Piše: Siniša Lazić
The Expendables je bio zamišljen kao posveta akcijašima osamdesetih i film koji će ujediniti sve najveće akcione zvijezde posljednje tri decenije. Pošto je reklama odradila svoje fanovsko oduševljanje je bilo potpuno očekivano, mnogi su odjurili u bioskope da ga vide, i na kraju, sa pravom, bili razočarani. Sly je film shvatio previše ozbiljno, umjesto adrenalinske zabave i duhovitih replika, dobili smo konfuznu režiju u kombinaciji sa lošim scenariom, i jedino što je ostalo vrijedno pomena je da su se Sly-a, Arnie i Willis zaista po prvi put našli na jednom mjestu zajedno, doduše, Schwarzenegger i Willis svedeni samo na cameo pojavljivanja.
The Expendables 2, sa druge strane radi sve suprotno, sebe ne shvata previše ozbiljno, autoironizuje likove, igra se sa klišeima i poziva se (možda i previše) na njihova prethodna ostvarenja. Tu su i dvojica novih protagonista, Jean-Claude Van Damme, kao glavni negativac, i mnogoisčekivani Chuck Norris, koji su najveći dobitak ovoga filma.
Radnja se direktno nastavlja na prvi dio, pa su Barneyeve (Sylvester Stallone), preokupacijje još uvijek iste - vodi grupu plaćenika na misije po svijetu i odrađuje prljave poslove za CIA-u. Ovaj put je ucjenjen od operativca Churcha (Bruce Willis), i mora da bira između odlaska u zatvor i još jednog zadatka.
Bira ovo drugo, okuplja staru ekipu (Jason Statham, Randy Couture, Terry Crews, Dolph Lundgren), uz novajliju Liam Hemswortha i ženskog člana ekipe Yu Nan. Nakon što obave zadatak i izvuku misteriozni elektronski uređaj (koji je zapravo mapa koja pokazuje gdje se nalazi plutonijum), u nedođiji ih presreću Jean-Claude Van Damme i Scott Adkins sa svojom ekipom, uzimaju uređaj i ubijaju jednog od plaćenika. Od tog trenutka kreća potjera po principu: track ‘em, find ‘em, kill ‘em. Plaćenici moraju spriječiti Van Dammea da proda plutonijum na crnom tržištu, osloboditi robove koji kopaju plutonijum za loše momke, a u isto vrijeme osvetiti se za smrt jednog člana ekipe. Tokom potjere za negativcima pridružiće im se neka neočekivana, ali vrlo poznata lica (Arnold Schwarzenegger, Chuck Norris).
Kako film odmiče, scenario postaje sve više opterećen nedosljednim rješenjima, zbog čega su pojedine situacije prilično neuvjerljive (u smislu unutrašnje logike priče , naravno da se od The Expandablesa i ne očekuje pretjeran realizam). Ipak, priča sama po sebi i nije vrijedna posebne pažnje, ono što nosi ovaj film su, naravno, akcione zvijezde.
Sylvester Stallone - od početka do kraja filma na autopilotu. Otvara usta i izgovara rečenice. Od silnih zatezanja i botoksa na njegovom licu nije više moguće pročitati ni jednu emociju . I kao takav, potpuno bezizražajan, Sly je Sly.
Jason Statham - Slyev sidekick. Ima mnogo manje prostora nego u prvom filmu. Dobar fajt sa lošim momcima u crkvi, razočaravajući sa Adkinsom u završnici. Kada Arnie i Wilis preuzimaju, on skoro potpuno nestaje iz fokusa. Bez obzira na harizmu i status zvijezde koji uživa, u panteonu akcionih junaka Statham najdalje može dogurati samo do pomoćnika jednog od njih.
Jet Li – pojavljuje se samo prvih desetak minuta. Akciona sekvenca koju je sam koreografisao je i najbolja u filmu. Šteta što nije koreografisao i završni duel Stallonea i Van Dammea. Prije nego što iskoči iz aviona i nestane iz filma, kaže Lundgrenu da nađu nekog drugog iz manjinske grupe za zezanje. I našli su je u liku bezizražajne Yu Nan. Holivud i dalje ne zna kako da ga iskoristi na pravi način. Šteta, jer vrijeme prolazi.
Dolph Lundgren - potpuno neiskorišćen. U prvom dijelu kao poluantagonista je bio sjajan, ovdje osim neuspjelog pokušaja ironiziranja sa vlastitom biografijom (magistar biologije i fulbrajtov stipendista) nismo vidjeli ništa.
Chuck Norris – odličan ulazak u film uz pratnju Morriconeove teme iz The Good,The Bad And The Ugly. Što bi ameri rekli, ukrao je šou. Izgovara najbolji on-liner u filmu. Lik mu se zove Booker (omaž filmu Good Guys Wear Black), mada je i nadimak Lone Wolf očigledna posveta još jednom Chuckovom biseru Lone Wolf McQuade. Chuck se na kraju pridružuje ekipi, što može da znači da ćemo ga možda gledati i u nastavku. Šta god da odluči izgleda jako dobro za svoje godine, što se baš i ne može reći za sve ostale.
Arnold Schwarzenegger - he's back! Arnija nikad nije dovoljno, mada ga ovaj put ima mnogo više u filmu nego u prvom dijelu. Iako ga vrijeme nije mazilo i izgleda prilično ruinirano, i dalje je u stanju da uzme ogromnu pušku i zapuca u tandemu sa Slyem. A kada im se pridruži Willis, dobijamo trenutak za antologiju. Svakom iskrenom ljubitelju akcije srce će zaigrati kada vidi kako ova trojka udružuje snage i rešeta loše momke.
Bruce Willis - ni njega nema dovoljno, uglavnom šeta okolo u odjelu i telefonira, tek na kraju se pridružuje akciji. Zaslužio je mnogo više vremena jer Church je Bruce koga smo voljeli, ironični šaljivdžija, a ne ozbiljni, namrgođeni akcioni stoik kako ga nova generacija doživljava.
Scott Adkins - Van Dammeova desna ruka. Njegovog imena nema na plakatima, ali će mnogi da ga guglaju nakon ovog filma. Kastovan samo zbog akcionih scena. Iako fajt sa Stathamom nije na nivou jednog Boyke, biće mu dobra odskočna daska za buduće projekte.
Jean-Claude Van Damme – kažu da dobrog akcijaša nema bez dobrog negativca, a Jean-Claude ili Jean Vilain, se sjajno snašao u ulozi lošeg momka. Očigledno da sebi nije mogao da dozvoli luksuz da odbije Slya dva puta. Navodno je insistirao da glumi negativca. Posljednju deceniju glumi u ispodprosječnim akcijašima i za DTV standarde, tako da je ovo i za njega povratak na velika platna. Završni obračun sa Stalloneom je morao biti intenzivniji i duži, mada ne kvari ukupan pozitivan utisak. Ako ništa, vidjeli smo da je još u stanju da izvede njegov čuveni helikopter od 360°.
Kad je akcija u pitanju sve izgleda mnogo spektakularnije i eksplozivnije nego u prvom dijelu, što ne čudi jer se ovj put kao režiser potpisuje stručnjak za akciju Simon West (Con Air, The Mechanic), dok je Sly uz glavnu ulogu, potpisan još samo kao koscenarista. Rezultat toga je da je režija koherentnija, film nema problema sa tempom, i ono što je najvažnije, akcija iako frenetičnija nego u prvom dijelu, izgleda preglednije.
Istina je da su situacije i likovi na nivou prosječnog B-akcijaša, doduše scenaristički malo zaokruženije od prethodnika. Naglasak je na malo, jer ovom filmu zaista fale kvalitetni dijalozi, originalne replike, one-lineri, prozivke… Ipak, kada su u jednom kadru Stallone, Arnold i Willis, postoji nevjerovatan potencijal za satiru i neshvatljivo je da scenaristi nisu bili u stanju da smisle nešto inventivnije od I’m back, ili po x-ti put I’ll be back. Insistiranje na parafrazama svojih replika i referancama iz ranijih filmova samo po sebi nije loše, ali se ovdje zaista pretjeralo. Najbolji one–liner u cijelom filmu je, kao što rekoh, u sceni sa Chuck Norrisom, što opet nije rezultat scenarističkog brejnstorminga, već varijacije čuvenog vica koji Chuck izgovara na svoj račun. Doduše, da ne budem pogrešno shvaćen, ne postoje vicevi o Chuck Norrisu, već samo Chuck Norris facts.
The Expendables 2 je vjerovatno labudova pjesma akcionih velikana i teško će skoro siguran komercijalni uspjeh revitalizovati njihove posrnule karijere, kako reče Arnie u jednom trenutku:“Mi smo za muzej”. Mada, očigledno je da se oni tako lako neće predati. Uskoro izlazi Slyev Bullet to the Head, Arnie se na velika platna vraća glavnom ulogom u filmu The Last Stand, dok je za kraj sledeće godine najavljen spektakl The Thomb, u kome ćemo ih ponovo gledati zajedno. Možda do tada i novi The Expendablesi budu u planu. Što se mene tiče, ja ću Slya i Arnia vrlo rado gladati i kao muzejske eksponate.
BL!N MAGAZIN