Razgovarao: Đorđe KRAJIŠNIK

Gospodine Čaviću, kako gledate na aktuelnu političku situaciju u BiH, te kako percipirate krizu u kojoj se našla naša zemlja? Zapravo da li smatrate da je kriza suštinske prirode ili je pak ona vještački proizvedena kriza?

Od završetka izbora kriza u BiH ima svoj kontinuite. Šest političkih partije, koje su koalicija na nivou države, su formirale Savjet ministara poslije toliko kašnjenja i svi oni zajedno su ključni induktori krize. Kriza traje od izbora 2010. godine. Ne treba podsjećati da smo imali problem oko konstituisanja Savjeta ministara i parlamentarne većine u Predstavničkom domu. A onda nakon formiranja većine i Vijeća ministara ekspresno je nastupila i nova kriza. Kizu indukuju prije svega odnosi između SDP-a i SDA, onda naravno na tu krizu treba dodati političke ambicije HDZ-a i HDZ-a 1990, te na to još dodajte i Dodika i Bosića, odnosno SDS i SNSD koji u ovoj krizi praktično brane svoje političke pozicije. I onda, kada se povuče crta, vidi se da kriza nije prestala uopšte i da je formiranje skupštinske većina na nivou BiH samo još dublje zakomplikovalo odnose u državi. Kriza, dakle, nije površna, mislim da je ona izrazito duboka i osnovni uzrok krize je jedno neprirodno spajanje ljevica i desnica u sva tri etnička bloka. Programski nespojivih i onih koji su bili sinonim političkog sukoba prije izbora 2010. godine. Znači, potpuno neprirodna je bila koalicija SDA i SDP-a, a sinonim za politički sukob kod Bošnjaka su bile upravo ove dvije stranke. Teške riječi su padale punu deceniju. I jedna i druga su uvijek bile na različitim stranama. SDS i SNSD potpuno ista situacija. Ljevica i desnica koje su se povezale interesno, a takođe su bile sinonim za konflikt dugo vremena na političkoj sceni Srba. I naravno kod Hrvata, i jedan i drugi HDZ je nasta kao rezultat duboke podjele unutar samog HDZ-a. Kada čovjek sve sabere, spojilo se nespojivo i u takvim okolnostima nemoguće je graditi zajedničku politiku.

Dakle mislite da se tako narušila neka, uslovno rečeno, prirodna ravnoteža na političkoj sceni u BiH?

Pazite. Kad se spoje ideološki konfrontirane političke struje, to je rijetkost svuda u demokratskim društvima. To se dešava kad su sve druge opcije formiranja demokratske većine nemoguće. Tad se desi takva vrsta spajanja. Ima mnogo primjera. U Njemačkoj je jedno vrijeme funkcionisala koalicija između SPD-a i CDU, ali to nije trajalo dugo. Ovdje se to desilo i šta je direktna posljedica? Prvo imamo šest stranaka, i kada čovjek pogleda, u statističkom smislu one vuku za sobom gotovo 70 posto biračkog tijela u cijeloj BiH. Tako da je stvoren privid da opozicije uopšte nema. Od onog trenutka kada su te „velike stranke“ ušle u neku vrstu političke simbioze, nestale su alternative. Ja nisam u tom bloku političkih stranaka i upravo sam svjestan kakav privid nepostojanja opozicije stvara upravo ovo jedno neprirodno spajanje političkih stranaka na etničkim programima. A direktna posljedica ovakvih koalicija jeste etnički konflikt. Ključne teme koje dominiraju u ovoj koaliciji su upravo desnog, a ne lijevog karaktera. To je po meni ključni problem, i sve dok to tako postoji, on će dalje da eskalira.

Šta to znači?

Zbači da će biti internih sukoba između svih aktera unutar koalicije, a onda će naravno biti i sukoba između hrvatskog, srpskog i bošnjačkog bloka. Jednostavno nije moguće na toj premisi na kojoj je utemeljena ova koalicija, i tri ove male etničke koalicije unutar nje, naći zajedničku osnovu za program. Najbrže je puklo unutar bošnjačkog bloka, upravo na  toj osnovi. Jer postoji ideološka nespojivost. Njih su u jednom trenutku spojile fotelje, ali je to jako brzo puklo.

Da, ali SDP je, na primjer, nakon raspada koalicije sa SDA ponovo ušao u jednu takođe ideološki potpuno nepojmljivu koaliciju...

KO JE UOPŠTE OPOZICIJA U BiH: imamo šest stranaka, i kada čovjek pogleda, u statističkom smislu one vuku za sobom gotovo 70 posto biračkog tijela u cijeloj BiH. Tako da je stvoren privid da opozicije uopšte nema. Od onog trenutka kada su te „velike stranke“ ušle u neku vrstu političke simbioze, nestale su alternative. Ja nisam u tom bloku političkih stranaka i upravo sam svjestan kakav privid nepostojanja opozicije stvara upravo ovo jedno neprirodno spajanje političkih stranaka na etničkim programima. A direktna posljedica ovakvih koalicija jeste etnički konflikt. Ključne teme koje dominiraju u ovoj koaliciji su upravo desnog, a ne lijevog karaktera. To je po meni ključni problem, i sve dok to tako postoji, on će dalje da eskalira.

U ovoj zemlji ideologija predstavlja periferni kvalitet svake političke opcije. Ovdje su ideologije samo deklarativne. Tako da kad se sagledaju sve političke koalicije u BiH shvati se da su one interesne, a ne ideološke. Ideološke su udaljene. I to je opet nespojivo. Ta konfrontacija koja je nastala u Savjetu ministara između SDA i SDP-a, a nakon uključenja SBB-a sve zajedno je dovelo do jedne nove krize, a njena je suština da svi oni koji su ušli u ovakvu vrstu razdvajanja koalicionih saveza nemaju kapacitet da to sprovedu. Oni koji su pokrenuli inicijativu da isključe SDA iz Savjeta ministara nemaju kapacitet da taj problem riješe na nivou Vlade FBiH, ni ustavno, ni personalno, ni politički. Meni nije jasno kako je moguće ulaziti u jednu ozbiljnu političku promjenu, a nemati kapacitet za njeno provođenje. To je ključni problem. Na to se sve nadodala neka nova kriza stvaranjem novog pakta na liniji SNSD-a i SDA, čime je stvorena matematička mogućnost da se iz Savjeta ministara isključi SDP, te u ovom trenutku imamo višestruki problem, višestruku unutrašnju konfrontaciju kojoj se ne vidi kraj. A ima samo jedan kraj koji je potpuno evidentan. Mapa puta ugovorena sa Štefanom Fileom, uz sve ove aktere, proširene i SBB-om, po kojoj je od prvog septembra trebalo sprovesti sve pregovore i ući u njenu praktičnu realizaciju, nije uspjela i mi kada je u pitanju dobijanje stausa kandidata i ratifikacija sporazuma o pridruženju i stabilizaciji ulazimo u vrlo mračnu fazu. I meni je potpuno jasno da će od strane EU doći mnogo oštiriji kriterijumi. A otvara se mogućnost i isključenja BiH iz Savjeta Evrope zbog nesporovođenja presude Suda za ljudska prava, i svi zajedno imamo veliki problem.

Čini se da je usljed tih unutrašnjih sukoba političkih partija priča o ispunjavanju obaveza iz Mape puta zapravo posve marginalizovana? Kada će po Vašem mišljenju BiH izaći iz tog začaranog kruga?

Pogledajte, mi smo ponovo u jednoj izbornoj situaciji u kojoj je osnova svake izborne polemike utemeljena na etničkoj osnovi. Ovo društvo kompletno ima nevjerovatne ekonomsko-socijalne probleme. Nije ustavni poredak BiH uzrok socijalno-ekonomskih problema građana. Osnovi uzrok je nedjelovanje vlasti na realnim osnovama da se riješe problemi građana i unaprijedi kvalitet života. Mi smo ponovo u izbornoj godini gdje ponovo imamo situaciju da se utvrđuje ko je veći zaštitnik Bošnjaka, njihovih interesa, a time i Bosne i Hercegovine kao države. Da li je to SDA sa Tihićem i Bakirom Izetbegovićem, ili je to SDP sa Zlatkom Lagumdžijom i Nerminom Nikšićem. Ko više štiti interese Bošnjaka? Potpuno je ista situacija u RS. Ko više štiti interes Srba? Da li to radi Milorad Dodik ili to bolje radi Mladen Bosić. Ta retorika dokazivanja ko je veći zaštitinik svog nacionalnog korpusa funkcioniše na jednostavnoj matrici. Pa iz Sarajeva optužuju Banjaluku za probleme BiH, a iz Banjaluke optužuju Sarajevo za probleme RS. I svaki izborni ciklus isto. Iz Mostara optužuju sve jer su, kako oni kažu, narod nižeg reda, imaju problem, nisu jednakopravni. Na toj matrici se sprovode, nažalost, i lokalni izbori.

Drugim riječima, smatrate da se upravo ta etnička retorika koristi kako bi se zamaskirali stvarni ekonomski problemi u BiH?

Naravno. U svjetlu da li će Zlatko otići ili neće. Da li će podržati Tihića ili neće. Šta to radi Stefanović, predsjednik Skupštine Srbije, šta je to rekao da ne valja. Šta je Zlatko uradio ili ko je naredio da se glasa za rezoluciju o Siriji. U svjetlu svih tih incidentnih političkih situacija se traži šansa da se na tome gradi izborna platforma, i svako gradi svoju viziju izborne platforme. Ili, Denis Bećirević piše sad pismo predsjedniku skupštine Srbije, vidi molim te. Ili Bakir Izetbegović izlazi i govori o Siriji ili o nekim drugim problemima. Ili izlazi Milorad Dodik i kaže ovi ruše Ustav i treba ih mijenjati. Gdje mi živimo? Živimo u zemlji u kojoj imamo, pazite, politički komflikt između koalicije. Ne radi se o sukobu koalicionih partnera sa drugim partijama koje su njima u opoziciji, već o članicama koalicije koje čine Savjet ministara. Vlast u BiH indukuje sve probleme ove zemlje i na nivou institucija BiH, i na nivou entiteta. Svaka od vlasti, na svakom nivou. To je jedna krajnje apsurdna situacija.

Gdje je po Vašem mišljenju izlaz iz takve apsurdne situacije?

Izlaz je u realnom sagledavanju stanja u BiH, u svakom smislu. Velika ambicioznost radi dokazivanja svoje etničke opredjeljenosti za zaštitu vlasitog naroda na svakoj strani sa visokim nerealnim ciljevima samo produbljuje konflik. Pitanje rješavanja presude Sejdić-Finci. Da li mora biti simetrično ili asimetrično. Pa jedino praktično rješenje je asimetrično. Pa ova država je sva asimetrična po organizaciji. I sad imamo prijedloge. Mi iz RS predlažemo direktni izbor, što je i logično, po mom ubjeđenju takođe. A iz Federacije - kako se Federacija dogovori...

PUT KA DNU: Svi građani ove zemlje su u sve većim i većim problemima ekonomsko-socijalne prirode. A ova zemlja ubrzano tone ka bankrotu. Ova zemlja je na svakom budžetskom nivou, izuzev državnog, u deficitu. Akumulacija svih deficita kad bi ih neko izbacio u BiH je jeziva. Deficiti su, ja sam ubijeđen, veći od jednog godišnjeg bruto domaćeg proizvoda za cijelu Bosnu i Hercegovinu... Mnogo problema ova zemlja ima, praktične prirode, koji se mogu rješavati dobrom voljom svih. Na žalost, te dobre volje nema, jer su na dnevnom redu pitanja koga smijeniti, koga postaviti, ko je negdje zeznuo nešto politički, ko ima prevelike političke ambicije, ko ima premale političke ambicije, sve je to nerelano.

Šta predlažu iz Federacije?

U Federaciji Bakir Izetbegović izlazi sa nerealnim prijedlogom da se vrši bez etničkih definicija dva člana predsjedništva, čime Hrvati nestaju iz političkog života u BiH. Dakle, Federacija je organizovana na potpuno drugim osnovama nego što je to RS, i na tim principima se treba i tražiti rješenje. Dakle, država je asimetrična i treba tražiti asimetrično rješenje. Završiti priču oko presude iz Strazbura i usmjeriti se na osnovne socijalne i ekonomske teme. Vidjeti kako, pod hitno vidjeti kako riješiti problem sa Hrvatskom, jer ćemo od 1. januara imati ogroman problem sa našim seljacima zbog  dispariteta u uvoznim i izvoznim pravilima u pravcu BiH - Hrvatska, i u obrnutom smjeru. Imamo mnogo praktičnih životnih problema koji nam i onako tešku ekonomsku situaciju dramatično mogu složiti. Umjesto da se fokus baci na te teme, mi još uvijek imamo u fokusu te velike etničke političke teme, a to u ovoj zemlji proizvodi samo dodatni i dugoročniji konflikt.

Ali, čini se da su te teme u odnosu na naše stvarne socijalne i ekonomske probleme posve irelevantne u ovom trenutku... Zašto je i dalje tako, nakon godina i godina socijalnog i ekonomskog (pro)padanja?

Pazite, one su irelevantne, to je valjda svima jasno. Evo ja govorim sa pozicije srpskog političara. Pa svima je jasno da u političkom životu RS ne postoji niko ko će reći mi ćemo Republiku Srpsku prekrižiti da bi postojala BiH. Da bi postojala unitarna BiH. To je iluzorno, to je jednostavno nerealno. Ili u političkom životu Bošnjaka, da neko kaže, riješićemo politički problem BiH tako što ćemo dozvoliti Srbima da izvrše secesiju, pa to je iluzija, od te pjesme nema ništa. Iracionalne, neke visoke, politike neće donijeti dobro nikome. Postoje realnosti ove zemlje, one se nalaze u dejtonskim rješenjima. Ta dejtonska rješenja se mogu nadograđivati kroz dijalog i konsenzus unutar ove zemlje. Staviti red prioriteta na sto koji su rješivi i izvodivi, i konačno prekinuti ovu agoniju. Jer ona ne vodi nigdje i ne donosi nikome dobro. Svi građani ove zemlje su u sve većim i većim problemima ekonomsko-socijalne prirode. A ova zemlja ubrzano tone ka bankrotu. Ova zemlja je na svakom budžetskom nivou, izuzev državnog, u deficitu. Akumulacija svih deficita kad bi ih neko izbacio u BiH je jeziva. Deficiti su, ja sam ubijeđen, veći od jednog godišnjeg bruto domaćeg proizvoda za cijelu Bosnu i Hercegovinu. Dug koji se akumulira, inostrani i unutrašnji dug, predstavljaju ogromne probleme za ovu zemlju. Ogromni troškovi predimenzionirane administracije, političko zapošljavanje, status javih preduzeća, njihova nelikvidnost i njihova neprofitabilnost. Mnogo problema ova zemlja ima, praktične prirode, koji se mogu rješavati dobrom voljom svih. Na žalost, te dobre volje nema, jer su na dnevnom redu pitanja koga smijeniti, koga postaviti, ko je negdje zeznuo nešto politički, ko ima prevelike političke ambicije, ko ima premale političke ambicije, sve je to nerelano.

Kroz sve ovo što ste rekli čini se da se aktuelna vlast, ustvari, plaši rješavanja svih stvarnih problema koje građani imaju?

U BiH ko god vrši vlast, ima isti recept. Ovladaćemo policijom, ovladaćemo sudovima, institucijama za provođenje zakona, poptpuno ćemo preuzeti personalno-kadrovsku politiku i staviti je u okvire političke stranke, i to je jedini cilj. I onda naravno da problemi za njih ne postoje, ali postoje za sve druge koji nisu oni. Nažalost - tako je. Ista matrica vladanja je matrica  vladanja SDP-a, matrica vladanja SNSD-a ili matrica vladanje SDA, potpuno ista matrica. Nema razlike. Radi se o jednoj bjesomučnoj borbi za ovladavanjem i politizacijom svega i svačega u BiH. Osvoji medije. Osvoji sudove i tužilaštva. Osvoji policiju i završio si priču, nikome ne možeš da odgovaraš. A narod? Ko će narodu odgovarati, kad narod to ne može sankcionisati.

Kako mislite da narod ne može to sankcionisati, zapravo zašto ne može sankcionisati? Budući da je narod taj koji na izborima bira političare?

Zbog opšteg deprimiranja svakog građanina i zbog jednog snažnog pritiska svake vlasti na nevladin sektor, odnosno na raznorazne nevladine institucije. Vlasti to vrlo vješto rade, uzmu pod svoje rukovodstva nevladinih institucija kao što su sindikati, asocijacije veterana rata, boračkih organizacija, raznih drugih asocijacija, i nema nikoga ko se nepolitičkim organizovanjem može suprotstaviti problemima u društvu, na demokratski način. S druge strane, oni koji bi trebali prirodno da budu opozicija i da budu motorika nekog političkog otpora svakoj vrsti loših stvari, oni su u savezima, ono o čemu smo govorili na početku... Tako da praktično imamo opoziciju koja ima biračko tijelo manje od 20 posto, kada se sabere sve. Jer 80 posto biračkog tijela uzelo je ovih šest stranaka. Šta je ostalo na drugoj strani? Jedna ogromna disperzija malih političkih stranaka koje nemaju kapacitet da se ponude kao alternativa. To proizvodi beznađe. Kome da se obrate građani? Evo ne valja npr. vršenje vlasti SDP-a, kome da se obrate građani? SDA? Pa SDA je isto u vlasti. Od koga građani da očekuju promjenu, od SDS-a u Republici Srpskoj? Imamo ozbiljan problem. Ovdje se desio tektonski politički poremećaj kada su se spojili SDA i SDP, SDS i SNSD i dva HDZ-a. Stavili su na sto nacionalne platforme i šta ko može da očekuje osim da prve teme budu nacionalnog karaktera, nikako socijalno ekonomskog.

Glede svega ovoga što ste rekli - gdje je Demokratska partija u svemu tome i šta je to što Vaša partija uopšte može ponuditi na političkoj sceni BiH?

Mi smo dobili to što smo dobili na prošlim izborima. Mi smo šesta stranka po snazi u Republici Srspkoj, nakon prvog našeg izlaska na izbore. I dobro je, dobili smo tri mandata, malo je nedostajalo da imamo četiri, u Narodnoj skupštini. Ali smo mi, da budem potpuno realan i otvoren, stranka koja nema kapacitet da bude lider u pružanju otpora režimu, kako ja režim nazivam. Jer je režim u RS evidentan. Naš prostor političkog djelovanja je RS, mi smo ovdje opozicija i to jasno artikulisana opozicija. Tu nema nikakvih kalkulacija. Mi smo protiv njihove politike, mi hoćemo njihovu promjenu. Nama sa njima ne trebaju nikakve špekulacije, dogovori, jednostavno - mi smo protivnici. Mi se ne slažemo, mislimo da je demokratija unazađena u RS, mislimo da je uzurpacija javnih sredstava dobila enormne dimenzije. Da je Republika Srpska u ogromnim finansijskim i makroekonomskim problemima. Da su ključni ljudi koji su proizveli takvu situaciju vlast u RS, koja se ponaša kao režim. Da je nivo nepotizma, korupcije i kriminala dobio razmjere koje su apsolutno neprihvatljive. Da je režimski uticaj na medije u RS i režimski uticaj na sudove, tužilaštva, na policiju ogroman, zbog toga im i dajem kvalifikaciju režima. Ja sam protivnik takve vrste politike, i Demokratska partija je svoju politiku upravo tako artikulisala. Protiv svake vrste idolopoklonstva, totalitarizma, jednoumlja i svake vrste uzurpacije javnih sredstava i zato smo opozija, i želimo promjenu. Da li će nas građani shvatiti? Shvatiće nas.  Nama su uskraćene mogućnosti da medijski djelujemo kao režimske političke partije. Imamo ozbiljan problem u komunikaciji s građanima. Zato smo prinuđeni da vršimo komunikaciju živim odnosom s građanima, a mi imamo  daleko slabiju infrastrukturu i ulažemo mnogo više napora da bi postigli efekte koje režimske stranke postižu sa mnogo manje napora. Dakle sa ovim malim resursom naša borba djeluje kao borba Davida i Golijata, mi u borbi Davida i Golijata sigurno nismo Golijat. Ali je David ipak pobijedio Golijata iako je bio mnogo slabiji. Ja u to vjerujem i zato treba vrijeme.

(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN)