Razgovarala: Dina GANIBEGOVIĆ
Priča o Halimi, bosanskoj izbjeglici koja traga za kostima svog posvojenog sina, nastala je prije nekoliko godina kao drugi filmski scenarij Feđe Isovića, ali koji spletom niza okolnosti nije doživio svoju realizaciju na velikom platnu. Sve dok se za njega nije zainteresovao hrvatski reditelj Arsen Anton Ostojić, ovdašnjoj publici poznat po filmovima "Ta divna splitska noć" i "Ničiji sin", i projekat predao na konkurs Hrvatskog audiovizelnog centra, na kome je 'Halimin put' 2010. godine podržan sa više od milion maraka.
Konačno, u martu ove godine započelo je snimanje u Pisarovini, mjestašcu udaljenom 35 kilometara od Zagreba, mjestu koje je tokom stvaranja ovog filma dočaravalo autentični ambijent Bosanske krajine.
U filmu glume Alma Prica, koja je nakon gotovo jednog desetljeća ponovno stala pred filmske kamere, zatim Olga Pakalović, pa Mijo Jurišić, Mustafa Nadarević, Miodrag Krivokapić, Daria Lorenci, Miraj Grbić, Izudin Bajrović, Dejan Aćimović, Slaven Knezović, Minka Muftić, Sebastian Cavazza, Marija Omaljev-Grbić, Lena Politeo, Gordana Gadžić, Žarko Savić.
Film je realizira filmska kuća Arkadena iz Zagreba, dok je koprodukcijski partner projekta produkcija FIST iz Sarajeva. Reditelj Ostojić ne krije zadovoljstvo što je, unatoč kratkom vremenskom roku, uspio završiti montažu i kompletnu postprodukciju do 59. Pula Film Festivala, gdje će se 'Halimin put' prvi put prikazati pred publikom, što je i neposredni povod za ovaj razgovor.
DEPO 1: Na 59. Pula Film Festivalu 26. jula Vaš film "Halimin put" doživjet će svoju premijeru. Kako ste vi kao režiser zadovoljni finalnim proizvodom? 
Moram priznati da sam jako zadovoljan, a koliko vidim jako su zadovoljni i scenarist Feđa Isović te moj partner Slobodan Trninić. Do sada je film po službenoj dužnosti vidjelo tek nekoliko ljudi izvan najužeg kruga suradnika koji su ga dovršavali. I ti ljudi koji su ga vidjeli - a koji su u dušu znali čitavu priču - na kraju su pustili suzu, što govori da je film ispao dirljiv.
DEPO 2: Obzirom da film govori o postratnoj bosanskoj ženi koja se vraća iz izbjeglištva i traga za kostima svog usvojenog sina, zašto film nije doživio svoju premijeru na proteklom 18. Sarajevo Film Festivalu, čiji se termin održavanja poklapao sa obilježavanjem godišnjice genocida u Srebrenici?
Nažalost, film je dovršen doslovno prije tri dana. Sve da smo ga i htjeli prikazati na festivalu u Sarajevu, ne bismo ga mogli na vrijeme isporučiti. Trebate znati da je snimanje završilo 7. aprila, što je gotovo pa nevjerovatno da smo uspjeli dovršiti postprodukciju u tako kratkom roku da film stigne na Pulu.
DEPO 3: Kakvu reakciju očekujete u Puli, tj. koliko je hrvatska publika spremna da prihvati film sa ovakvom temom? 
Za taj odgovor ćemo morati sačekati četvrtak, 26. 7., kada se film prikazuje u Areni. Vjerujem da će bilo koja publika uvijek prihvatiti dobar film. Iskreno, ne mogu zamisliti ikoga koga ovaj film neće barem malo dirnuti. Zato se nadam da će i hrvatska publika prepoznati njegove kvalitete i da će se prepustiti priči i emocijama. A onim gledaocima koji su po prirodi emotivniji, preporučam da ponesu dovoljno maramica.
DEPO 4: Kada možemo očekivati premijeru u BiH?
Na jesen; točan datum još nije određen. To će ovisiti o više faktora, uključujući i poslovnu odluku distributera. Ali u svakom slučaju ne bih htio da bosanskohercegovačka publika predugo čeka da vidi ovaj film. Film je rađen za publiku i želio bih da što prije dođe pred nju.
DEPO 5: Kakav uspjeh očekujete od filma? Na koje još festivale planirate aplicirati?
Teško mi je sada govoriti o mogućem uspjehu filma. Svakako bih htio da barem dijelom ponovi uspjehe moja prethodna dva filma, “Te divna splitske noći” koja je prikazana na 40 festivala i osvojila 24 što domaća što strana priznanja, te “Ničijeg sina” koji je prikazan na 20 festivala i nagrađen s 14 raznoranih priznanja.
(DEPO PORTAL/dg)