Piše: Adisa Bašić (Slobodna Bosna)

U putopisima i turističkim vodičima iz austrougarskog vremena Bosna i Hercegovina predstavljana je uglavnom kao prijatna, pomalo egzotična pokrajina velike monarhije u koju se može stići za samo dvadeset i četiri sata i gdje se za malo para može dobro provesti u hotelima i lječilištima. „Na raspolaganju vam stoje jednostavni i čisti hoteli koje vladini službenici kontrolišu nekoliko puta godišnje i u kojima su čistoća, cijene, te kvalitet jela i pića na zavidnom nivou“, stoji u jednom bedekeru iz tog vremena.

„Za svega 80 helera možete dobiti odličan ručak, a doručak vas neće koštati više od 24 helera“, mamili su turistički radnici dame i gospodu u novu austrougarsku pokrajinu. Kao posebne atrakcije su se preporučivale posjete „kraljevskom gradu Jajcu“ ili „živopisnoj dolini Neretve stvorenoj za ribolov i lov“ (lov na poskoke nudio se najvećim avanturistima), a pažnju turista privlačili su i blagajska tekija, Stari most, dolina Drine, Višegradska ćuprija, Foča (atraktivno šoping odredište tog vremena)... Sarajevo je bilo zanimljivo zbog orijentalne arhitekture i poznatog lječilišta Ilidža na kojem se moglo „uživati u šetnji po parku između hotela Bosna, Austrija i Ugarska, punom mirisnih gredica cvijeća u kojem se često održavaju koncerti. Svake godine na Ilidži se organizuju i konjske trke kao i parade konja“.

Međutim, nisu sva viđenja ovih krajeva bila tako idilična. Iz austrougarskog perioda potiče i brutalni pamflet Balkangreuel (Užasi Balkana), kod nas skoro sasvim nepoznata a veoma zanimljiva knjiga koja svjedoči o tome kako su neki autori početkom dvadesetog vijeka vidjeli ove krajeve.

„Srbi, Turci, Bugari, Albanci i Grci na Balkanu su živopisno i haotično pomiješani kao šareni staklići u kaleidoskopu: sa tom razlikom što koliko god okretali neće se pojaviti nikakva skladna ni lijepa slika. Ali boja koja svaki put preovladava je samo jedna - boja krvi! Krvi!“, kaže se u uvodu ove knjige.

Ova intrigantna knjiga predstavlja kombinaciju političkog pamfleta i pornografskih crteža! Doživjela je nekoliko izdanja i prevoda i vrlo je zanimljiv primjer kako se može manipulisati slikama u zavisnosti od toga u koji se kontekst stave. Knjiga Užasi Balkana danas je kolekcionarski rariret, prodaje se po pet stotina dolara, a priča o njenom nastanku vraća nas ravno stotinu godina unazad, u Beč.

Gottfried Sieben (1856.- 1918.) bio je jedan od najcjenjenijih bečkih majstora erotskog crteža a sarađivao je sa C. W. Sternom, izdavačem spacijaliziranim za erotsku literaturu. Iz njihove radionice 1909. godina izašla je i šokantna knjiga Balkangreuel koja je zapravo portfolio od dvanaest velikih litografija sa eksplicitnim prikazima seksa i to ne bilo kakvog, nego brutalnog silovanja hrišćanskih djevica koja su u svojim pohodima po Balkanu, objašnjavaju autori knjige, provodili turski osvajači. Kao uvod ovim slikama dat je tekst na pet stranica koji detaljno opisuje kako je Balkan oduvijek bio stanište divljeg, etnički pomiješanog i međusobnog zavađenog svijeta spremnog na najrazličitije brutalnosti.

Autor crteža u ovoj knjizi potpisao se pseudonimom Archibald Smith, a po svemu sudeći je i Herbert Stone, ime autora tekstualnog dijela knjige, također pseudonim.

Poznate Bečlije tako su se nekada davno zaklonile iza pseudonima i iskoristile priliku da izliju žuč na balkanske barbare, ali i da osmisle okvirnu priču za svoj porno uradak! Balkan je predstavljen kao egzotični Orijent a seksualno iživljavanje zločestih Turaka zapravo je samo historijska potka koja pomaže da njihova priča bude što uvjerljivija te time seksualno uzbuđenje njihovih čitalaca što veće.

Knjiga Užasi Balkana štampana je u ograničenom tiražu od petsto pedeset primjeraka i nije se mogla naći u redovnim knjižarama nego je „ispod tezge“ prodavana uglednoj bečkoj gospodi.

Siebenovi crteži su se ljubiteljima pornografije očigledno toliko dopali da su se pojavili u još dva piratska izdanja, a Evropom su godinama kružile razglednice sa motivima iz ove knjige!? Sedam godina nakon objavljivanja originalnog izdanja, 1916. ista knjiga se pojavila u Engleskoj potpisana imenom (opet pseudonimom) Ophillia Pratt. U njoj su objavljene originalne ilustracije, naslov je Balkan Cruelties (Balkanske okrutnosti), ali je propratni tekst sasvim drugačiji: govori o progonu Armenaca a zločinci su Turci i Kurdi. Pored uvodnog teksta o Armencima u knjizi se našlo i dvanaest stravično okrutnih pjesama o turskim nasilnicima.

U stotinu primjeraka ista knjiga je 1932. godine objavljena u Pragu pod naslovom Eunuch a jine obrazy z Balkanu. Uz svaku ilustraciju objavljena je po jedna navodno autentična priča koja objašnjava dešavanja na slici, a autor potpisan inicijalima J. S. dao je mašti na volju i raspisao o svešteniku kojeg su Turci kastrirali, što se po njegovim tvrdnjama i vidi na jednoj od slika!?

„Predstavljanje muslimana kao seksualnih zlostavljača nije ništa novo, ta praksa datira još od srednjeg vijeka. Iako se čini da je knjiga Balkangruel bezazlena zbirka pornografskih sličica i da je njen politički sadržaj samo oportunistički upotrijebljen za uvjerljivost porno zapleta, te tvrdnje su pretjerano uproštavanje. Stereotipi koji su nastajali iz nečijih erotskih maštarija o Balkanu sigurno su zaživljavali među ljudima i te priče o turskim zločincima koji siluju hrišćanske djevice sigurno su negdje ostale u kolektivnom pamćenju. Bojim se da su oni imali uticaja na sukobe u bivšoj Jugoslaviji devedesetih godina prošlog vijeka i da su neki zločinci smatrali da se svete za ono što je njihov narod doživio u prošlosti“, smatra Irvin Cemil Schick, orijentalista i koautor knjige Žena na otomanskom Balkanu koju je uredio sa bh. naučnicom Amilom Buturović.

POGLEDAJTE FOTOGALERIJU!

(Slobodna-Bosna.ba/md)