FOTO: DEPO PORTAL

Piše: Đorđe Krajišnik

Radi se o izdanju koje je proizišlo iz jednogodišnjeg naučno-istraživačkog rada troje autora, a koji se, kroz tri sadržajne studije, bavi politikom sjećanja i procesima njenih promjen u postjugoslovenskim društvima Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije. Svaka od tri studije navedenih autora na svojevrsan način, ovisno o kontekstu zemlje na koju se studija odnosi, očituje se po pitanju kreiranja politike sjećanja u novim tzv. demokratskim društvima koja su na ovim prostorima nastali nakon raspada Jugoslavije. Promjena politika sjećanja odnosila se prije svega, kako se iz ovog izdanja da zaključiti, na promjenu perspektiva posmatranja uloge partizanskog pokreta i cjelokupne antifašističke borbe u Drugom svjetskom ratu, te njihovo prevrednovanje i preoblikovanje u skladu sa novim nacionalnim narativima i politikama sjećanja. Tačnije, studija donosi pregled procesa koji su nakon prvih višestranačkih izbora nastupili u bivšim jugoslovenskim republikama, a koji su se odnose na reviziju odnosa spram komemorativnih praksi, važnih datuma i događaja koji su u razdoblju jugoslovenskog socijalizma predstavljali neka od temeljnih uporišta sjećanja na zajedničku borbu jugoslovenskih naroda protiv fašizma. Takođe, studije sadrže i segmente koji se odnose, u sve tri analizirane države, na politike kreiranja sjećanja i komemorativnih praksi spram ratova devedestih, te daju prikaz stanja u kome se jedna politika sjećanja zamjenjuje drugom, što u konačnici, kako se u knjizi navodi, dovodi do zaključka da uspostavu novih službenih politika sjećanja, nužno podrazumijeva i organizovanu službenu politiku zaboravljanja.

Tokom sarajevske promocije u svojstvu promotora o knjizi su govorili profesori Husnija Kamberović i Dino Abazović, te dvoje prisutnih autora Darko Karačić i Nataša Govedarica. Kao opšti stav promotora ali i autora istaknuta je važnost jednog ovakvog djela, koje, kako je navedeno, na prostoru Bosne i Hercegovine, kada je u pitanju naučno-istraživački rad na polju politike sjećanja, jeste djelo koje ima pionirski karakter i koje kroz analiziranje politika sjećanja doprinosi boljem razumijevanju prošlosti, ali i sadašnjosti.

Autor studije o politici sjećanja u Bosni i Hercegovini Darko Karačić je tokom promocije izrazio svoje zadovoljstvo što promovira knjigu koja za temu ima analizu politika sjećanja, ističući da je ona danas jedna od važnijih tema kojom se posljednju deceniju bavi veliki broj naučnika i istraživača širom svijeta. Što pokazuje koliko se u svjetskim akademskim krugovima daje pažnja ovoj temi. “Analiza politika sjećanja je neophodna za razumijevanje procesa kreiranja, prošlih, sadašnjih i budućih sukoba. Ova tema je upravo zbog toga i društveno važna. Njom se pomaže objasniti proces kreiranja sjećanja kao politički ciljanog i konstruiranog procesa, a ne spontanog procesa. Na primjerima koji su analizirani u knjizi moći će te da vidite kolika je potreba za kritičkim pristupom u analizi politika ratnih sjećanja. Podizanje i rušenje spomenika, komemoracije važnih događaja iz ratova, preimenovanje javnih površina sve je to dio teme politika ranih sjećanja.”, istakao je tokom promocije Darko Karačić. Dodajući kako je upravo uticaj politike na kolektivno sjećanje o Drugom svjetskom ratu bio jedan od najvažnijih povoda za akademski interes za istraživanje ove teme u Zapadnoj Evropi i Americi, a jedan od ciljeva pisanja njegove studije jeste promocija istraživanja politike sjećanja u zemljama jugoistočne Evrope.

Nataša Govedarica autorica studije o kreiranju politike sjećanja u Srbiji je tokom promocije istakla je da je njena pozicija tokom istraživanja bila nešto drukčija od pozicije Darka Karačića, budući da tokom ratnih godina nije živjela u Srbiji, te je stoga prilikom rada na studiji mogla da zauzme jednu dosta objektivniju poziciju. Ona je uz to istakla da je za razliku od BiH u Srbiji stanje sa proučavanjem politika sjećanja znatno naprednije, te da je naučna produkcija o toj temi već dosta obimna. “Ja dolazim iz tog segmenta koji se i akademski i aktivistički bavi sjećanjem na ratove devedesetih, tako da mi je tema Drugog svjetskog rata i ta dinamika bila nešto što mi je prilično nepoznato. Međutim što sam više čitala i pokušavala da formulišem svoj osnovni argument i strukturu rada shvatila sam da je to bio jedan veoma pametan izbor i jako važan. Zato što se meni kroz moje istraživanje pokazalo da su zapravo izmjene u kulturi sjećanja na ratove devedesetih, zapravo revizija te prošlosti na Drugi svjetski rat, bila preteča za sve ono što će kasnije ostat u Srbiji kao dominantno etnocentrično posmatranje svega onoga što se desilo u nedavnoj prošlosti. “, rekla je Nataša Govedarica. Ističući da ovakva istraživanja pomažu barem jednom užem krugu čitalaca da primjeti neke obrazce koji se ponavljaju i da osvijetle zbog čega je opasno manipulisati sjećanjima i koliko je zapravo utvrđivanje činjenica važno za naša drušva pojedinačno, ali i za cijeli region.

FOTO: DEPO PORTAL

Promotor knjige profesor Dino Abazović je istakao da se kroz tekstove iz knjige jasno vidi da su sva tri autora vrhunski pristupili svom zadatku, na način koji imponuje svakom ozbiljnom naučnom istraživanju. Što, kako je naveo, nije česta praksa u našoj naučnoj zajednici. On je uz to skrenuo pažnju na profesionalnost pristupa kojim su autori pristupili zadatoj temi, te sistematičnosti sa izborom građe i upotrebom naučnog instrumentarija. “Kod nas je politika istorije u funkciji ideološke proizvodnje narativa i tu nema razlike da li govorimo o Drugom svjetskom ratu, da li govorimo o Balkanskim ratovima, da li govorimo od Kulina Bana do devedesetih godina. Mislim da je ta politika istorije vidljiva u sva tri studija slučaja u ovoj knjizi. Ono što bih volio da vidim više u ovom pogledu jeste da se pokaže da akteri u kreiranju poitike sjećanja nisu uvijek političko-administrativni. Oni koji se bave politikom istorije su svi pojedinci i interesne grupe koje imaju privilegiran pristup javnoj političkoj sferi; a to su i novinari, i intelektualci, i znanstvenici i različite interesne grupe i u tom smislu bi bilo dobro vidjeti koja je to dakle momenat gdje se politička istorija pretvara u hegemonistički gamšijanski ideološki diskurs u sve tri države jednako. “, istakao je na promociji profesor Abazović, te pozvao sve da pročitaju ovu knjigu kao veoma važno štivo za razumijevanje povijesnih procesa.

Drugi promotor profesor Husnija Kamberović je tokom svog obraćanja naglasio da sa pozicije istoričara smatra da svi mi, misleći prije svega na akademsku zajednicu, na određen način snosimo odgovornost kada je u pitanju politika kreiranja sjećanja. On je istovremeno kazao da je bosanskohercegovačka istorijografija u pogledu istraživanja onoga što je politika sjećanja u priličnom zaostatku u odnosu na zemlje regiona, stoga je značaj knjige Re:vizija prošlosti kao jedan od prvih takvih poduhvata veoma značajan, jer se ona nameće kao podsticaj da se ulazi u istraživanje ovih tema."Ono što bih ja htio istaknuti kao značaj ove knjige jeste to da ona pokazuje kako se na ovim prostorima poslije 1990. godine, bez obzira na to što se nama na prvi pogled čini da du te politike sjećanja bile posve različite, meni se čini da ova knjiga zapravo pokazuje koliko su te politike sjećanja bile stvarane po istim obrascima. Dakle, vidi se kako uprkos im razlikama politika sjećanja zajednički obrasci se nameću kao nešto što je prepoznatljivo na prostoru ovih triju država. A zašto je to moguće? Moguće je zato što su se te tri politike sjećanja odlučile konfrontirati sa dotadašnjom zajedničkom politikom sjećanja, koja je bila komunistička. Kasnije je taj koncept zamijenjen jednom nacionalnom politikom antifašizma i to je onda omogućilo da se u sve tri ove države stvara jedna politka sjećanja koja je imala zajedničke obrasce.", istakao je profesor Kamberović. Uz navedeno Kamberović je takođe dodao da ova knjiga pokazuje kako su se u sve tri države, koje su studijama obuhvaćene, službene politike odnosile spram prošlosti, i koliko su upotrebljavale prošlost ne sa ciljem nove interpretacije prošlosti, već s ciljem da se prošlost prosto upotrijebi za neke savremene, usko nacionalne, politike prošlosti.

Na kraju opšti zaključak svih prisutnih je bio da je po srijedi publikacija koja u javni i naučni diskurs Bosne i Hercegovine unosi mnogo novih i značajnih pitanja, te da će ona u mnogome olakšati, svojom bogatom bibliografijom i referncama, buduća istraživanja na planu politika sjećanja i otvoriti mogućnost boljeg razumijevanja tih procesa.

DEPO-BL!N