Gospodine Abdić i gospođo Jelenović,
Nikada nisam očekivao da ću Vam na ovakav način morati iskazati svoje razočarenje nad činjenicom da me u posljednjih nekoliko mjeseci bez činjenica i razloga javno prozivate i pokušavate oblatiti, kompromitirati i etiketirati kod građana/ki Velike Kladuše i javnosti.
Moj otac Fikret Keserović - Kum poginuo je kao pripadnik Narodne odbrane kada sam ja imao četrnaest godina i nisam očekivao da mi neko može nadoknaditi ono što je nenadoknadivo, ali nisam ni očekivao od Vas koji bi morali razumjeti moju bol i žrtvu, da iznosite neistine o meni, da me etiketirate, da me javno nazivate licemjerom ili da gospođa Jelenović javno poziva građane/ke Velike Kladuše da ne glasaju za mene na predstojećim Lokalnim izborima.
Nakon dječijeg i ljudskog šoka izazvanog pogibijom oca, nakon teških patnji mene i moje majke u Kuplenskom, nakon života u znaku diskriminacije i ponižavanja po povratku kući, u Demokratskoj Narodnoj Zajednici sam pronašao mjesto i sredstvo da se javno borim protiv svakog oblika diskriminacije čovjeka i nepravde, jer sam dobro osjetio koliko je to bolno, ali da istovremeno pružam ruku pomirenja jer znam koliko je to važno za napredak i budućnost.
U Udruženju porodica poginulih i nestalih pripadnika Narodne odbrane, zajedno sa djecom, roditeljima i porodicama poginulih i nestalih pripadnika Narodne odbrane pronašao sam srodne duše za razumijevanje boli i nepravde, ali i ljude koji će čuvati dostojanstvo i uspomene na naše najmilije.
Želim ovom prilikom Vama i svakom drugom reći da je u Demokratskoj Narodnoj Zajednici i njenom rukovodstvu u granicama realnosti i mogućnosti, bilo razumijevanja u borbi protiv diskriminacije i nepravde koju su proživljavale i još danas proživljavaju porodice poginulih i nestalih pripadnika Narodne odbrane.
Istina, razumijevanje i solidarisanje sa nama bilo je različito, od onih koji su nas doživljavali kao najrođenije, do onih koji su prema našoj boli, žrtvi i nepravdi bili potpuno ravnodušni u svakom pogledu.
Zar sam ja licemjeran gospodine Abdiću i gospođo Jelenović, ako kažem istinu da u 17 godina nakon rata nikada niste upitali kako žive porodice poginulih i nestalih i invalidi Narodne odbrane?
Zar sam ja licemjeran ako kažem istinu da i šest mjeseci nakon izlaska na slobodu niste primili ili pozvali na kafu predstavnike Udruženja porodica poginulih i nestalih pripadnika Narodne odbrane?
Zar sam ja licemjeran ako kažem da je za nas ponižavanje tražiti da podnesemo zahtjev za prijem, a da istovremeno i bez ograničenja kod Vas mogu dolaziti i neki koji su nas do jučer psovali, pljuvali i diskriminisali?
Zar sam ja licemjeran ako kažem da mene, kao dijete čiji je otac poginuo braneći Vašu ideju i kao potpredsjednik DNZ BiH, kod vas neće i ne mogu pozivati i voditi ljudi koji to ničim ne zaslužuju?
Zar sam ja licemjeran ako kažem da nije moralno što Vaša kćerka Elvira otvoreno ignoriše i podsmijava se borcima i žrtvama Narodne odbrane?
Zar sam ja licemjeran ako kažem da neki članovi rukovodstva Stranke koji su sada bliski Vama i drže svima moralne pridike od svojih visokih plaća, ni nakon više poziva, nisu mogli ni 1 KM dati u akciji podizanja nadgrobnih spomenika poginulim pripadnicima Narodne odbrane, čije porodice to nisu bile u mogućnosti?
Zar je licemjerno reći da neki Vaši sadašnji bliski saradnici koji se satraše od brige za kladušku sirotinju tek su nedavno ili još nisu upoznali gdje i kako se ulazi na mezarje ''Dubrave''?
Na kraju, zar sam ja licemjeran gospodine Abdić ako moram javno upitati zašto tokom svojih dosadašnjih dolazaka u Veliku Kladušu na predizborne skupove niste našli vrijeme da 10 minuta posjetite mezarje ''Dubrave'' i poklonite se ili proučite Fatihu žrtvama koje su tamo sahranjene, a izgubili su živote kao pripadnici Narodne odbrane?
Smatram da postaviti ova pitanja u svoje ime i ime onih koji su izgubili svoje najmilije ili su na drugi način žrtve kao pripadnici Narodne odbrane, ali drže do svoga dostojanstva, nikako ne može biti licemjerno.
Objasnite mi javno gospodine Abdić po čemu sam ja to kao mlad čovjek, kao intelektualac, kao politički prilično educirana osoba i ako hoćete kao dijete poginulog pripadnika Narodne odbrane nepodoban za Vašu podršku za Kandidata DNZ BiH za Načelnika Velike Kladuše ili nosioca liste Kandidata DNZ BiH za Općinsko Vijeće Velike Kladuše?
Objasnite mi gospodine Abdić, također javno, po čemu sam ja to kao mlad čovjek, kao intelektualac i nosilac liste Kandidata DNZ BiH za Općinsko vijeće Velike Kladuše nepodoban ili nepodesan da Vaša kćerka Elvira-Ljilja javno poziva građane/ke Velike Kladuše da ne glasaju za mene na predstojećim Lokalnim izborima u Velikoj Kladuši?
Zar nije sramotno od Vaše kćerke Elvire-Ljilje razloge za takav poziv tražiti u tome što sam ja navodno produžena ruka predsjednika Stranke Rifata Dolića, čovjeka koji mene nikada i u bilo čemu nije uslovio ili ograničio, osim u zahtjevu da razmišljam svojom glavom i zastupam interese Stranke i ljudi koji su nam dali podršku i povjerenje.
Ako je to ''grijeh'' zbog kojeg Elvira javno poziva građane/ke Velike Kladuše da ne glasaju za mene na Izborima onda je to jadno i žalosno.
Gospodine Abdić i gospođo Jelenović,
Ja sam svoj ponos i dostojanstvo čuvao i sačuvao, kao i brojni drugi, u daleko težem vremenu nego što je ovo danas, ali nisam očekivao da ću ponos i dostojanstvo morati braniti i pred onima koji bi me trebali razumijeti i podržati.
Ja sam uvjeren da moji sugrađani/ke neće prihvatiti pozive Vaše kćerke Elvire jer znaju ipak bolje i više od nje ko je Kenan Keserović, ali će u mojoj duši zauvijek ostati jedno veliko ljudsko razočarenje i pitanje ''Zar su za ovakav odnos živote dali naši očevi?''.
Gospodine Abdić, cijenite i poštujte i Vi mene i druge ljude bar koliko mi cijenimo i poštujemo Vas.
Uz želje za sretan 73. rođendan i dobro zdravlje.
Kenan Keserović, podpredsjednik DNZ BiH
i nosilac liste DNZ BiH za OV Velika Kladuša, s.r.
(FENA, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/md)