Misli mnogih Kijevljana, kao i ostatka fudbalske javnosti, ovih dana su okrenute ka EURO2012 i njegovoj završnici, no u tom ukrajinskom gradu postoji i danas spomenik fudbalerima. Herojima. Njihova priča izgleda ovako:
Godine 1941. odmah po napadu Nijemaca na SSSR, fudbalski klub Dinamo iz Kijeva bio je rasformiran zbog rata. Ipak, kada su prva stradanja porobljenog stanovništva polako počela da jenjavaju, u Kijev se vratili neki od fudbalera koji su se borili na frontu i izbjegli zarobljavanje (pojedinci - ne i ranjavanje). Spas im je ponudio Josif Ivanović, moravski Čeh koji je zbog svog nemačkog porijekla imao kakve-takve povlastice kod okupatora. Zaposlio ih je u svojoj pekari, a onda je u njima proradila ljubav. Prema talentima koje imaju.
Mjeseci su prolazili, a Ivanović je, vidjevši njihovu želju da igraju fudbal, umolio lokalne vlasti da dozvole formiranje ekipe. Tako je 4. juna 1942. nastao FK Start, koji je nedugo zatim ušao u istoriju.
Foto: Reklamni leci sa najavama dvije utakmice između Starta i Flakelfa
Igrači, koji nisu svi bili iz Dinama, odbili su istovremeni poziv iz kluba Ruh, u kome su bili Ukrajinci koji su radili u njemačkim okupacionima organima. To odbijanje bila je najava onog što slijedi.
Za 6. avgust 1942, nakon što je FK Start nanizao nekoliko pobjeda, najviše nad ekipama sastavljenim od mađarskih vojnika, zakazan mu je dvoboj sa timom njemačke PVO, Flakelfom. Konačnih 5:1 u korist hrabrih Ukrajinaca bila njihova presuda: njemačke okupacione snage naredile su revanš. I očekivale pobjedu.
To je poručeno i fudbalerima Starta. Njemački pukovnik ušao je u njihovu svlačionicu pred početak meča i ubrzo izašao. Iako nikada nećemo saznati šta je tačno izgovorio, svim gledaocima, a na stadionu kijevskog Zenita koji i danas postoji okupilo ih se oko 2.500, bilo je jasno: pobijediš li naciste - gubiš život.
Prvo poluvrijeme. Nijemci daju gol. Arbitri ne sviraju očigledne prekršaje nad Ukrajincima. Pukovnikova poruka je, očigledno, vrlo dobro shvaćena. Tako su bar mislili nacisti. Međutim, Kuzmenko postiže prelijep gol sa distance za izjednačenje, dva pogotka daje Gončarenko i na poluvreme se odlazi sa 3:1 u korist Ukrajinaca. U drugom poluvremenu obje ekipe su po dva puta zatresle mrežu rivala za konačnih i nevjerovatnih 5:3 za domaću ekipu. Ili, to bješe 5:3 za hrabrost. Za ljubav. Ne iz inata, o čemu svjedoči potez pred kraj meča: defanzivac Klimenko je predriblao skoro cijeli nacistički tim, uključujući i golmana, došao sa loptom do gol-linije a onda stao. Okrenuo se ka centru igrališta - i šutnuo baš tamo. Sudija je odmah svirao kraj, ne vjerujući ni sam čemu je prisustvovao.
FK Start je nedjelju dana kasnije odigrao svoj posljednji meč. Sa 8:0 isprašeni su pomenuti saradnici okupatora iz FK Ruha, a onda je počela osveta. Dva dana docnije, devetoricu fudbalera je u pekari uhapsio Gestapo, ostale na drugim mestima. Većina ih je završila u koncentracionim logorima, a četvorica su ubijena nedugo po hapšenju, što prilikom mučenja, što u masovnim streljanjima. Rijetki preživjeli učesnici “meča smrti” po oslobođenju nisu smjeli o njemu da javno pričaju. Nove komunističke vlasti SSSR-a stvorile su od čitavog događaja mit, predočivši narodu “istinu” po kojoj je čitav tim, još uvek u dresovima, pravo sa revanš utakmice odveden na streljanje.
Foto: Spomenik fudbalerima FK Start
Nije. Pravo sa revanš utakmice - otišao je u legendu. Zbog ljubavi prema svojim talentima i željom da se oni umnože. I zbog hrabrosti da to pokažu - ko god je sa druge strane terena.
Blic/DEPO PORTAL - BLIN/a.k.