Narodna poslovica da "od goreg ima i gore" svakodnevno se potvrđuje u sarajevskom javnom gradskom prijevozu, u kojem putnici iz dana u dan imaju sve lošije usluge koje počinju ličiti na scene iz kultnog jugoslovenskog filma "Ko to tamo peva". Tako je jučer oko 70-tak putnika u autobusu GRAS-a na relaciji Vijećnica-Dobrinja u vremenu između 16 i 16.30 sati, dakle kad je najtoplije u gradu, bilo prinuđeno da putuje 30-tak minuta sa uključenim grijanjem u autobusu.

Dokle će Sarajlije biti u gradskom prijevozu izloženi svakodnevnom stresiranju i maltretiranju? Možda bi najbolji odgovor na pitanje šta treba poduzeti bio da čelnici resora koji odlučuju o GRAS-u i sami sjednu u autobus od Vijećnice do Dobrinje i uvjere se kako je na tropskim temperaturama s uključenim grijanjem putovati.

Narodna poslovica da "od goreg ima i gore" svakodnevno se potvrđuje u sarajevskom javnom gradskom prijevozu, u kojem putnici iz dana u dan imaju sve lošije usluge koje počinju ličiti na scene iz kultnog jugoslovenskog filma "Ko to tamo peva".

Tako je jučer oko 70-tak putnika u autobusu GRAS-a na relaciji Vijećnica-Dobrinja u vremenu između 16 i 16.30 sati, dakle kad je najtoplije u gradu, bilo prinuđeno da putuje 30-tak minuta sa uključenim grijanjem u autobusu.

Vozač je tek nakon negodovanja putnika rekao kako mu se pregrijava motor, pominjao je temperaturu od stotinjak stepeni, te kako je prinuđen na "radikalni" potez uključivanja grijanja, a zbog pregrijavanja motora! Da bi koliko-toliko olakšao vlastitu i patnju putnika tokom vožnje je otvorio prednja vrata autobusa.

Prije toga, oko 13 sati isti autobus je ostao u kvaru na putu prema Dobrinji, a putnicima je rečeno da sjede i čekaju, dok neko "pištanje" ili pregrijavanje motora u autobusu ne prestane kako bi mogli nastaviti do odredišta.

I to nije sve. Oni koji s Dobrinje do grada svakodnevno putuju, uglavnom na posao, i vraćaju se istim autobusima svjedoci su raznoraznih "prizora iz komercijale". Tako se dešava da vozač najveći dio na ovoj relaciji provede razgovarajući preko mobitela, a to znači da jednom "slobodnom rukom" upravlja volanom, mjenjačem, izdaje karte putnicima, prima novac i vraća kusur, pritiska dugme za otvaranje svih vrata... i pri tom bez prestanka priča na mobitel.

I ako, kako se GRAS-ovci ovih dana žale na nedostatak rezervnih dijelova i dotrajale autobuse što je kako navode razlog za loše usluge, se to i donekle može prihvatiti kao opravdanje, postavlja se pitanje šta je sa čistoćom u autobusima? Sasvim sigurno da pojedini autobusi poodavno nisu "vidjeli vodu", što potvrđuju slojevi prašine, koju putnici udišu.

Dešava se također da povremeno na liniji Dobrinja-Vijećnica uđu po dva revizora, i ukoliko ima više putnika koji stoje, oni ne vrše kontrolu karata. Tek kad se autobus isprazni, ulavnom do stanice na Skenderiji, i kad ostane još pet-šest putnika, revizori počnu obavljati svoj posao. Na upit zašto ranije nisu vršili kontrolu, odgovaraju da je bila gužva, što će reći da im je teško da toliko putnika kontroliraju. Naravno, za taj (ne)rad će tražiti redovnu platu iz budžetskog novca.

Sve je očitiji stav javnosti da bez konkurencije nema kvaliteta. Centrotrans je prije par godina pokušao samo na jednom dijelu s Dobrinje preko Vraca do Vijećnice vršiti po jeftinijoj cijeni prijevoz putnika. U GRAS-u je dočekano s takvim otporom, da je na kraju sve vraćeno na staro. I ovih dana je priča GRAS-Centrotrans slična.

Još puno toga bi se moglo napisati o događanjima (prizorima) iz autobusa koji je jedina komercijalna linija u Sarajevu, zbog čega se u žargonu i naziva "komercijala" i koja za mnoge putnike predstavlja opciju za odlazaka i povratka s posla. Gotovo svakodnevna kašnjenja, i "preskakanje" po dvije vožnje između kojih je 20 minuta razmaka, znače sat vremena čekanja na suncu, kiši ili snijegu. A pitanja putnika zašto nije bilo prethodnih autobusa, kod vozača ostaju bez odgovora ili kaže kako ne zna zašto nije bilo prethodnog autobusa, iako imaju radiovezu za komunikaciju.

I tada nastaju još veće gužve jer treba primiti u jedan autobus putnike koji su čekali autobuse kojih nije bilo. To znači još dodatnih 20-tak minuta duže vožnje, jer treba naplatiti karte svim putnicima čiji broj bude tri puta veći.

Dakle, GRAS nije u stanju jedinu komercijalnu i jednu od najdužih gradskih linija u Sarajevu da drži po redu vožnje i na način koji znači normalan prijevoz putnika.

Stoga ne čudi što Sarajlije kad se vrate iz Zagreba, Dubrovnika, Beograda, Ljubljane najprije pričaju o urednom gradskom prijevozu, klimatiziranim autobusima koji dolaze "u minutu" po redu vožnje na svaku stanicu.

Sarajlije imaju prljave i dotrajale autobuse u kojim je eto počelo da radi i grijanje usred ljeta. Gordijev čvor se ne raspetljava, on se presijeca. I priča o GRAS-u predugo traje i pokušava se "kozmetičkim" promjenama raspetljati. Očito da je to nemoguće. A pri tom se iz džepova poreskih obveznika izdvajaju isuviše velika sredstva za GRAS. Preskupo se plaćaju nekvalitetne usluge.

Sve je očitiji stav javnosti da bez konkurencije nema kvaliteta. Centrotrans je prije par godina pokušao samo na jednom dijelu s Dobrinje preko Vraca do Vijećnice vršiti po jeftinijoj cijeni prijevoz putnika. U GRAS-u je dočekano s takvim otporom, da je na kraju sve vraćeno na staro. I ovih dana je priča GRAS-Centrotrans slična.

(FENA/dg)