BL!N/FILMSKA KRITIKA

[Rec] 3, serijal koji je proslavio handheld koncept odlučio je da ga sahrani

Arhiva 27.08.12, 16:25h

Originalni [Rec] rediteljskog dvojca Plaza i Balaguero, nije bio prvi found footage film, ali je sigurno pokrenuo talas ovih filmova. Dokumentaristički pristup, osjećaj tjeskobe u zatvorenom prostoru, odsustvo muzike i gore scene, pomogli su da se doživi horor iskustvo koje još nije viđeno, i udahne nov život posustalom zombi žanru

[Rec] 3

Piše: Siniša Lazić

Slijedile su mnoge kopije, čak i užasni američki rimjek Quarantine, ali nijedan nije dosegao paranoičnu atmosferu originala.

Ipak gimmick nije mogao trajati dugo, i found footage fazon je prešao kratak put od novog i zanimljivog , do repetativnog i napornog. I zaista je teško pronaći nešto novo kod drmusajuće kamere što već nismo imali priliku vidjeli. Zato odluka Paca Plaze, koji ovaj put režira sam bez pomoći Balaguera, da se nakon kratkog uvoda, baci kamera iz prvog lica i snimi film na tradicionalan način, je potpuno razumljiva.

Početak filma sa handheld kamerom postavlja priču, likove i odnose - da bi potom, sa kamerom tradicionalno iz trećeg lica, uslijedio furiozni nastavak do kraja, uz koliko-toliko zanimljive fazone i krvave scene jednu za drugom. Znači, nakon uvodnih dvadesetak minuta, koji manje-više prate dobro poznatu [Rec] postavku, Plaza odbacuje handheld kameru i film prelazi u akcionu-horor-komediju.

Bez hanheld kamere gubimo klaustrofobičnu tenziju, ali dobijamo preglednost - kamera je uvijek u srcu akcije. A akcija je zaista žestoka i tu nimalo ne manjka kreativnosti, djelovi tijela lete a krv šikta na sve strane. Paco Plaza sve to pokušava da začini humorom što mu i uspjeva tako da ovaj film na trenutke podsjeća na Jacksonov Braindead. U moru opštih mjesta i pretjerivanja [Rec] 3 ipak nudi i nekoliko originalnih dosjetki, npr. upotreba električne mućkalice kao oružja protiv zombija ili parodija na egzorcizam.

[Rec] 3

[Rec] 3 nema dosadnih mjesta. Ritam ne varira jer mu nekoliko paralelnih tokova radnje to omogućava, likovi su razdvojeni i pokušavaju da prežive svako na svoj način, ali praćenje radnje nije zamorno jer je priča pravolinijska, i film do kraja teče svojim furioznim tempom.

Glumci su sjajno odradili posao, posebno Leticia Dolera u ulozi Clare, koja se se sjajno transformiše od uplašene mlade do akcione heroine.

Sigurno da bi pokušaj kopiranja prethodnih inkarnacija [Rec]-a, kako na vizuelnom tako i na scenarističkom planu, bila loša ideja i pohvalno je što Paco Plaza nije krenuo tim putem. Ali ono što je problem, čak iako ostavim po strani raspravu da li bi bilo bolje da je ostala handhald kamera ili ne, je scenario čija je površnost očigledna, i ne mogu ga izvući ni neke dobro osmišljene scene poput posljednje, ili one u kojoj mlada sa motornom testerom kreće na zombije.

Ako ništa drugo [Rec] 3 nije više limitiran formom i ne neki način reinventuje univerzum koji je stvorio. Univerzum u koga će Balaguero da uskoči sa četvrtim dijelom koji je već najavljen kao [Rec] 4: Apocalypse, i koji će biti kraj serijala.

Rec 3: Genesis se ne završava cliffhangerom, što znači da će Balaguero morati sve ispočetka i počastiti nas sasvim novom pričom i likovima, što, kad je on u pitanju, sigurno neće biti problem.

BL!N MAGAZIN