovor sa Izraelom, Hamas smatra izdajom. Produktivnost takvog stava je bespredmetno komentarisati.

Takođe, zavisno od eskalacije sukoba, ovo bi mogla biti i prekretnica u odnosima između SAD i Izraela. Daleko od toga da će odnosi postati hladni, ali određeno zaoštravanje je moguće što bi dovelo u vrlo nezgodan položaj Izrael kada je u pitanju Iran. S obzirom na dosadašnje ponašanje Benjamin Netanyahua, zaoštravanje odnosa između SAD i Izraela je možda i poželjno.

U cijeloj priči je najžalosnije što će stradati nevini civili, većinom opet u Gazi. Ali pitanje nad pitanjima ostaje da li će eskalacija sukoba u slučaju kopnene ofanzive i izraelsko ponašanje preliti čašu strpljenja, ne samo arapskih zemlja, nego i SAD? Ono što se može očekivati od ovog sukoba je da će izgleda obje strane izgubiti ono malo kredibilieta što im je ostalo, Hamas zbog svojih početnih provokacija, a Izrael zbog moguće kopnene intervencije.

VEZANI TEKST: POLITIČKA ANALIZA BOMBAŠKOG ATENTATA U GAZI: Paklena vatra Izraela za otvaranje vrata pakla Hamasa

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN)