Razgovarao: Đorđe Krajišnik

DEPO: Možete li nam prije svega - budući da je pojam stand-up komedije u BiH još uvijek prilično nepoznat i da se pod njim podrazumijeva nešto kao pričanje viceva ili šala - šta je stand-up komedija, ili kako je Vi kao njen akter doživljavate?

ANDRONIK: Stand-up komedija je, onako, komedija s nogu - komičar izađe na binu i "s nogu" tj. "iz pika" priča stvari koje su publici smiješne. To dakako ne znači da publika treba da digne noge u zrak, stavi ruke pod glavu i kaže "nasmijavaj me sada da umrem od smijeha". Komičar nije tu da sam nasmijava publiku već da se publika, kroz njegovu priču, smije određenoj temi.

Komičari obično obrađuju teme sa kojima se svi svakodnevno susrećemo i kroz njegov pogled, odnosno doživljaj, te situacije, publika dobija novu sliku o istoj.

Način na koji će komičar ispričati priču, i odabrati priču prije svega, posve je individualan te publika može razviti afinitet spram određenom stilu ili komičaru.

DEPO: Otkuda želja za bavljenjem stand-up komedijom?

ANDRONIK: Ja se nisam bavio komedijom do susreta sa Magacin Kabareom (Sarajevo). Pisao sam šale ali sam ih koristio kao podlogu za moje strip radove. U saradnji sa Kabareom, odlučili smo probati ih ispričati uživo, jedna stvar je vodila drugoj, publika se smijala i... kako ono kažu, ostalo je istorija.

DEPO: Budući da je glavno "oružje" stand-up komedije snaga riječi - bez nekih dodatnih, pomoćnih sredstava - možete li nam reći kakav je osjećaj zabavljati veliki broj ljudi na taj način?

ANDRONIK: Taj osjećaj vjerujem da poznaju svi oni koji su ikada na piću sa društvom pričali neku smiješnu anegdotu. Ako je priča (šala) dovoljno dobra možete držati pažnju jedne podjednako kao i stotinu i jedne osobe.

Najteži je prvi trenutak - onaj kada vas publika ne poznaje, ili ne zna šta ćete joj ponuditi kao zabavu. Ako se nasmiju na prvu šalu onda će i na sve ostale. No, dok prođe taj prvi trenutak... veoma je "napeto".

Usavršavanjem načina na koji komičar priča šale i brušenjem samih šala, taj trenutak neizvjesnosti može se smanjiti ili potpuno izbrisati. Kada se publika nasmije, onda je sve lako - pričaš šale jer se oni smiju a oni se smiju jer pričaš šale. Jednostavno, zar ne?

DEPO: Gdje jedan stand-up komičar crpi inspiraciju za svoj nastup, otkuda dolazi ta iskra trenutka koja Vas pokrene?

ANDRONIK: Inspiraciju za svoje šale vučem iz svakodnevnice. Mislim da bi mozak Mrancu Kafki eksplodirao da živi u Bosni danas. Uz sve te nebuloze koje nam se dešavaju, čovjek samo treba da ih zapisuje i to je to. Ništa ne treba dodavati, već smo dovoljno sami sebi smiješni.

DEPO: Postoji li stand-up scena u Bosni i Hercegovini?

ANDRONIK: U Bosni se stand-upom bavi jako mali broj ljudi. Adi Fejzić u Mostaru vodi školu stand-upa i edukuje nove komičare dok je Mirko Komljenović u Banjaluci član sjajne trupe komičara/glumaca Akt Alija Sirotanović. Uz mene u Sarajevu savršeno pokrivamo taj nacionalni ključ. Ne, šalu na stranu, za sada nas je malo ali pošto ovo nije nikakav zanat za koji treba škola, vjerujem da će se desiti da se genijalni umovi odvaže i ustanu iz mraka dvorane, zatraže mikrofon i oduvaju publiku šalama.

DEPO: Kroz nekoliko sedmica kroz BiH će proći, da tako kažemo, prvi stand-up karavan, sastavljen od učesnika iz svih zemalja regiona. Otkuda inicijativa da se pokrene jedan takav projekat i šta, budući da ste jedan od učesnika, očekujete od nje?

ANDRONIK: Inicijativu za turneju stand-up komičara potpisuje Peđa Bajović, još jedan vrstan komičar. Inicijativa je krenula otprilike spoznajom da u Bosni ima publike koja želi vidjeti ovakav sadržaj i činjencom da u Bosni postoje komičari koji ga proizvode. Očekujemo da će, vidjevši kako je to lagan i zabavan posao, još komičara, muških i ženskih, odlučiti da se okušaju. Zašto imati kulturni život ograničen na film, koncert ili teatar. Zašto ne imati podjednaku dozu zabave samo sa jednim čovjekom na bini koji priča o stvarima sa kojima ste se sreli milion puta ali o njima nikada niste razmišljali na taj način.

DEPO: Pored bavljenja "komedijom s nogu" široj javnosti ste poznati i kao strip crtač. Gdje je danas po Vašem mišljenju strip u BiH, te koliko se uradilo na njegovoj popularizaciji posljednjih godina?

ANDRONIK: Kroz udruženje "Drugi ugao", sa kolegom Emirom Pašanovićem, aktivno se bavim promocijom strip kulture u Bosni i Hercegovini. Organizujemo izložbe, radionice gdje crtamo sa posjetiocima širom Bosne i Hercegovine a gostujemo i na festivalima u Hrvatskoj, Srbiji, Makedoniji... Strip je kod nas prilično marginalizirana umjetnost, nešto što ocjenjuju kao "zabavom za mlade" i naša je misija da pokažemo svima da to nije tako. Mislim da bh. strip autori danas imaju jednu jako dobro uvezanu mrežu gdje je svako ko crta dobrodošao, nešto što je bilo van pameti prije 10 godina kada sam počinjao. Danas mladi mogu u jako brzo doći do dobrog scenariste, crtača ili tušera radova te svoj rad plasirati izdavaču. Ili izdavači doći do dobrih stripova.

DEPO: Jednom prilikom ste izjavili da da se strip kod nas smatra nečim dječijim, zašto je to tako i koliko se ono što ste konstatovali u navedenoj izjavi promijenilo?

ANDRONIK: Strip i dalje najčešće kupuju djeca i roditelji djeci ali uz filmove koji zarađuju brdo novca a snimljeni su po stripovima, uz pisce knjiga koji pišu stripove, strip crtače koji ilustruju knjige te stripove koji svojom ozbiljnošću mogu stati rame uz rame sa knjigama, mišljenje o stripu kao dječijoj umjetnosti pomalo se mijenja na bolje u Bosni i Hercegovini. I dalje će vas poprijeko pogledati kada kažete da se sa 30 ili 40 godina starosti bavite stripom ali će ipak tu biti malo poštovanja. Za razliku od prije gdje bi samo rekli "ma šta ti ba..." Iako, i danas ima toga. No na svakih 17 "šta ti ba" dođe jedan "oh, super" odgovori i to je sjajno!

DEPO: Strip je u nekim ranijim vremenima na ovim prostorima imao priličan broj poklonika, imate li uvid kakvo je stanje danas, te koliko je strip postao samo stvar kolekcionarstva rijetkih zaljubljenika? Zapravo, koliko ima potrebe za stripom u današnjem bh. društvu?

ANDRONIK: Danas ljudi prekopavaju kontejnere u tri smjene i uz takvo društvo mjesta za strip izgleda da ima samo kod okorjelih fanova. Izdavačka kuća Agarthi Comicis, prva bh. izdavačka kuća koja izdaje samo stripove napravila je sjajnu stvar sa otvaranjem striparnice u Sarajevu te mnogo djece, a i starijih, mogu da vide šta je strip. I ako ih taj junak ne zanima, ili nemaju novca za taj strip, mogu da skuže kakav je to medij. I onda sutra-prekosutra da odaberu strip za sebe.

DEPO: Kada je u pitanju Vaš strip rad možemo li očekivati uskoro neko novo ostvarenje?

ANDRONIK: Trenutno sam zabavljen drugim projektima, pa i stand-upom, ali Amnezija, superjunak sa problemom sa pamćenjem, strip koji sam crtao, ima još neispričanih priča i avantura te ne vidim razlog zašto bih ga prestao crtati.

DEPO PORTAL