Zvukove su zabilježili NASA-ini RBSP sateliti-blizanci (Radiation Belt Storm Probe), poslani u svemir 30. avgusta ove godine
Zvuče kao zvižduci ili fijukanje i frekvencija im je takva da bi ih ljudsko uho zapravo moglo čuti, no to je iz praktičnih razloga nemoguće jer bi zahtijevalo da se u svemiru nalazite bez kacige. Osim toga, zvuk ne putuje kroz vakuum.
Zvukove su zabilježili NASA-ini RBSP sateliti-blizanci (Radiation Belt Storm Probe), poslani u svemir 30. kolovoza ove godine.
Craig Kletzin sa Sveučilišta u Iowi, glavni istražitelj električnih i magnetskih instrumenata na satelitima, objasnio je da je 'Zemljin kor' poznat već desetljećima.
- Ljudi bi ga znali uloviti na radio aparatima, zvučao bi kao cvrkut ptica. Češće bi ga se čulo ujutro nego kasnije tijekom dana pa se i zbog toga i zbog 'cvrkuta ptica' znao nazivati i 'jutarnji kor'.
Konkretan izvor tih zvukova su energetske čestice u gornjim slojevima Zemljine magnetosfere. Kako se nabijene solarne čestice zabijaju u unutarnje i vanjske radijacijske pojaseve oko Zemlje, u njima ostanu 'zarobljene' i unutar njih nasumično jurcaju, i to je ono što proizvodi 'cvrkut'.
NASA-ini RBSP sateliti zapravo slijede jedan drugoga kroz Zemljine eliptične orbite, ponekad na visini od tek 600 kilometara iznad površine Zemlje, a ponekad na 32.000 kilometara.
Njihov je primarni cilj istraživanje Van Allenovih pojaseva koji okružuju Zemlju, pogotovo raznih čestica koje sačinjavaju radijacijske pojaseve.
Van Allenovi pojasevi su nizovi čestica koje stižu u Zemljinu blizinu iz solarnih vjetrova i 'zapnu' u Zemljinom magnetskom polju.
Jutarnji/DEPO PORTAL - BLIN/a.k.