Velika dvorana Weekend Media Festivala bila je premala da bi primila sve zainteresirane za dugoočekivano sučeljavanje velikih imena medijske scene bivše Jugoslavije, Gorana Milića i Aleksandra Tijanića. Uz posredovanje Ivana Stankovića, Milić i Tijanić razmijenili su sjećanja na ključne aktere nedavne prošlosti, ali i dali svoja predviđanja neposredne budućnosti.
Kao čovjek koji je živio u inozemstvu i proputovao cijeli svijet, Milić kaže da Hrvatska i Srbija strancima izgledaju kao relativno normalne zemlje, iako se iz domaće perspektive tako ne čini. Tijanić je Miliću odao priznanje kao jedinom čovjeku koji se, kako je rekao, iz pravoslavnog područja vratio na katoličko, a sada je uspio i na islamskom. To znači da je, prema Tijaniću, ili najbolji TV novinar svih vremena na Balkanu ili jako pokvaren novinar. Tijanić ne vidi velike razlike između Hrvatske i Srbije, jer obje zemlje imaju svoje ''Kerume''. Referirajući se na izjavu splitskog gradonačelnika Željka Keruma da Srbi moraju znati gdje im je mjesto, Tijanić kaže da u Srbiji to očito ne znaju, za razliku od Milića.
Ni Milić ni Tijanić ne slažu se s tezom da su novinari izazvali rat na ovim prostorima, makar Milić vjeruje da su ga možda učinili krvavijim i strastvenijim. Ipak, rat je iznjedrio i neke lijepe priče, među kojima Tijanić izdvaja priču o prijateljstvu Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića, koje su oni ljubomorno čuvali. Milić je upoznao i jednoga i drugoga, a kasnije i bošnjačkog čelnika Aliju Izetbegovića. Za Miloševića kaže da mu se kao čovjek sviđao, iako je viđao njegove ispade surovosti, zbog toga što nije bio konzument i nije volio rasipnost ni luksuz. Tuđman je, kaže, sve u politici gledao s pozicije snage, dok je Izetbegović vjerovao da poviješću upravlja Bog, a ljudi se tome mogu samo prilagoditi. Tijanić je čak bio ministar informiranja u vrijeme Miloševića, ali je brzo odustao i potom godinu dana bio politički emigrant.
Kada je o budućnosti na ovim prostorima riječ, Milić i Tijanić bitno se razlikuju u procjenama. Prema Tijaniću, komunizam je ljudima uništio integritet, tranzicija je uništila pismenost, stoga svaka generacija ide prema dolje, a sadašnja je nulta, jer će se od nje računati propast ove regije. Tiskani mediji proizvode gluposti, a televizije proizvode halucinacije, žali se Tijanić i dodaje da se trudi zaboraviti budućnost, a ne prošlost. Uzroke problema o kojima Tijanić govori Milić ne vidi u medijima, nego u odgoju od najranijeg djetinjstva. Budućnost vidi u objedinjavanju kreativne energije na razini regije, kako bi se dobili univerzalni televizijski proizvodi koji bi se mogli i izvoziti. Za Tijanića je to naivno, jer svijet smatra previše složenim za ljude iz ove regije.
Iako se naoko složio s Tijanićevom tezom da je televizijsko novinarstvo niži rang novinarstva u usporedbi s pisanim, Milić je pojasnio da se to tako čine kad se gleda iz perspektive pisanog novinarstva. Međutim, televizijski novinar mora imati na umu ne samo riječ, nego i sliku koja je prati, a sve to ne mora biti sukladno kriterijima pisanog novinarstva, rekao je. Televizijsko novinarstvo zapravo je vrsta hipnoze, zaključio je Tijanić. (Weekend Festival/DEPO PORTAL)