- Nakon prvih pozitivnih odjeka u javnosti na naš prijedlog izgradnje pontonskog mosta između kopna i Pelješca, sjeo sam u automobil i proputovao od Zagreba do Dubrovnika. Razgovarao sam s ljudima u Pločama, Stonu, Dubrovniku, sa službenicima s obje strane granice u Neumu i reakcije su i dalje dobre: naš most “Marko Polo”, smatraju svi, zaista ima smisla - rekao je James Price Chuck, američki poduzetnik, direktor tvrtke “The Adriatic Group”, koji je sa zagrebačkom arhitekticom Majom Bručić, vlasnicom tvrtke “Lotus Architecti”, osmislio i „lansirao“ ideju o gradnji plutajućeg mosta između Komarne i Brijeste na Pelješcu, piše današnja Slobodna Dalmacija.

Hrvatska oprema

To rješenje za povezivanje dubrovačkog područja s maticom zemljom moglo bi se realizirati za samo devet mjeseci, odnosno do juna iduće godine, mjesec dana prije ulaska Hrvatske u EU i roka do kojega mora osigurati teritorijalnu povezanost. Uz investiciju od 36 miliona eura i osiguranje potrebne opreme u hrvatskom tvrtkama, uključujući i pontone koje bi, po finskoj tehnologiji, radila tvrtka “Marinetek” u Šibeniku, autori naglašavaju kako je riječ o isplativoj investicji.

1. pristupne ceste i naplatne kućice 2. pristupni mostovi 3. pontonski mostovi 4. vrata za velika plovila

- Za ovaj bi se most ulagači bez problema mogli naći u inozemstvu, a zbog ekonomske isplativosti novac se realno može očekivati i od EU-a, s obzirom na to da projekt udovoljava stavkama “EU Guide to Cost-Benefit Analysis” - kaže James Price Chuck. Uostalom, upravo prije petnaestak dana EU je sufinancirao jedan projekt mostogradnje, i to u Mađarskoj, s iznosom od 22 miliona eura, odnosno 20 posto investicije. Na taj postotak okvirno bi mogla računati i Hrvatska, dodaje američki poduzetnik koji je sa svojom suradnicom prijedlog razrađenog projekta ovih dana dostavio hrvatskom ministru prometa Siniši Hajdašu Dončiću te “Hrvatskim cestama”.

U pravoj poplavi prijedloga i ideja kako riješiti životno važno pitanje za stanovnike juga Hrvatske koji će sredinom iduće godine postati otok, odvojen od ostatka Hrvatske i EU teritorijem BiH kod Neuma, te u situaciji kad država novca nema, ovo dvoje mladih ljudi uvjereno je da je njihovo rješenje vrijedno ozbiljnog razmtranja. Lokacija je idealna za plutajući most jer je tlo meko, nema velikih valova, kao ni razlika između plime i oseke, a ni jakih struja. Most bi na jednom dijelu bio izdignut i stalno bi omogućavao plovidbu malim brodicama kakve danas i plove prema Neumu, dok bi se prolaz za veće brodove osigurao otvaranjem jednog dijela mosta po potrebi, pa BiH ne bi imala pravnu osnovu za ometanje izgradnje.

Projekt u koncesiji

Bio bi to najduži plutajući most u Europi u kojoj sad primat u tome drži Norveška, dok je najduži pontonski most na svijetu već 50-ak godina u upotrebi u Seattleu u SAD-u i dnevno njime prođe više od 115 hiljada vozila. Prelazak preko mosta “Marko Polo” trajao bi samo tri minute, a dnevni kapacitet od 42 hiljade vozila bio bi dovoljan za sljedećih 50 godina. Mostarina bi bila pet eura plus porez, znači oko 40 kuna. Most ne bi imao negativan utjecaj na okoliš jer za njegovu gradnju nije potrebno kopati morsko dno. Uz odgovarajuće uvjete za upravljanje koncesijom, projekt bi se mogao u potpunosti financirati preko privatnih ulagača, bez ulaganja iz državnog proračuna.

Izgradnja mosta zahtijevala bi angažiranje sto ljudi, a Hrvatska bi tokom izgradnje ostvarila devet miliona eura prihoda od PDV-a. Za upravljanje mostom trebalo bi zaposliti najmanje 20 radnika, kojima bi plaća bila prosječno 1622 eura, a Vlada bi od PDV-a na naplaćene mostarine godišnje imala prihod od približno 2 miliona eura - tvrde autori projekta.

Pontoni bi se izrađivali u blizini gradilišta, do predviđenog mjesta, nakon uranjanja u more, premještali bi se pomoću tegljača, a potom masivnim čeličnim kabelima pričvršćivali za teška betonska sidra na morskom dnu.

(DEPO/BLIN/em)