Piše: Maja BJELAJAC, Radio Slobodna Evropa

Iako se u Republici Srpskoj rijetko ko usudi uputiti kritiku na bilo koju aktivnost koja se dovodi u vezu sa Crkvom, dio javnosti ogorčen je jer Dodik troši budžetski novac u susjednoj Srbiji, iako je taj entitet jednom nogom u bankrotu i čeka kredit MMF-a.

„U ovakvoj ekonomskoj situaciji obećavati da će Republika Srpska finansirati bilo kakvu obnovu bilo kojeg vjerskog objekta izvan RS-a i na to potrošiti novac poreskih obveznika – mislim da je neprimjereno“, ocjenjuje ekonomista Damir Miljević.

Za Miljevića je neosporno da je predsjednik Republike Srpske i Saveza nezavisnih socijaldemokrata uveliko u kampanji za lokalne izbore.

„Više je zabrinjavajuće to da, iako to nije domen nadležnosti predsjednika RS-a, predsjednik RS-a u svojoj predizbornoj kampanji za lokalne izbore jako malo spominje izgradnju novih fabrika i zapošljavanje ljudi u Republici Srpskoj“, kaže Miljević.

Urednik portala Buka, Aleksandar Trifunović, kaže da se predsjednik RS-a ponaša na dobro poznat način – odlučuje sam kada će i na koji način trošiti novac, kao da je iz njegovog džepa.

„Kako se daje naš novac, novac poreskih obveznika, onda se to treba objasniti – na koji način se rade investicije u drugoj državi. Ako već postoje sredstva za tu svrhu, onda treba vidjeti koji su prioriteti u samoj Republici Srpskoj ili u Bosni i Hercegovini“, smatra Trifunović.

Profesor sa sarajevskog Filozofskog fakulteta Enver Kazaz ističe da je skandalozno da predsjednik RS-a obnavlja vjerski, odnosno patrijarhov objekat u drugoj državi:

„To je poruka biračima o nedvosmislenoj, nedvojbenoj intimizaciji između klerikalnih i političkih elita.“

A poreski obveznici Republike Srpske, koji treba da plate obnovu patrijarhove vile, nisu samo pravoslavci i Srbi. Kakvu poruku njima šalje predsjednik, objašnjava Miodrag Živanović, profesor na banjalučkom Filozofskom fakultetu:

„Ta poruka pokazuje taj odnos – diskriminatorski se odnosimo prema onima  koji nisu pripadnici ovdašnjeg većinskog naroda i većinskog vjerskog korpusa.“

​​Živanović podsjeća da naša država pokušava instalirati zapadni liberalni model društvenog uređenja po kojem bi društvo trebalo da bude sekularno.

„I to, vjerovatno, nije sporno, ali je sporna politička praksa, u ovom slučaju praksa gospodina Dodika, u kojoj on direktno – nemam pravi termin, ali da tako kažem – koketira sa funkcionerima, pa i sa samim patrijarhom SPC-a, pokazujući zapravo da je danas, u našim uslovima, biti vjernik i biti unutar ili sarađivati sa crkvenim krugovima, postalo statusno pitanje“, kaže Živanović.

Enver Kazaz napominje da se zloupotrebom Boga služe sve političke elite – kako u Bosni i Hercegovini tako i u cijelom regionu.

„Kad ozbiljno promatramo odnos političkih i religijskih elita, onda mi možemo reći da je bog iz metafizičkog transcendentalnog sveden preko religijskih institucija tokom rata u boga ratnog zločina, poslije, u tranziciji, u boga etno-klero-kapitalizma, i da je on danas zapravo najveća moralna i politička podrška nečemu što bismo mogli nazvati kriminogenim političkim elitama u Bosni i Hercegovini“, ocjenjuje Kazaz.

Dodikov gest rezultat je paradigme politike uspostavljene 90-tih godina, kada su iz vulgarnog ateizma ova društva ušla u vulgarni teizam, a procenat od  90 posto nevjernika prerastao u 90 posto vjernika – što svjedoči o licemjerju ovih društava – zaključuje profesor Kazaz.

Analitičari takođe dodaju da je sasvim jasno da je predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik uveliko u kampanji za lokalne izbore, ali da zabrinjava činjenica da u njoj ne najavljuje nove fabrike i radna mjesta, već kampanju vodi na nebeskim specijalnim i paralelnim vezama.

(DEPO PORTAL, BLIN/dg)