Prestižni magazin France Football proglasio je Safeta Sušića, aktuelnog selektora nogometne reprezentacije Bosne i Hercegovine, najboljim stranim igračem koji je igrao u Prvenstvu Francuske, kao i listu Top 50 stranaca na kojoj se nalazi još nekoliko igrača sa prostora Balkana.

Navodi se kako je Sušić, koji je u Paris Saint-Germain došao iz Sarajeva 1982. godine i ostao u „Gradu svjetlosti“ do 1991. godine „bez sumnje jedan od elegantnijih i najefikasnijih strijelaca“ Ligue 1, te bio „veliki arhitekta u osvajanju domaćeg šampionata 1986. godine“.

Iz France Footballa navode kako je nekadašnji nogometaš, a sada stručnjak iz Bosne i Hercegovine imao posebnu tehniku i viziju igre, te da je za tim sa Parka prinčeva upisao 287 nastupa, 67 golova i 61 asistenciju.

"Gospodin Gol"

Iza Papeta, na drugom mjestu je Hrvat Josip Skoblar, rođen u Privlaci, koji je od 1969. do 1975. godine igrao za Olympique iz Marseja, klub čiji je trenutni trener.

Prije stalnog angažmana kao nogometaša tima iz Marseja, Joško je proveo jednu sezonu na posudbi u ovom klubu kao član njemačkog Hannovera.

Kada je dobio stalni angažman u Olympiqueu, postao je nezamjenjiv u timu i ljubimac navijača koji su mu dali nadimke „L'Aigle Dalmate“ (Dalmatinski orao) i „Monsieur Goal“ (Gospodin Gol).

Ovaj drugi je bio posebno opravdan pošto je od 1971. do 1973. godine bio najbolji strijelac francuskog prvenstva. Skoblar je 1971. godine dobio Zlatnu kopačku sa postignuta 44 gola u Ligue 1. Sa Olympiqueom je 1971. osvojio naslov prvaka Francuske, a godinu kasnije i duplu krunu (Prvenstvo+Kup).

Halilhodžićevi uslovi

Među Top 10 je i legendarni Mostarac Vahid Halilhodžić.

Vaha je u Francuskoj nastupao za Nantes i PSG. Među „Kanarince“ je stigao 1981. godine i odmah postao član prvog tima, postigavši sedam golova u 28 prvenstvenih nastupa. Naredne sezone pomogao je Nantesu da osvoji naslov prvaka, uz upisanih 27 golova iz 36 nastupa što mu je donijelo i naslov najboljeg strijelca šampionata.

U Nantesu je proveo pet sezona, odigrao 163 prvenstvena meča i postigao 92 gola, a najbolji strijelac bio je i u sezoni 1984-1985.

Halilhodžić se 1986. vratio u Mostar kako bi bio uz veoma bolesnog oca. Tokom pregovora sa Nantesom namjerno je tražio veliku platu, toliku da je klub ne može dati. Međutim, u pregovore je „uskočio“ tadašnji predsjednik PSG-a Francis Borelli i napravio „fantastičnu ponudu“ za jednogodišnji ugovor.

Halilhodžić je pristao da se preseli u Pariz i za PSG odigrao prvih 18 utakmica sezone 1986-1987 i postigao osam golova. Međutim, tokom te sezone mu je preminula majka i tada je odlučio da se povuče iz aktivnog igranja nogometa.

"To je Ćurković?"

Na 11. mjestu liste France Footballa je jedan golman – legenda Veleža, Partizana i Saint Etiennea Ivan Ćurković.

Nakon odličnog početka karijere u tadašnjoj Jugoslaviji, Ćurković je 1972. godine potpisao za „Zelene“ iz Saint Etiennea za koje je u prvom nastupu primio četiri gola.

Predsjednik kluba Roger Rocher sarkastično je upitao Pierrea Garonnairea koji je doveo novog golmana: „I, to je taj Ćurković?“. No, ubrzo je promijenio mišljenje.

Ubrzo je Ćurković postao šef odbrane francuskog kluba i postao jedan od ključnih igrača pretvaranja Saint Etiennea u jedan od najjačih klubova domaćeg takmičenja. Tokom 1976. godine Saint Etienne je igrao finale Kupa šampiona kada ga je Bayern iz Minhena savladao sa 1:0.

Ćurković je sa timom bio četverostruki prvak Francuske (1974, 1975, 1976, 1981), te trostruki osvajač Kupa (1974, 1975, 1977).

Još nekoliko poznatih imena sa Balkana se nalazi na listi France Footballa.

Na 24. mjestu je Dragan Džajić (Bastia), Ivica Osim (Strasbourg, Sedan, Valenciennes) je mjesto niže, Ilija Pantelić je 30. (Paris-Neuilly, Marseille, Bastia, PSG), 34. Nenad Bjeković (Nice), 35. Zlatko Vujović (Bordeaux, Cannes, PSG, Sochaux, Nice), te Alen Bokšić (Cannes, Marseille) na 40. mjestu.

(DEPO/BLIN/em)