To da se u Sarajevu gradi kako kome padne na pamet i da su urbanistički planovi ovdje gotovo zaboravljen pojam, jasno je odavno. Brojne građevine koje su u glavnom gradu BiH nikle nakon rata, to potvrđuju skoro na svakom koraku.

No, ukoliko se završe, bar donekle stvaraju sliku obnovljenog grada, čak i ako posve odudaraju od starog gradskog jezgra ili svojim megalomanskim proporcijama žuljaju kao trn u oku. Jer, ruglo grada danas čine brojni ambiciozni arhitektonski poduhvati koji zjape nedovršeni, prljavi i prazni, pa niti čemu služe, niti im se nazire kraj. Kada se tome dodaju i zdanja koja se decenijama renoviraju ili stoje kao tužno podsjećanje da je gradom protutnjao rat, dobija se slika Sarajeva - grada koji se stalno gradi, ali nikako da se izgradi.

Reporter DEPO PORTAL-a načinio je kratku šetnju gradom i zabilježio nekoliko najupečatljivijih primjera nedovršenih građevinskih investicija.

Ambiciozno započeta izgradnja gabaritnog poslovno-tržno-stambenog centra saudijskog investitora Al Shiddija, prije dvije godine na Marijin Dvoru, tačnije na prostoru nekadašnjeg Magrosa, činila se kao najveći i najbrži arhitektonski projekat u glavnom gradu BiH. Ogromno betonsko zdanje mjesecima je nicalo kao iz vode, a onda se zaustavilo bez ikakvih zvaničnih objašnjenja. Prema javnosti dostupnim, mada nepotvrđenim informacijama, bogati saudijski investitor je bankrotirao, a nedovršeno betonsko zdanje je ostalo da zjapi sablasno u samom centru Sarajeva, za sada bez izgleda da se privede kraju.

Upravna zgrada Rijaseta IZ BiH na Kovačima, još jedan ambiciozan arhitektonski poduhvat na prostoru Sarajeva, kao projekat zaživjela je 2007. godine, s rokom završetka izgradnje do kraja 2011. U jeku ogromnog graditeljskog entuzijazma svoj prilog za izgradnju novog zdanja Rijaseta IZ dale su brojne ličnosti iz javnog i političkog života BiH, ali, uz mnoštvo drugih donacija i dobrovoljnih priloga, to očito nije bilo dovoljno da se projekat dovede do kraja. Danas se kraj izgradnje ne nazire, a u javnosti čak više niko ni ne pominje novo sjedište Islamske zajednice, kao ni koliko je novca utrošeno za nedovršeni posao.

Najavljena kao jedan od najvažnijih gradskih i državnih projekata, što i jeste bila, izgradnja nove zgrade Gazi Husrev-begove biblioteke završena je sredinom 2010. godine. No kada su svi očekivali da će sređivanje enterijera i opremanje prostorija biti rutinska stvar, te da će otvaranje čuvene bibioteke uslijediti već za koji mjesec kasnije, radovi su (pre)stali, a nova zgrada u centru Sarajeva već dvije godine, prašnjava i prazna, tužno podsjeća na ono što je trebala biti.

Bivšu kasarnu Maršal Tito, na glavnoj sarajevskoj saobraćajnici, još jedino filmadžije i scenografi gledaju sa simpatijama, jer ovo ružna gomila cigle i betona samo u  nekoj novoj ratnoj priči o Sarajevu može nečemu poslužiti. Za sve druge stara razrušena kasarana, naravno ne računajući impozantno obnovljeni dio koji je zaposjela Ambasada SAD-a, predstavlja zastrašujuće ruglo grada koje treba što prije ukloniti.

Nekada jedna od najljepših, ako ne i najljepša građevina u Sarajevu, brutalno zapaljena u ratu, ni dvije decenije kasnije nije zaživjela u novom/starom izdanju. Iako je rekonstrukcija Vijećnice veliki i golemo zahtjevan posao, čini se da će proteći još koja decenija dok se skele sa i oko nje ne skinu i veleljepna zgrada ne zasija u punom sjaju. A do tada će je i najambiciozniji turisti zaobilaziti u širokom luku.

Višespratnica na Pofalićima toliko dugo stoji nedovršena, da se više niko ni ne pita šta je trebala biti i hoće li ikada od nje nešto postati. Navodno je investitor objekta, čija je namjena javnosti nepoznata, kasno saznao da na ovom prostoru izviru podzemne vode, te da će zgrada postepeno ali konstantno tonuti. Tamo gdje se razmišlja pragmatično i ekonomično, ovaj bi se prostor zasigurno iskoristio na neki drugi način. Međutim, kod nas je važno da se gradi, pa iako se nikada ne izgradi...

(DEPO PORTAL/aa/Foto:J. Korjenić)