Piše: Amra Šehović

Tragom  savjeta psihologa, zatvorih vrata još jedne radne godine i zaputih se niz Neretvu sa svojom kćeri na opuštanje i odmaranje od svega i svih onih koji „negativno utiču na moje psihičko zdravlje“. Odluka je „pala“! Nema mobilnog, nema interneta, nema printanog medija, samo tenor talasa i glasanje zrikavaca, dozirana „čaša“ razgovora sa ponekim iz galerije likova koji su nezaobilazni na godišnjem odmoru i meditacija!

Iz galerije likova koju spomenuh, ne htijući zakačih sadašnjeg ministra financija, jednog od 10 kantona bivšeg savjetnika bivšeg direktora UIO BiH, Zdravko se zove! Lik sasvim o.k. jedan od „marioneta“ u vladi BiH, svjestan nemoći koju mu njegova funkcija omogućava, svoje statist- uloge koju igra, priča o „lancu“ uspostave vlasti i nemogućnosti kidanja niti jedne karike tog lanca što se zove „izborna volja građana“ FBiH! Upitah ga koliko će kantoni/županije još preživljavati na aspiratorima na koje su priključeni, čovjek odgovora vrtnjom glave! Prešutje a sve kaza! Pobroja sve „privredne“ objekte koji se guše, privatne objekte koje vlada renta po skupe novce od svojih prijatelja, administrativni fond koji ih sve opslužuje,...svoje pokušaje da nešto uradi,  elem da ti se smuči život! Bocnuh ga malo statiranjem svih onih koji znaju, vide, a šute zarad svog, osobnog dobra i spomenuh period od prije desetak godina kada je prof.dr Nikola Grabovac  „vrištao“ o gorućem problemu BiH, zapošljavanje!!! Sve procjene o kojima je uvaženi profesor govorio da će nam se dogoditi, danas nam se debelo osvećuju, uporno su mu saplitali i vezali i ruke i noge, da bi ga na kraju „ušutkali“ nekom aferom, i time maknuli iz svih struktura. Da nije bio usamljen u svojoj nakani da nešto napravi u ekonomskom dijelu politike BiH, danas ne bismo bili na aparatima za disanje.  Zdravko šuti. Sve što je rekao na temu prof.Grabovca je da ga poznaje osobno, da su komšije iz Bugojna, da je aferica koju su mu „smontirali“ smiješna i da je prof. pošten čovjek koji je htio da napravi „nešto“!

Tu smo dakle, šutnja je zlato!

Za drugim susjednim stolom, na terasi za doručak, još jedan iz galerije likova, ovaj put je novinar, ops?! Istraživačko novinarstvo, dugogodišnji radnik OBN TV, neprikosnoven „znalac“ o svemu i svačemu, priča puno više negoli ima šta da kaže, ali što je tu je! Jutarnja žalopojka na Trebinjce! Primitivni su i zaostali, to mu jako smeta! Bježi plažama od njih! Obraća ti se i kad si mu okrenuo glavu i leđa! Ne odustaje! Pristojno mu „nacrtam“ da ne želim slušati njegova zapažanja o narodu iz Trebinja, ali ne odustaje! Kaže da ima barijeru prema „njima“! Ko su oni, Stanislave?! Oni tamo, pokazuje glavom preko kamenog masiva prema istočnoj Hercegovini. Dvadeset godina je dug period za prevazilaženje te barijere, to znači da je nećeš nikada prevazići, kažem mu ja, on se slaže sa mnom ali si ne može pomoći! Za sve su mu „oni tamo“ krivi u životu?! Ispričam mu o slučaju Galić u Ljubuškom, o filmu, o hajci koju su „domoljub(pc)i podigli, o „onim ovamo“, htijući mu nacrtati da biti „onaj tamo“ ili „ovaj ovamo“ ne čini čovjeka! Čovjeka čine neke druge vrijednosti! Odusta Stanislav od daljnjeg razgovora sa mnom. Ne želi vidjeti da ne postoji razlika između „onog tamo“ i „ovog ovdje“ ako su neljudi u pitanju!

Istina boluje od „kokošijeg“ sljepila, kod većine! Sad sam u dilemi je li u pitanju većina?! Ko može tvrditi da je većina, ako nismo proveli neko prebrojavanje, možda su i manjina, ali glasnija?! Ko zna!

Treći stol je najtiši! Redžep pije pivo uz doručak! Svi pijemo čaj, mlijeko, kavu ili kaficu, a Redžep pivo! Pokatkad progovori. Sarajevski je taxista. Zna Redžep više nego Stanislav, ali i on šuti! Na Trebinjce odmahne glavom, baš ga briga, ali ga žuljaju Radončićeve sve masovnije pristalice! Kaže, oprostio bi kćeri da se uda i za Srbina, i za Hrvata, i za ciganina, ali za „one tamo“, ne! Redžep ima neki svoj link i tu je i početak i kraj!

Dame, naravno, šute! I Goga, i Snježa i Šefika!

Nismo ni svjesni da nas je „demokratija“ koju smo referendumom izglasali pretvorila u bića za jednokratnu nacionalnu upotrebu L!

Prođoh kroz istočnu Hercegovinu. Nebo iznad krajolika, goveda na putu i kilometri puta za koji tvrdim da je, iako je kao nov, napravljen u vremenu Titove SFRJ. Samo hrabri, moja definicija za hrabrost je da je jednaka ludosti, prolaze tom rutom. Samo se smjenjuju table sa nazivima sela koja postoje, vjerovatno, ali ih ja ne vidjeh! Interesantni su ti nazivi sela, što bi rekao Enver Čolaković, samo u Bosni imaš takve nazive: Kunići, Straža, Bukovica, Međeđa Donja, Mesari, Zlokuće...

Poneki saobraćajni znak na putu. Na poleđini znaka, crvenom bojom nacrtan krst i četiri C u njemu! Ne znam je li za plakati, ili se smijati! Bijeda, jad i čemer! A onda me po povratku sa „opuštanja i meditacije“ dočeka izjava poslanice SDS-a Aleksandre Pandurević da entitet Republika Srpska po svojim ustavnim ovlaštenjima, jeste država! Možda i jeste, ali je propustila kazati „država gladnih“!

I to nije sve, i federalni ministar trgovine, Milorad Bahilj je imao šta da kaže tj. posavjetuje građane BiH - „štedite, nemojte jesti.“

Psihologu:

„- Ne mogu ja - kaže - dobri čovječe, ozdraviti, jer ja nisam bolestan, nego sam ovakav, a od sebe se ne može ozdraviti.

I sve tako govori koješta, zamršeno i nejasno, ali tužno; najtvrđeg čovjeka da rasplače. Tješim ga uzalud. Korim ga očinski što ne vidi ono što je oko njega, a vidi ono čega nema. A pravo govoreći, nekako se i meni smrači jasno jutro. Pa opet okrećem na šalu. Vadim duhan.

- Ajde da zapalimo po jednu i da tresnemo rđom o zemlju, majka mu stara! Hoćemo li?“

Prokleta avlija, Ivo Andrić!

Tačno/DEPO PORTAL - BLIN/a.k.